Razlika između Boga i crva je stupanj njihove svijesti. Da crv ima iluminirajuću svijest Boga, bio bi Bog. Da Bog izgubi svoju svijest i siđe na razinu svijesti crva, bio bi ipak crv.

Knjiga ispravnog osjećaja

U prethodnom poglavlju naglasio sam da je želja pokretačka snaga koja se nalazi u pozadini svakog djelovanja. Pogledajmo sada u drugom pravcu, iza želje. Uočit ćemo da je jezgroviti izvor koji je gura i potiskuje na čelo svijesti ono što se naziva vrijednost.

Ne možete željeti nešto ukoliko to za vas ne predstavlja vrijednost. Ako je cijenite, vrednujete, automatski je želite. Ali ne možete cijeniti stvar, a da na neki način ne vjerujete da ona može doprinijeti vašoj sreći. Svaka normalna osoba unutar sebe nosi primarni poriv - postati vredniji od drugih. To je nezasitan, stalno prisutan nagon stvaranja koji nas je potaknuo da krenemo prema gore, da iziđemo iz pećine sve do planinskih vrhunaca znanja gdje možemo razgovarati s munjama i pričati s pticama u zraku.

Oni iznimni ljudi, vođe ljudskoga roda na svojim područjima, postali su svojim sunarodnjacima vredniji od ostalih smrtnika. Ne trebamo sumnjati u ovu činjenicu. Je li ta veća vrijednost očitovana kao posebna značajka karaktera ili osobnosti? Ako uspijemo odgovoriti na ovo, doći ćemo do ključa misterija osobne vrijednosti koji zasigurno nije samo stari, dugo korišteni pojam »časti«, »poštenja«, »čvrstoće«, itd. Svi mi poznajemo iznimne ljude koji imaju sve te kvalitete, ali koji ipak ne uspijevaju postati istaknuti na bilo kojem području ostvarenja. Sto je to »super kvaliteta« koja nekome daje visoku vrijednost u očima svojih bližnjih?

Odgovor je: To je stvarno povećanje svijesti. Često je to povećanje količine svijesti, ali uvijek je to povećanje kvalitete svijesti. Izgleda kao da ti sretni ljudi imaju sposobnost vidjeti probleme i događaje s nekog povoljnijeg položaja. Oni mogu vidjeti iznad glava svjetine i to što vide sprovesti u djelo.

Zastanite na trenutak i osvrnite se na svoje prijatelje i znance. One koje smatrate najvrednijima sposobni su, oprezni ljudi koji izgledaju neopisivo živahni, ljudi koji će vas brzim razumijevanjem i simpatijom, svojim humorom i oštroumnošću, podignuti na visoku razinu svijesti. One koje najmanje cijenite su tupe, mlitave, ravnodušne osobe, sporog razumijevanja i reagiranja. Prvi tip ljudi vrlo je uspješan jer je svjesniji.

Svijest također igra odlučujuću ulogu u održavanju zdravlja. Potvrđena medicinska činjenica je da svaka promjena svijesti donosi psihičke posljedice jednako kao što svaka fizička bolest dovodi do promjena u svijesti.

Psihička bolest često uzrokuje bunilo, zaboravljivost, halucinacije pa čak i potpuni gubitak svijesti. Stanja svijestikao što su uznemirenost, zabrinutost, mogu prouzročiti čir, gastritis, dijabetes, itd. Ustvari, svaka promjena svijesti ima svoje odgovarajuće djelovanje na svako tkivo i stanice u tijelu.

Međutim, utjecaj koji svijest ima na zdravlje nije ograničen samo neposrednim odražavanjem na stanicu i tkiva vašega tijela. Postoji također i sekundarno djelovanje koje se može odraziti na sljedeći način.

Pretpostavimo da morate krenuti na put jedne mračne noći jednim nepoznatim krajem. Vozite se cestom kojom neumoljivo puše vjetar. Imate problema s kočnicama i autom možete upravljati jedino ako vozite jako brzo. Ali prednja svjetla su vrlo zamagljena. Naginjete se napeto nad kotače vireći kroz prozor, a svaki vaš živac i svaki vaš osjet napet je do krajnosti. Pokušavate pratiti smjer svog automobila pokušavajući se održati na cesti.

