TRECI DIO

Vjetar

STVARI KOJE SE MIJENJAJU, RAZVIJAJU I POTICU

Vjerski fanatik

KONJA, 19. LISTOPADA 1244.

Budni ispod mog otvorenog prozora lajali su i rezali psi. Podbocio sam se u postelji, pomislivsi da su zacijelo zamijetili nekog razbojnika koji pokusava provaliti u kucu ili nekog prljavog pijanca u prolazu. Pristojni ljudi vise ne mogu spavati u miru. Posvuda je razvrat i razbludnost. Nije uvijek bilo ovako. Ovaj je grad prije nekoliko godina bio sigurniji. Moralna pokvarenost nije drugacija od neke odvratne bolesti koja dolazi bez upozorenja i brzo se,siri, trujuci bogate i siromasne, mlade i stare. Takvo je stanje u kojem je danas nas grad. Da nije moje sluzbe u medresi, tesko da bih ikad izisao iz kuce.

Hvala Bogu da postoje ljudi koji interese zajednice stavljaju ispred vlastitih interesa i

danonocno rade kako bi uveli red. Ljudi kao moj mladi necak, Baybars. Moja supruga i ja

ponosni smo na njega. Utjesno je znati da u ovaj kasni sat, kad nitkovi, zlocinci i pijanci divljaju, Baybars i njegovi kolege strazari obilaze grad kako bi nas zastitili.

Nakon preuranjene smrti moga brata, postao sam Baybarsov glavni skrbnik. Mlad i nepopustljiv, prije sest mjeseci po ceo je raditi kao strazar. Traceri su tvrdili da je taj posao

uspio dobiti zahvaljujuci mom polozaju ucitelja u medresi. Glupost! Baybars je snazan i dovoljno hrabar da bi bio sposoban za taj posao. Bio bi i izvrstan vojnik. Htio je ici u Jeruzalem boriti se protiv krizara, ali moja supruga i ja smo bili misljenja da mu je vrijeme da se smiri i osnuje obitelj.

"Potreban si nam ovdje, sine", rekao sam. "I ovdje ima mnogo toga protiv cega se treba boriti."

I bilo je. Evo, bas jutros sam rekao supruzi da zivimo u teskim vremenima. Nije

slucajno da svaki dan cujemo za neku novu tragediju. Ako su Mongoli tako nepobjedivi, ako su krscani mogli uspjeti promaknuti svoje ideje, ako grad za gradom, selo za selom, pljackaju neprijatelji islama, to je zbog ljudi koji su muslimani samo po imenu. Kad ljudi ispuste iz ruke Bozje uze, moraju zastraniti. Mongoli su poslani kao kazna za nase grijehe. Da nisu Mongoli, bio bi to potres, glad ili poplava. Koliko jos nesreca moramo iskusiti prije nego sto gresnici u ovome gradu shvate poruku i pokaju se? Bojim se da ce ubrzo s neba pasti kisa kamenja. Jednog od ovih dana, svi bismo mogli biti izbrisani, hodati stopama stanovnika Sodome i Gomore.

A ovi sufije, oni su tako los utjecaj. Kako se usuduju nazivati muslimanima kad govore stvari koje nijednom muslimanu ne bi ni pale na pamet? Krv mi uskljuca kad cujem kako izgovaraju Prorokovo ime, mir bio s njim, kako bi promaknuli svoje budalaste nazore. Tvrde da je nakon ratnog pohoda prorok Muhamed objavio da njegov narod odsad nadalje napusta mali dzihad za veci dzihad - borbu protiv vlastitog ega. Sufije - tvrde da je otad ego jedini neprijatelj protiv kojeg bi musliman trebao ratovati. Zvuci lijepo, ali pitam se kako ce to pomoci u borbi protiv neprijatelja islama.

Sufije idu tako daleko da tvrde da je serijat tek faza na putu. Kakva faza?, kazem ja, O cemu oni to govore? Kao da to vec nije dovoljno uznemirujuce, tvrde da prosvijetljena osoba ne moze biti obvezana pravilima ranih faza. A buduci da o sebi vole misliti kao o nekome tko je vec dosegnuo najvisu razinu, to koriste kao slabu izliku za nepostivanje serijatskih  pravila.  Opijanje,  plesanje,  glazba,  pjesnistvo  i  slikarstvo  njima  se  cine

vaznijima od vjerskih obveza. Uporno propovijedaju da, buduci da u islamu nema hijerarhije, svatko ima pravo ria svoju osobnu potragu za Bogom. Sve to zvuci bezazleno i bezopasno, ali nakon sto progacas kroz dosadnu blagoglagoljivost, otkrijes da njihova poruka ima i mracnu stranu: da nema potrebe obracati pozornost na vjerske vlasti!

Ako pitate sufije, Casni Kur'an prepun je nejasnih simbola i naslaganih aluzija, koje sve trebaju biti protumacene na mistican nacin. Zato oni istrazuju kako svaka rijec vibrira prema broju, proucavaju skriveno znacenje brojeva i traze skrivene reference u tekstu, cineci sve sto je u njihovoj moci kako bi izbjegli citanje Bozje poruke, jasne i glasne.

Neki sufije cak kazu da su ljudska bica Kur'an koji govori. Ako to nije puko bogohuljenje, ne znam sto jest. Tu su i putujuci dervisi, jos jedna poremecena kategorija neprilagodenih. Kalandari, hajdari, kamiji - poznati su po svakojakim imenima. Rekao bih da su oni najgori. Kakvo bi dobro moglo izici iz covjeka koji se ne moze smiriti na jednome mjestu? Ako covjek nema osjecaj pripadanja, moze odlutati u svim smjerovima, kao suhi list na vjetru. Savrsena zrtva za sejtana.

Filozofi  nisu  nista  bolji  od  sufija.  Oni  samo  mozgaju  i  mozgaju,  kao  da  njihovi

ograniceni mozgovi mogu shvatiti nepojmljivost svemira! Postoji jedna prica koja govori o uroti izmedu filozofa i sufija.

fednog je dana jedan filozof susreo jednog dervisa i odmah su se sloiili. Njih dvojica danima su

razgovarali i jedan drugome dovrsavali recenice.

Kad su se najzad razdvojili, filozof je izvijestio o razgovoru, "Sve sto ja znam, on vidi."

Zatim je i sufi dao svoj prikaz: "Sve sto ja vidim, on zna."

Dakle, sufi misli da vidi, a filozof misli da zna. Po mom misljenju, oni nista ne vide i nista ne znaju. Zar ne shvacaju da se od nas kao jednostavnih, ogranicenih i konacno smrtnih bica ne ocekuje da znamo vise nego sto bismo trebali? Najvise sto je ljudsko bice sposobno postici tek je nesto malo znanja o Svevisnjemu. To je sve. Nije nas zadatak tumaciti Bozja ucenja nego povinovati im se.

Kad Baybars dode kuci, razgovarat cemo o tim pitanjima. To nam je postalo navikom, nasim malim obredom. Svake noci nakon smjene, on pojede juhu i pogacu koju mu posluzi moja supruga i nas se dvojica upustimo u razgovor o svakodnevici. Drago mi je vidjeti kako dobar tek ima. Mora biti snazan. Mlad, principijelan momak kao on ima mnogo posla u ovom bezboznom gradu.