Sultan Walad

KONJA, RUJAN 1248.

Beskucnici prosjaci, pijanci, prostitutke, sirocad i lopovi... On razdjeljuje sve svoje zlato i srebro zlocincima. Od one grozne noci, moj otac vise nikad nije bio isti. Svi kazu da je od tuge izgubio razum. Kad ga netko pita sto radi, prica pricu o Imra'ul-Qaysu, kralju Arapa, koji je bio omiljen, poznat po ljepoti i bogatstvu, ali je jednog dana, posve neocekivano, isetao iz svog savrsenog zivota. Qays je navukao derviske halje, razdijelio svo svoje bogatstvo i otad nadalje lutao.

"To covjeku cini gubitak voljene osobe", kaze moj otac. "On rastace tvoje kraljevsko ja

u prasinu i budi tvoje dervisko ja. Sad kad je Sems zauvijek otisao, i ja sam otisao. Vise nisam ni ucenjak ni propovjednik. Sad sam utjelovljenje nistavnosti. Ovdje je moja fana,

ovdje moja baqa."

Neki je dan na nasa vrata pokucao neki crvenokosi trgovac koji je izgledao poput najlukavijeg lazljivca. Rekao je da poznaje Semsa iz Tabriza jos iz Bagdada. Zatim se, spustivsi glas do povjerljivog sapta, zakleo da je Sems ziv i zdrav, da se skriva i meditira u

nekom asramu u Indiji i ceka pravi cas da se ponovno pojavi.

Dok je sve to govorio, na njegovom licu nije bilo ni tracka iskrenosti. Ali moj otac se izbezumio od veselja. Upitao je tog covjeka sto zeli zauzvrat za tako divne vijesti. Bez imalo stida, trgovac je rekao da je kao mladic oduvijek htio biti dervis, ali buduci da ga je

zivot odveo u drugome smjeru, volio bi barem imati kaftan ucenjaka koji je cuven kao Rumi. Kad je to cuo, moj otac je izvadio svoj barsunasti kaftan i dao mu ga, samo tako.

"Ali oce, zasto ste dali svoj dragocjeni kaftan onom covjeku, kad ste jako dobro znali da

laze?" upitao sam cim je trgovac otisao.

I evo sto mi je otac odgovorio: "Mislis li da je kaftan previsoka cijena za njegovu laz? Dragi moj sine, zamisli, da je govorio istinu, da je Sems doista ziv, bio bih dao svoj zivot!"