Za vrijeme vožnje čitava vaša svijest je potpuno zaokupljena vožnjom tako da je vrlo malo svijesti preostalo za obavljanje osnovnog tjelesnog rada. Jer tjelesna svijest nastoji fokusirati energiju tijela na predmet svoje pozornosti. Zato je djelomično povučena od radnji kao što su pretvaranje hrane, zraka i vode u stotine posebnih hormona, enzima itd., nužnih za održavanje tjelesne ravnoteže zdravlja. Još manje raspoložive energije bit će za ratovanje protiv ulaska mikroorganizama i za obnavljanje oštećenih struktura koje se svakodnevno troše.

Pretpostavimo sada da ste u mogućnosti promijeniti osigurač. Tada bi svjetla automobila zasjala punim sjajem, rasvjetljavajući cestu stotinu metara ispred vašeg vozila. Sigurno biste se opustili i uživali u vožnji, a vitalni proces vašega tijela imao bi prigodu koristiti energiju koja je otpuštena vašim opuštanjem.

Mislite sada o toj zavojitoj, nepoznatoj, mračnoj cesti kao o cesti života, o vašem automobilu kao o sebi, a o svjetlima kao o svojoj svijesti. U modernom, industrijaliziranom, mehaniziranom vremenu u kojem živimo, prisiljeni smo, željeli mi to ili ne, putovati velikom brzinom. Da bismo zaradili za život moramo uskladiti našu brzinu brzini »karavana« bez obzira na naša »prednja svjetla« ili svijest.

Zato napetost naše »vožnje« ovisi o zamagljenosti ili sjaju naših »prednjih svjetala« ili našoj svijesti. S obzirom da ne možemo izbjeći »karavan«, naša jedina nada je povećati rasvjetljujuću snagu naše svijesti ili patiti zbog loma nekog dijela psihičkog stroja kojemu nije dodijeljeno niti vrijeme niti energija za popravak.

Međutim, do onog vremena kada se lom pojavi, šteta je često toliko velika da je za popravak potreban dug i zamoran posao. Ali još je gore to što mnogi pacijenti i nadalje odražavaju svoju svijest opterećenu brigama i nemirom čak i onda kada ih je bolest primorala da vrijeme posvete obnavljanju i reparaciji. Zbog tog razloga mnogobrojni pacijenti ne uspijevaju pronaći odgovor na liječenje te postaju kronični bolesnici ili umiru.

Držeći ove činjenice u umu, dolazimo do sljedećih problema. Kao prvo: poboljšati kvalitetu i dubinu naše svijesti; drugo - naučiti je voljno odvojiti od nekorisnih razmišljanja. Da bismo to učinili, morat ćemo ukratko skicirati evoluciju svijesti s drugačijeg gledišta od onog kakvog smo prikazali u prijašnjim poglavljima gdje se govorilo o razvitku različitih mentalnih faza. Razmotrit ćemo je s aspekta ugoda - bol.

Najniži oblici životinjskog svijeta potpuno su instinktivni kada se kao načelo uzima njihova svijest. Oni odgovaraju na izvanjski podražaj automatski; pa čak i na podražaj gladi iznutra odgovaraju automatski.

Vanjski i unutarnji stimulans koji donosi odgovor nižih životnih formi i uzrokuje njihovu aktivnost, može se klasificirati u jednom širokom smislu kao vrlo bolan. Glad je oblik boli, a isto su to i vanjski dodiri koji uzrokuju da se dotična životna forma povlači ili bježi. Zato možemo reći da sve aktivnosti ili, bolje rečeno, sve individualne aktivnosti u nižim formama animalnog života, počinju kao bijeg o boli ili neugode.

Sada dolazi senzacija ugode. Čin jedenja je ugodna aktivnost, kao suprotnost boli koja nastaje zbog gladi. Osjećaj sigurnosti nakon bijega od bolnog ili opasnog susreta također je ugodan. Jednako je tako i sa sjećanjima, u terminima ugode i boli, koja su vezana za okolinu, a koja se polako ugrađuju u Instinktivni um svih životinja.

