Vjerski fanatik

KONJA, VELJACA 1246.

Brzo, pripremite se za nevolju! Seice Yassin! Seice Yassin! Jeste li culi skandal?" Abdullah, otac jednog mog ucenika, uzviknuo je pristupivsi mi na ulici. "Rumi je jucer viden u jednoj krcmi u zidovskoj cetvrti!"

"Da, cuo sam za to", odgovorio sam, "ali nisam se iznenadio, taj covjek ima zenu

krscanku, a najbolji prijatelj mu je jedan krivovjerac. Sto si ti ocekivao?"

Abdullah je ozbiljno kimnuo glavom. "Valjda ste u pravu. Trebali smo to predvidjeti."

Oko nas se okupilo nekoliko prolaznika, koji su culi nas razgovor. Netko je predlozio da Rumiju ne bude vise dopusteno propovijedati u Velikoj dzamiji. Sve dok se javno ne isprica. Suglasio sam se. Buduci da sam kasnio na predavanje u medresi, ostavio sam ih

njihovom razgovoru i odhitao svojim putem.

Oduvijek sam sumnjao da Rumi ima mracnu stranu koja je spremna jednog dana isplivati na povrsinu. Ali ni ja nisam ocekivao da ce se odati picu. To je bilo krajnje odvratno. Ljudi kazu da je Sems glavni razlog Rumijeve propasti i da njega nema u blizini,

Rumi bi se vratio u normalu. Ali ja sam drukcijeg misljenja. Nije da ja sumnjam da je Sems zao covjek - on to jest - niti da nema los utjecaj na Rumija - ima ga - ali pitanje je zasto Sems ne moze zavesti na krivi put druge ucenjake, kao sto sam ja? Na kraju dana, njih dvojica su slicni na vise nacina no sto su ljudi voljni priznati.

Neki su culi Semsa kako govori, "Ucenjak zivi na oznakama pera. Sufi voli i zivi na otiscima stopala!" Sto sad to znaci? Ocito Sems misli da ucenjaci samo govore, a sufije zive u skladu s onime sto govore. Ali i Rumi je ucenjak, nije li? Ili se on vise ne smatra jednim od nas?

Da Sems ude u moju ucionicu, ja bih ga otjerao kao muhu i ne bih mu dao priliku da

blebece svoje gluposti u mojoj nazocnosti. Zasto Rumi ne ucini to isto? Mora da nesto s njime nije kako treba. Za pocetak, taj covjek ima suprugu krscanku. Mene nije briga je li se

ona preobratila na islam. To je u njezinoj krvi i krvi njezinog djeteta. Nazalost, gradski ljudi ne shvacaju prijetnju krscanstva onako ozbiljno kako bi trebali i pretpostavljaju da mozemo zivjeti jedni uz druge. Onima koji su dovoljno naivni da u to vjeruju, uvijek kazem, "Mogu li se voda i ulje ikad pomijesati? Do te se mjere mogu pomijesati i muslimani i krscani!"

Buduci da ima krscanku za suprugu i da je poznat po slabosti prema manjinama, Rumi je u mojim ocima vec bio nepouzdan, ali kad je Sems iz Tabriza poceo zivjeti pod njegovim krovom,  posve  je  skrenuo  s  pravoga  puta.  Kao  sto  svakodnevno  govorim  svojim

ucenicima, covjek mora biti na oprezu od sejtana. A Sems je utjelovljeni vrag. Siguran sam da je bila njegova zamisao poslati Rumija u krcmu. Bog zna kako ga je nagovorio na to. Ali nije li namamljivanje kreposnih ljudi na oskvrnuce upravo ono u cemu je vrag najbolji?

Ja sam od pocetka shvatio Semsovu davolsku stranu. Kako se on usuduje uporediti poslanika Muhameda, mir neka je s njim, s onim bezboznim sufijem Bastamijem? Zar nije upravo Bastami proglasio, "Pogledajte me! Koliko je velika moja slava!" Nije li bas on nakon toga rekao, "Vidio sam kako Caba hoda oko mene"? Taj je covjek otisao tako daleko da je izjavio, "Ja sam kovac samoga sebe". Ako to nije bogohuljenje, sto onda jest? Takva je

razina covjeka kojega Sems s postovanjem navodi. Jer i on je krivovjerac, jednako kao Bastami.

Jedina dobra vijest jest da gradani pocinju uvidati istinu. Napokon! Semsovih kriticara

sa svakim je danom  sve  vise. A  sto  samo  govore!  Cak  se i  ja  ponekad uzasnem. U kupejima i cajanama, na poljima zita i u vocnjacima, ljudi ga razdiru.

Do medrese sam stigao kasnije no inace, zabrinut ovim mislima. Cim sam otvorio vrata svoje ucionice, osjetio sam da je nesto neobicno. Moji su ucenici sjedili u savrsenom redu, blijedi i neuobicajeno tihi, kao da su vidjeli duha.

Tad  sam  shvatio  zasto.  Uz  otvoreni  prozor,  ledima  oslonjen  o  zid,  s  bahatim

osmijehom na onom svom licu bez ijedne dlake, sjedio je nitko drugi doli Sems iz Tabriza.

"Selamun alejkum, seice Yassin", rekao je, nesmiljeno me promatrajuci s drugog kraja prostorije.

Oklijevao sam, ne znajuci bih li mu odzdravio, a zatim sam odlucio da to necu uciniti. Umjesto toga, okrenuo sam se svojim ucenicima i upitao, "Sto ovaj covjek radi ovdje?

Zasto ste ga pustili unutra?"

Osamuceni i u nelagodi, nitko od ucenika nije se usudio odgovoriti. Sems je bio taj koji je prekinuo sutnju.

Drskim tonom i s nepokolebljivim pogledom, rekao mi je: "Ne kori ih, seice Yassin. To je bila moja zamisao. Vidis, bio sam u susjedstvu i samome sebi rekao, Sto ne bih svratio u medresu i posjetio upravo onu osobu u ovome gradu koja me najvise mrzi? "