Učvrstite koljena klecava. Ovo je vrlo jasna slika oslobođenja od straha. Nema mnogo ljudi koji nikada nisu spoznali strašan osjećaj, u kojem im koljena doslovno klecaju zbog nervoze ili straha. Takva je situacija, ukoliko se ne prevlada, uvertira u potpuni kolaps tijela koji nazivamo nesvjesticom. Duša će se naći u takvom stanju, kada su ljudi u teškim nevoljama i počinju gubiti hrabrost - a gubitak hrabrosti je gubitak svega. Prorok stoga smjelo podvlači naše slabe ruke i klecajuća koljena i zahtijeva njihovu potporu i osnaživanje, govoreći o istini Božjoj. Mogli bismo, zaista, reći da je znanstvena molitva ili duhovni postupak u osnovi odmor u kojem mislimo o istini Božjoj. Ne pokušavamo nešto učiniti svojom molitvom u smislu manipulacije kako bi stvari bile onakve kakve mi želimo da budu. To bi značilo snagu volje, a ne molitve. Mi uzimamo odmor od trenutnih materijalnih stvari i prisjećamo se stvari koje znamo da su istina Božja. Ovo prihvaćanje i potvrđivanje Istine je ono što donosi duhovno izražavanje.

Prorok kaže s neusporedivom jednostavnošću: Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi.

A zašto? Zato što izgovarate svoje molitve. Zato što, umjesto da vas ponese plima problema kakva nosi pogane i one koji ne mole, vi ste napravili stanku u kojoj razmišljate o Božjoj istini. Prvom strofom dajete veličanstvenu izjavu vjere, i Božje djelovanje će stupiti u vaš život s osvetom ili odmazdom.

Ljudi se ponekad pitaju zašto bi uopće Bog ljubavi dozvolio da se nađu u nevolji ili zašto im Bog ne pomogne ne čekajući njihove molitve. Odgovor leži u našoj slobodnoj volji. Ona je najdragocjenija stvar koju imamo jer je ona naš identitet, ona je naše »ja« u Bogu. Kada bi Bog intervenirao u našim životima bez poziva putem molitve, naša slobodna volja bi bila slomljena i izgubili bismo identitet. To se zapravo ne može dogoditi jer bi bilo suprotno Zakonu života. Mora nam biti jasno da riječ »osveta« u Bibliji u tehničkom smislu riječi znači odmazdu. Nepotrebno je reći da, Bog, beskonačan Um, nije sposoban činiti ništa što ljudi nazivaju osvetom. Ono što se događa samo potvrđuje da nakon naše molitve slijedi djelovanje Božje koje dokazuje Zakon života. Budući da je taj zakon, zakon savršenog dobra, vi ste spašeni. Djelovanje Božje može se figurativno opisati kao nagrada za vašu molitvu.

Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati". Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno - izvori.

Ove dvije rečenice čine jednu od najljepših dijelova u cijeloj Bibliji. Gotovo da nema druge koja bi se s njima mogla usporediti. One su pjesma pobjede, radosti i oslobođenja, vjerojatno najsjajnije slavljenje moći Božje u molitvi ikad napisano. Razmislite što se njima obećava, što najavljuje kao rezultat duhovne molitve: Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati!  Je li to dovoljan manifest duhovnog izlječenja? Je li išta važno izostavljeno? Možemo li, suočeni s ovime, izjaviti da je bilo koja situacija izvan dosega molitve? Usudimo li se više reći ili misliti da su Bogu neke stvari moguće, a druge nisu? Slijepi, gluhi, nijemi i sakati bit će oslobođeni, a njihovo zdravlje vraćeno Božjom moći.

Fizičko izlječenje jedna je od najveličanstvenijih manifestacija univerzalnog Krista. Ona predstavlja prekrasne dveri hrama, ali nije sve. To je duhovni dar koji se najviše naglašavao u metafizičkom pokretu dvije ili tri generacije, no kako je Pavle bio oprezan s brojevima, to je tek jedan od darova. Izlječenje tijela je osnovno, no ono što je zaista važno je duhovni razvoj duše. Što je fizičko izlječenje nego vanjski dokaz da je poduzet korak u duhovnom razvoju?! Tjelesna izlječenja koja su ovdje nabrojena i koja se u svoj svojoj ljepoti i punoći odnose na fizičko tijelo, još su važnija uzdignemo li ih na višu razinu.

Prekrasno je obećanje da će se oko slijepih ljudi otvoriti, no oko također simbolizira čovjekovu moć duhovne percepcije, pa veličanstveno obećanje ova dva stiha implicira da se dar duhovne percepcije postiže molitvom. Kada iskreno molimo za taj dar, ništa nas ne može spriječiti da ga dobijemo.