Tjeran od strane boli i mamljen ugodom, život se polako penje, postajući sve manje instinktivnim i sve više svjesnim. Stanje svijesti kakvo imaju više životinje danas i iz kojega se razvila ljudska vrsta, naziva se jednostavnom sviješću. Jednostavna svijest uključuje samo svjesnost o fizičkom postojanju i fizičkom okruženju. Na toj razini svijesti bića reagiraju čisto instinktivno.

Rastom instinktivnog znanja osjet ugode i boli sve više dolazi u međusobni sukob. Veća ugoda često je popraćena obranom od boli koja se mora ukloniti prije negoli se može doživjeti ugoda.

Tako su prosuđivanje i smotrenost rođeni i razvijeni s početkom razvoja Intelektualnog uma. Još uvijek potiskivani bolom i vučeni ugodom kroz tisuće godina tijekom kojih je Intelektualni um stalno jačao, čovječanstvo je postupno ušlo u novu fazu svijesti.

Ta nova faza svijesti naziva se samosvijest, jer je ostvarena sa sviješću o sebi kao o biću odvojenom od bilo koje druge stvari u univerzumu. Naravno, ljudi su još uvijek odražavali jednostavnu svijest, u ranijim stadijima intelektualnog razvitka taj oblik svijesti još uvijek je upravljao životom; razum ili intelekt jedino je mogao upravljati aktivnostima kada su odluke koje je donosio bile u potpunom suglasju sa sjećanjima Instinktivnog uma na ugodu i bol. Kad god su Instinktivni um i Intelektualni um bili u sukobu, uvijek je pobjeđivao Instinktivni um. U većine ljudi i danas je tako.

Međutim, slabašni Intelektualni um omogućio je osobi da ostane korak dalje od sebe i pita: »Kome je ova ideja predstavljena?« ili da pomisli: »Misao koju sam imao o toj stvari bila je istinita. Znam da je istinita i znam da znam da je istinita.«

Pomoću samosvijesti osobi je također omogućeno razdruživanje od emocija i raspoloženja, kako bi naučila vidjeti realno, kao duhovno biće koje ima um i tijelo, te nešto nedefinirano, nazvano »duša«.

Produhovljenjem samosvijesti u postojanje ulazi još viši oblik svijesti — kozmička svijest ili duhovna svijest, o kojoj smo pisali prije. Međutim, s obzirom da je ovaj oblik svijesti cilj prema kojemu je čovječanstvo posljednjih pola milijuna godina gurano pomoću boli i privlačeno pomoću ugode, razmatranje o tome neće biti neprikladno.

Duhovna svijest je daleko iznad samosvijesti, kao što je samosvijest iznad jednostavne svijesti. Kao što razvitak Intelektualnog uma podiže čovječanstvo iznad razine nižih životinja, duhovna svijest podiže svog vlasnika visoko iznad razine prosječne osobe. No kao što mi zadržavamo jednostavnu svijest s razvojem samosvijesti, individua koja postiže duhovnu svijest isto tako zadržava druge faze svijesti.

Duhovna svijest donosi sa sobom iluminirajuće razumijevanje života i poretka u univerzumu, jednako kao i sjajno prosvjetljenje koje čak i najsloženije životne probleme čini jednostavnima i čistima. U povezanosti s time je osjećaj uznosite moralnosti i osjećaj egzaltacije i radosti koji je nemoguće opisati. Ovdje također dolazi i uvjerenje u besmrtnost - ne osjećaj koji će netko imati, nego sigurnost da ga netko već ima.

