Sultan Walad

KONJA, 4. RUJNA 1245.

Bio sam, kao njegov stariji brat, oduvijek zabrinut za Aladdina, ali nikad toliko kao sad. Oduvijek je imao naglu cud, jos kao malen djecak, ali u zadnje je vrijeme svadljiviji i lako plane. Spreman prepirati se oko gotovo svega, ma kako bilo nerazumno ili beznacajno, ovih je dana toliko razdrazljiv da se cak i djeca na ulici prestrase kad vide da dolazi. Sa samo sedamnaest godina, oko ociju  ima bore od prekomjernog mrstenja i skiljenja. Jutros sam netom zamijetio i jednu novu boru pokraj usta od neprestane stisnutosti u ravnu liniju.

Bio sam zaposlen pisanjem po pergamentu od ovcje koze, kad sam iza sebe zacuo neki

stropot. Bio je to Aladdin, namrgodenih, ukocenih usana. Bog zna koliko je dugo tako

stajao ondje i promatrao me s nekim izrazom napetosti u smedim ocima. Upitao me sto radim.

"Prepisujem jedno ocevo staro predavanje", odgovorio sam. "Dobro je imati dodatnu presliku svakog od njih."

"Od kakve je to koristi?" glasno je izdahnuo Aladdin. "Otac je prestao drzati predavanja i propovijedati. Ako nisi primijetio, ne poucava ni u medresi. Zar ne vidis da je sve svoje odgovornosti gurnuo u stranu?"

"To je privremena situacija", rekao sam. "Uskoro ce ponovno poceti poucavati."

"Samo se zavaravas. Zar ne vidis da nas otac nema vremena ni za sto i ni za koga osim Semsa? Nije li to smijesno? Taj bi covjek navodno trebao biti putujuci dervis, ali ukorijenio se u nasoj kuci."

Aladdin se nasmijuljio, cekajuci da se ja suglasim s njime, ali kad nisam nista odgovorio, ushodao se po sobi. I ne gledajuci ga, osjecao sam bijesan pogled u njegovim ocima.

"Ljudi govorkaju", nastavio je Aladdin zlovoljno. "Svi pitaju isto: Kako jedan uvazeni

ucenjak moze dopustiti da njime manipulira jedan bezvjernik? Dobar glas nasega oca topi se kao snijeg na suncu. Ako se ubrzo ne sabere, mozda vise nikad ne uspije pronaci ucenike u ovome gradu. Nitko ga nece zeljeti za ucitelja. I ja ih ne bih krivio."

Odlozio sam pergament u stranu i pogledao brata. Zapravo je bio jos djecak, iako je

svaki njegov izraz i pokret govorio da se osjeca na rubu muzevnosti. Od prosle se godine veoma promijenio i ja sam pocinjao sumnjati da bi mogao biti zaljubljen. Jedino nisam znao tko bi mogla biti ta djevojka, a njegovi mi bliski prijatelji to nisu zeljeli reci.

"Brate, shvacam da ne volis Semsa, ali on je gost u nasem domu i moramo ga postovati. Ne slusaj sto drugi govore. Iskreno, ne bismo smjeli raditi slona od buhe."

"Buhe?" posprdno je frknuo Aladdin. "Zar tako nazivas ovu nesrecu koja nas je zadesila? Kako mozes biti tako slijep?"

Izvadio sam novi pergament i pomilovao njegovu njeznu povrsinu. Uvijek sam silno uzivao preslikavajuci oceve rijeci i razmisljajuci da im time pomazem da traju duze. Cak i kad prode stotinu godina, ljudi ce moci procitati ucenja mog oca i biti nadahnuti njima. Odigrati ulogu u tom prijenosu, ma kako ona bila mala, cinilo me ponosnim.

I nadalje prigovarajuci, Aladdin je stao pokraj mene i pogledao moje djelo mracnim,

ogorcenim ocima. Na jedan nestalni trenutak, u njegovim sam ocima zamijetio ceznju i prepoznao lice djecaka kojemu je potrebna ocinska ljubav. Srce mi se snuzdilo i shvatio sam da on nije uistinu bijesan na Semsa. Bio je bijesan na mog oca.

Aladdin je bio srdit na mog oca jer ga ovaj ne voli dovoljno i jer je to sto jest. Mozda

moj otac jest bio uvazen i cuven, ali ujedno je bio posve bespomocan pred smrcu koja nam je oduzela majku u tako njeznoj dobi.

"Kazu da je Sems zacarao naseg oca", rekao je Aladdin. "Kazu da su ga  poslali asasini."

"Asasini!" prosvjedovao sam. "To je glupost."