Prekrasno je i da gluhi ljudi dobiju sluh, no sluh, na višoj razini, znači duhovno razumijevanje. Deset puta je važnije da duhovno neosjetljivi ljudi postignu razumijevanje istine o Bogu i životu.

Prekrasno je kad sakati dobiju snagu kako bi odbacivši svoje štake i ispravivši svoja leđa, dobili pravo po rođenju da žive zdravo, da trče i skaču poput jelena. No deset puta važnije je da moralni i duhovni bogalji uspiju u prevladavanju svojih slabosti i uzdignu se slobodnom vježbom duhovne sposobnosti i molitve.

Prekrasno je kad nijemi ljudi dobiju moć govora i pjevanja, no jezik znači također i čovjekovo duhovno područje ili moć, i tisuću puta je važnije za duhovno nijeme, muškarce i žene koji nemaju moći duhovne demonstracije, da dobiju moć Logosa ili kreativne riječi koja je njihovo božansko nasljeđe, i nauče je koristiti na dobrobit vlastitu i drugih ljudi.

Nikada prije ni kasnije nije značenje ovih materijalnih i duhovnih stvari bilo dojmljivije objašnjeno ljudskom srcu. Konačnim naglašavanjem ovih transcedentnih istina, orijentalni Prorok ponavlja svoj uzvišeni argument: Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, sažgana će zemlja postat jezero, a tlo žedno - izvori.

Orijentalnom čitatelju nijedan drugi zahtjev za božanskom moći nije mogao nadjačati ovdje rečeno.

Kao što smo vidjeli, pješčana pustinja je vječna i nepromjenjiva činjenica. Reći da će ona biti obilno preplavljena vodama znači uključiti sva obećanja. Moramo zapamtiti da se u zemljama na Istoku, voda smatrala najdragocjenijom supstancom. U manjim količinama često se prevozila miljama na leđima deva i mazgi, a u udaljenim mjestima pustinje šalica vode doslovno je vrijedila zlata, pa i više od njega jer je značila razliku između života i smrti. Na Zapadu gdje smo se rijetko suočavali s nedostatkom vode, gdje je klima uglavnom dosta vlažna, morali smo se ponovo poslužiti maštom kako bismo shvatili kako je moćna i točna ova usporedba, kao i njezino značenje moći, veličanstva, izvora i ljubavi Božje.

U brlozima gdje ležahu čaglji, izrast će rogoz i trska.

Molitvom, razmišljanjem o sveprisutnosti Božjoj i potvrđivanjem vjere u Božju dobrotu, strah će nestati i mi ćemo postići moć izražavanja harmonije i mira, izliječiti tijelo bez obzira kakvu bolest imali, i iznad svega, razviti duhovnu percepciju, duhovno razumijevanje, moć djelotvornog izgovaranja Božje riječi. Steći ćemo dar za razvijanje novih duhovnih sposobnosti koje još nisu opisane u svakodnevnom govoru. (Bez tih sposobnosti mi smo sakati.) I sada Prorok značajno naglašava: U brlozima gdje ležahu čaglji, izrast će rogoz i trska.

Ovo je izuzetna i značajna izjava. Pisac ove prekrasne molitve znao je sve o ljudskoj prirodi. Današnji psihološki stručnjaci su tek načeli ovu temu. Moderna psihologija je uložila mnogo truda i usprkos očitim pogreškama ljudi su počeli shvaćati postojanje »mračnih nedokučivih spilja« naše prirode koje se danas nazivaju podsviješću. Počinjemo shvaćati da misao nije mrtva i nemoćna samo zato što je svjesno ne promišljamo, već da se ona povlači izvan našeg vidokruga i, mogli bismo reći kao da pluta pod ledom. Budući da je ne možemo vidjeti, ona nosi sa sobom mogućnost da čini zlo. Tek smo počeli shvaćati da misao nije uništena zato što je potisnuta, već, naprotiv, kao što komprimiranje povećava nevjerojatnu moć detonacije eksploziva, tako misli i osjećaji, a naročito osjećaji s kojima se zbog nekog razloga ne želimo izravno suočiti, dobijaju neprocjenjiv pristup moći zla ako su potisnuta u podsvijest i postaju ono što nazivamo kompleksi. Zaista, psihoterapeuti su dokazali da velik dio svih naših svjetovnih nevolja proizlazi upravo iz ovakvih misli. Izaija je to znao i nazvao te nevolje vrlo odgovarajućim nazivom - zmajevima (čagljevima). Bilo bi teško pronaći bolji izraz. Ipak ovdje on obećava da će molitva uništiti zmajeve, a brlozi u kojima su ležali postat će sigurne i mirne livade - prekrivene travom, trskom i rogozom.

Autor:Emmet Fox