Kao što sam protumačio u prethodnom poglavlju, čak i neznatan odsjaj duhovne svijesti smiruje i usklađuje svaku funkciju i proces u tijelu, a ponekad čak ubrzava uobičajen proces liječenja u pobjednički val koji gotovo smjesta otklanja svaki trag bolesti. Svako »čudotvorno izlječenje«, od pamtivijeka, bilo je ostvareno tako da je pacijent doživio bljesak duhovne svijesti. Svaka religija započela je s nekom produhovljenom osobom koja je pokušala voditi sljedbenike tom stadiju svijesti. Kraljevstvo kršćana, nirvana budista, tao taoista - ne opisuju mjesto smješteno negdje s druge strane neba, već su to različita imena za duhovnu svijest.

Kao  što se  može očekivati, postoje mnogobrojni različiti stupnjevi duhovne svijesti, jednako kao što postoje mnogi stupnjevi samosvijesti. Oni se ostvaruju u području interesa svog posjetitelja. Tako možemo vidjeti matematičara koji radi na tom području s vrlo visokim stupnjem duhovne svijesti, dok u drugim područjima, za koja je manje zainteresiran, ostaje na razini samosvijesti. Ili možemo vidjeti osobu koja radi u mehaničkom i organizacijskom području duhovne svijesti dok u drugim područjima zadržava naivnost jednostavne svijesti, kao primjerice u politici. Međutim, kao što zora rasvjetljuje planinske vrhunce prije nego rasvijetli dolinu, pitanje je vremena kada će duhovna svijest koja se rađa poteći svakim aspektom života.

Svaki veliki napredak na području misli, svaka velika glazbena kompozicija, svako veliko umjetničko ili literarno djelo proizvod je autorovog duhovnog uma, jedinog izvora informacije. Čak ukoliko prihvatimo mogućnost da su određene povijesne osobe primale svoju inspiraciju izravno od Apsoluta, ona je ipak morala doći preko duhovne svijesti.

Sažmimo ukratko ono što smo do sada rekli u ovom poglavlju prije negoli počnemo raspravljati o putovima i načinima praktične primjene.

Naučili smo da su osjeti bola i ugode pohranjena sjećanja naše jednostavne svijesti o stanjima iz naše primitivne prošlosti. Postupno, razvitkom naše jednostavne svijesti, naučili smo tražiti one stvari koje su nam dale ugodu i izbjegavati ono što nam je prouzročilo bol. Na taj način održali smo se na našem uskom evolutivnom putu.

Međutim, razvojem samosvijesti uvodi se novi element - element dužnosti, znanja o ispravnom i pogrešnom. Često, zapravo vrlo često, nas glas naše stare, primitivne i jednostavne svijesti vodi u pravcu djelovanja za koji nam naša svijest govori da je pogrešan i nečastan. Ako popustimo nižem nagonu, plaćamo visoku cijenu zbog grižnje savjesti. Tako ugoda koju uživa naša jednostavna svijest često postaje bol našoj samosvijesti.

Na višem evolutivnom stadiju, a većina nas nalazi se na tom stupnju, podijeljeni smo poput kuće. Pokorimo li se roj našoj jednostavnoj svijesti, plaćamo visoku cijenu vlastitog grizodušja i samoosude. Ako poslušamo vlastitu samosvijest, stanje emotivne bure donosi svoje rezultate koji se često očituju u obliku neuroza, pa čak i psihoza.

S razvitkom Intelektualnog uma i razvojem samosvijesti dolazimo u nezavidnu situaciju. Odgovaramo li na glas našeg Instinktivnog uma ili jednostavne svijesti, rezultat je često intelektualna bol i osjećaj krivnje. Borimo li se s tim primitivnim glasom iznutra, posljedica može biti ozbiljni emotivni poremećaj. Umjesto izravnog puta, s bolom iza sebe i ugodom koja doziva, nalazimo se u slijepoj ulici, s boli koja sijeva ispred i iza nas. Treba li čuditi to što dvadeset i četiri posto čitave populacije odlazi na liječenje u psihijatrijske ustanove, to da su živčana oboljenja u stalnom porastu jednako kao i funkcionalne bolesti mentalnog podrijetla? Čovječanstvo se nalazi u jednom prijelaznom stadiju. Većina nas lebdi između jednostavne svijesti koja je bez »znanja o grijehu« i duhovne svijesti koja je »iznad grijeha«.

