Sems

DAMASK, TRAVANJ 1247.

Bilo je vec proljece u punom zamahu u Damasku, i deset je mjeseci proslo od mog odlaska iz Konyje, kad me sultan Walad pronasao. Pod vedrim modrim nebom, igrao sam sah s jednim krscanskim pustinjakom po imenu Francis. Bio je to covjek cija se unutarnja ravnoteza nije lako mogla poljuljati, covjek koji je znao znacenje pokornosti. A buduci da islam znaci unutarnji mir koji dolazi iz pokornosti, za mene je Francis bio veci musliman od mnogih koji za sebe to tvrde. Jer to je jedno od cetrdeset pravila: Pokornost ne znaci biti slab ili pasivan. Ona ne vodi ni do fatalizma ni do predaje. Upravo suprotno. Istinska moc nalazi se u pokornosti - moc koja dolazi iznutra. Oni koji se pokore boianskoj srii iivota iivjet ce u nepomucenom miru i spokoju cak i kad citav bijeli svijet prolazi kroz previranja, jedno za drugim.

Pomaknuo sam lovca kako bih primorao Francisa da pomakne svog kralja. Brzom i hrabrom odlukom, pomaknuo je topa. Vec sam pomislio da cu izgubiti partiju kad sam podigao glavu i nasao se oci u oci sa sultanom Waladom.

"Lijepo te je vidjeti", rekao sam. "Znaci, ipak si odlucio potraziti me."

Skruseno mi se nasmijesio, a zatim uozbiljio, iznenaden sto sam svjestan unutarnje borbe koju je prosao. Ali buduci da je bio castan covjek, nije porekao istinu.

"Neko sam vrijeme lutao naokolo umjesto da te trazim. Ali nakon nekog vremena, vise to nisam mogao. Nisam se mogao natjerati da lazem ocu. Dosao sam u Damask i poceo te

traziti, ali nije te bilo lako pronaci."

"Ti si castan covjek i dobar sin", rekao sam. "Jednog dana uskoro bit ces sjajan drug svom ocu."

Sultan Walad turobno je odmahnuo glavom. "Ti si jedini drug koji njemu treba. Zelim

da se vratis u Konju sa mnom. Potreban si mom ocu."

Mnogo se toga uspjenilo u mom mozgu kad sam cuo ovaj poziv i nista isprva nije bilo jasno. Moj je nafs reagirao sa strahom na pomisao da se vratim negdje gdje ocito nisam dobrodosao.

Ne slusaj ga. Tvoje je poslanje zavrseno. Ne moras se vratiti u Konju. Sjeti se sto ti je rekao Baba Zaman. Previse je opasno. Ako se vratis u taj grad, vise nikad neces izici iz njega.

Htio sam nastaviti putovati svijetom, upoznavati nove ljude i vidjeti nove gradove. Svidio mi se i Damask i lako sam mogao ostati ondje do sljedece zime. Putovanje na neko novo mjesto cesto budi strasan osjecaj osamljenosti i tuge u dusi covjeka. Ali s Bogom na mojoj strani, bio sam zadovoljan i ispunjen u svojoj samoci.

Medutim, i predobro sam znao da je moje srce u Konji. Rumi mi je toliko nedostajao da

je bilo previse bolno cak i izgovoriti njegovo ime. Na kraju dana, kakve ima veze u kojem cu gradu biti, ako Rumi nije uz mene? Gdjegod on zivi, ondje je moja kibla.

Pomaknuo sam kralja na sahovnici. Francis je razrogacio oci uocivsi fatalan polozaj. Ali u sahu, jednako kao i u zivotu, postoje potezi koje nacinis kako bi pobijedio i potezi koje nacinis zato sto su ispravni.

"Molim te, dodi sa mnom", preklinjao je sultan Walad, prekidajuci moje misli. "Ljudi koji su te ogovarali i prema tebi se lose odnosili sad se kaju. Ovaj put ce sve biti bolje, obecajem."

Moj djecace, ti ne možes dati takva obecanja, poželio sam mu reci. Nitko ne može!

No umjesto toga samo sam kimnuo glavom i rekao: "Volio bih jos jednom gledati zalazak sunca u Damasku. Sutra mozemo krenuti za Konju."

"Doista? Hvala ti!" Sultan Walad sjao je od olaksanja. "Ne znas koliko ce to znaciti mom ocu."

Tad sam se obratio Francisu, koji je strpljivo cekao da se vratim igri. Kad je imao moju punu pozornost, usne su mu se razvukle u nestasan osmijeh.

"Pazi se, prijatelju", rekao je pobjednickim glasom. "Sah mat."