Asasini su bili sekta ubojica cuvena po preciznim metodama smaknuca i opseznoj uporabi otrovnih tvari. Ciljali su na utjecajne ljude i svoje zrtve ubijali javno, kako bi usadili strah i paniku u srca ljudi. Otisli su tako daleko da su u Saladinovom satoru

ostavili otrovani kolac s porukom u kojoj je pisalo U nasim si rukama. A Saladin, taj veliki islamski voda koji se hrabro borio protiv krizara i iznova osvojio Jeruzalem, nije se usudio boriti protiv asasina i radije je s njima sklopio mir. Kako ljudi mogu misliti da je Sems povezan s tom sektom straha?

Stavio sam ruku na Aladdinovo rame i prisilio ga da me pogleda. "Osim toga, ne znas

li da ta sekta vise nije kakva je nekoc bila? Sad su tek nesto vise od pukog imena."

Aladdin je kratko razmislio o toj mogucnosti. "Da, ali kazu da su postojala tri veoma

odana zapovjednika Hasana Sabaha. Otisli su iz dvorca Alamut zaklinjuci se da ce siriti strah i nevolju svuda gdje podu. Ljudi misle da bi Sems mogao biti njihov voda."

Poceo sam gubiti strpljenje. "Boze pomozi mi! A mozes li mi, molim te, reci zasto bi neki asasin zelio ubiti naseg oca?"

"Zato sto mrze utjecajne ljude i vole stvoriti kaos, eto zasto", odgovorio je Aladdin. Toliko je bio uzrujan tim teorijama zavjere da su mu se obrazi osuli crvenim mrljama.

Znao sam da tome moram opreznije pristupiti. "Slusaj, ljudi stalno govore svakojake stvari", rekao sam. "Ne smijes te grozne glasine uzimati ozbiljno. Ocisti um od kivnih

misli. Truju te."

Aladdin je ogorceno prostenjao, ali ja sam svejedno nastavio. "Tebi se osobno Sems mozda ne svida. Ne mora ti se svidati. Ali moras mu pokazati postovanje, zbog oca."

Aladdin me pogledao s ogorcenoscu i prezirom. Shvatio sam da moj mladi brat nije samo ljut na naseg oca i bijesan na Semsa. Bio je i razocaran u mene. Moje je uvazavanje Semsa shvatio kao znak slabosti. Mozda je mislio da sam pokoran i beskicmenjak kako bih se umilio ocu. Bila je to samo moja sumnja, ali svejedno me duboko povrijedila.

Medutim, nisam se mogao rasrditi na njega, a cak i da jesam, moja srdzba ne bi dugo potrajala. On je moj mladi brat. Za mene ce zauvijek biti onaj djecarac koji je trcao za ulicnim mackama, prljao noge u lokvama nakon kise i citav dan grickao kriske kruha s jogurtom. Na njegovome licu nisam mogao ne vidjeti onog djecaka kakav je nekoc bio, mrvicu debeljuskastog i mrvicu niskog za svoju dob, djecaka koji je primio vijest o smrti svoje majke ne prolivsi nijednu suzu. Samo je pogledao svoja stopala, kao da se najednom stidi svojih cipela i naskubio donju usnicu dok iz nje nije isceznula sva boja. Iz njegovih usta nije izisla ni jedna rijec, ni jedan jecaj. Volio bih da je plakao.

"Sjecas se kad si se potukao s nekom djecom iz susjedstva?" upitao sam. "Kuci si dosao uplakan, krvavog nosa. Sto ti je tad rekla nasa majka?"

Aladdinove oci najprije su se skupile, a zatim razrogacile od prepoznavanja, ali nije

nista odgovorio.

"Rekla ti je da, kad god se na nekoga naljutis, u mislima zamijenis lice te osobe licem nekoga koga volis. Jesi li pokusao zamijeniti Semsovo lice licem nase majke? Mozda bi u njemu mogao pronaci nesto sto ce ti se svidjeti."

Kradomican osmijeh, brz i bojazljiv kao oblak u prolazu, zalebdjeo je na Aladdinovim usnama i ja sam se zapanjio koliko mu je smeksao izraz lica.

"Mozda bih", odgovorio je i sad je iz njega isceznuo svaki bijes.

Srce mi se otopilo. Zagrlio sam brata, nesiguran sto bih drugo mogao reci. Dok mi je uzvracao zagrljaj, bio sam siguran da ce popraviti svoj odnos sa Semsom i da ce u nasoj kuci ubrzo iznova zavladati sklad.

S obzirom na tijek dogadaja koji su uslijedili, nisam mogao biti u vecoj zabludi.