Priroda nikada ne stavlja svoju djecu u nepodnošljiv položaj a da im pri tome ne osigura sredstvo za bijeg. Tako je postupila i u sadašnjoj situaciji. Mi ne možemo pobjeći od naše samosvijesti vraćajući se u jaje jednostavne svijesti iz kojega smo se razvili, ali možemo pobjeći napredujući u viši stupanj svijesti.

Prvi korak je svjesno i namjerno donesena odluka o promjeni gospodara. Promijenit ćemo staro traženje ugode i životne putove za izbjegavanje boli. Trebat ćemo slomiti lance ugode i boli koji su nas sputavali i okovali nas za prvobitnog diktatora unutar nas samih u vremenu od pola milijuna godina. Da bismo služili ispravnosti, trebamo postati slobodni kao individue, bez obzira na ugodu ili bol.

Drugi korak je spoznaja da smo prije patili od duhovne amnezije. Amnezija je stanje u kojem osoba koja pati zaboravlja tko jest. Može biti potpuno lucidna i inteligentna, ali ima potpuni gubitak sjećanja o svom pravom identitetu. Većina nas je zaboravila tko jest i što jest u duhovnom smislu. Zato trebamo razviti sjećanje prije nego što probudimo duhovnu svijest.

Da bismo razvili to sjećanje, moramo nametnuti novi misaoni obrazac ovom starom ili postojećem. Misaoni obrazac je nešto poput zapisa u mozgu koji ponavlja staru fiksideju kao odgovor na niz suprotnih ideja ili misli. Davno prije prihvatili smo nazor da smo jednostavno fizičko tijelo s razumom, da je ta misao utisnuta u naš mozak gotovo jednako snažno i duboko kao i višestoljetna ideja po kojoj je zemlja ravna ploča. Kao što je ova smiješna misao nadiđena u umovima većine ljudi opetovanim ponavljanjem istine da je svijet sferičan, tako se i ista apsurdna ideja da smo samo fizičko tijelo s razumom može nadvladati stalnim ponavljanjem istine nama samima da smo duhovna bića koja su odjenuta tijelima.

Dobar je plan svakodnevno odvojiti jedno određeno vrijeme za učenje i tijekom tog vremena ne dati se uznemiravati. Otiđite tada u svoju sobu i zaključajte vrata. Protumačite ukućanima da ćete u to vrijeme biti nedostupni, da vas jednostavno nema, kao da ste otišli u šetnju. Kada ste zauzeli ugodan položaj, pročitajte jedno poglavlje ove knjige. Započnite s poglavljem »Imaginacija« i svake večeri nastavite s novim poglavljem sve do kraja knjige. Tada počnite ispočetka. Nakon polaganog i pažljivog čitanja poglavlja, provodite vježbe onako kako su predočene u pojedinim poglavljima, vjerno i cjelovito, a tada, kada ste završili s vježbanjem, uđite u tišinu na način opisan u poglavlju »Zauzdano znanje«.

Dobra je ideja pisanje dnevnika. Podijelite dan na dva dijela, tako da ga započnete od jutra, odmah nakon buđenja, završivši ga navečer prije odlaska na spavanje. Svakoga jutra sažeto unesite u dnevnik ono što namjeravate učiniti toga dana, otklanjajući tiraniju ugode i boli iz vlastitog Instinktivnog uma. Vjerojatno će vam se dogoditi da ćete jednoga dana odlučiti napraviti nešto što vam je dan prije bilo mrsko. Navečer zapišite u dnevnik svoj uspjeh ili neuspjeh. Tijekom godine dnevnik će vam postati zanimljiv i inspirativan.

Nastojte izbjegavati ishitrene odluke. Nakon što razmotrite svoje probleme u razdoblju proučavanja u kojem ćete pregledati sve elemente hladno i s prosudbom kao da oni pripadaju drugoj osobi, uđite u tišinu i »slušajte« odgovor. Detaljno napišite odgovor, a potom ga proučite; analizirajte i vidite nosi li ugodu ili bol. Otkrijete li da je posljedica strah od boli ili želja za ugodom, prekinite i pokušajte ponovno. Nastavite sve dok ne budete postigli da je odgovor neosoban i da izgleda kao daje došao iz Apsoluta.

Stvorite naviku razmišljanja o svom razumu kao o središtu ručne vage. S jedne strane je stari i visokorazvijeni Instinktivni um, a s druge strane je mladi Duhovni um. Svaka ideja i misao koju dobivate ili stvarate predstavlja zrnce pijeska koje morate položiti na jednu ili drugu stranu. Sada ona strana koju zauzima Instinktivni um znatno preteže nad duhovnom stranom, jer ste na nju nebrojenim stoljećima stavljali hrpice pijeska. Zbog toga vam slijedi naporan rad za postizanje ravnoteže s duhovnom stranom, ali svako zrnce pijeska stavljeno na tu stranu pomaže vam pri stvaranju nove životne ravnoteže.

Morate shvatiti da je motiv vezan za svaku ideju ono što određuje stranu vage kojoj pripadate. Ako je motiv ugoda ili bol, pripada instinktivnoj strani. Ako proizlazi iz želje da kao slobodna duhovna osoba napustite ovaj svijet u malo manje sebičnom stanju, u većoj toleranciji, u manjoj grubosti i većoj ljepoti od onakvoga kakvog ste zatekli, bez obzira na vaš osobni gubitak ili dobitak, tada pripada duhovnoj strani.

Postupnim prakticiranjem bezrezervne predaje svih žudnji i želja koje izrastaju iz motiviranosti ugoda - bol, što proizlazi iz jednostavne svijesti, otkrit ćete novu i višu motivaciju koju je nadomjestila motivacija Duhovnog uma. Tada ćete shvatiti značenje riječi sloboda.

Ali već čujem kako govorite: »No, u slučaju prakticiranja te filozofije morat ću zanemariti vlastite interese te u mnogim slučajevima čak trpjeti velike gubitke.«

Odgovor je da ćete izbjegavanjem robovanja jednostavnoj svijesti i razvijanjem duhovne svijesti napustiti filozofiju preopreznog i preštedljivog psa koji zakopava svoje kosti; uskladit ćete se s kreativnom snagom čitavog univerzuma. Svaki vaš plan, zasnovan na tim višim idealima, imat će milijune nevidljivih pomagača koji će raditi za njega, a ne protiv njega.

Moja supruga i ja izvježbali smo tehnike znanstvenog istraživanja. Započeli smo s mnogobrojnim znanstvenim eksperimentima kako bismo testirali ovdje iznesene principe. Eksperimente smo provodili u vremenu od deset godina. S vremena na vrijeme razvijene su važne i značajne situacije kada se ispravna stvar, prosuđena pomoću svih prihvaćenih standarda, doimala kao nešto ne-mudro. A opet, ponekad je nepogrešivom pravilnošću bilo kojeg drugog zakona univerzuma ispravna stvar donijela rezultate, gotovo neopisivo uspješne i iznad svih naših očekivanja i nadanja.

Stoga, ako je netko bio dovoljno neinteligentan da odbaci univerzalno i intuitivno vjerovanje koje drže svi narodi i sve religije svijeta od svitanja intelektualnog razvitka, a po kojem se »grijeh« kažnjava, ako je jednostavno želio povećati svoje potencijale kao ljudsko biće i svoju snagu kao ljudsko biće, prethodno će još uvijek biti najbolji i najkraći način postignuća, jer grijeh ili zlo je misao koja proizlazi iz uskogrudnih osobnih motiva jednostavne svijesti ili Instinktivnog uma vezanog za ugodu i bol. Dobro ili ispravno je misao ili djelovanje usmjereno na ispravnost bez obzira na ugodu ili bol.

Konačno, sve se religije slažu da su oni koji su ostvarili duhovnu svijest pobijedili smrt i postigli individualnu besmrtnost; da kada dode vrijeme odbacivanja naše »odjeće od krvi i mesa« koju nazivamo tijelom, prelazimo u punoj svijesti u više, sjajnije polje nastojanja. Smrt umire s tijelom.