Sems

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bodar i zahvalan seljaku koji me je iskrcao u sredistu grada, pronasao sam mjesto na kojemu cemo moj konj i ja odsjesti. Svratiste trgovaca secerom cinilo se upravo onime sto mi je potrebno. Od cetiri sobe koje su mi pokazane, odabrao sam onu s najmanje pokucstva, koje se sastojalo od prostirke za spavanje s pljesnivom dekom, uljanice koja je bila na izdisaju, suncem osusene cigle koju sam mogao upotrijebiti kao jastuk i dobrog pogleda na cijeli grad, sve do podnozja okolnih brezuljaka.

Tako se smjestivsi, lunjao sam ulicama, zapanjen mjesavinom vjera, obicaja i jezika koji

su prozimali zrak. Naletio sam na romske glazbenike, arapske putnike, krscanske hodocasnike,  zidovske  trgovce,  budisticke  svecenike,  franacke  trubadure,  perzijske

umjetnike, kineske akrobate, indijske krotitelje zmija, zoroastricke carobnjake i grcke filozofe. Na trznici robljem, vidio sam prileznice koze bijele kao mlijeko i krupne, tamne eunuhe koji su vidjeli takve svireposti da su izgubili moc govora. Na bazaru sam naisao na putujuce brijace s napravama za pustanje krvi, gatare s kristalnim kuglama i madionicare koji su gutali vatru. Bilo je hodocasnika na putu za Jeruzalem i lutalica za koje sam sumnjao da su odbjegli vojnici iz zadnjih krizarskih pohoda. Cuo sam ljude kako govore venecijanski, franacki, saksonski, grcki, perzijski, turski, kurdski, armenski, hebrejski i nekoliko drugih narjecja koja nisam uspio razaznati. Usprkos  njihovim naizgled beskonacnim razlikama, svi su ti ljudi zracili slicnom necjelovitoscu djela u nastanku sto su i bili, svatko nedovrseno majstorsko djelo.

Citav grad bio je kula babilonska. Sve se stalno mijenjalo, razdvajalo, izranjalo na

svjetlo, hlapilo, cvalo, rastakalo se, trunulo i umiralo. Usred svog tog kaosa, stajao sam na mjestu nepomucene tisine i vedrine, posve ravnodusan prema svijetu i istodobno osjecajuci gorucu ljubav prema svim ljudima koji se u njemu muce i pate. Dok sam promatrao ljude oko sebe, sjetio sam se jos jednog zlatnog pravila: Lako je voljeti savrsenog Boga, neokaljanog i nepogresivog kakav On jest. Mnogo je teie voljeti druga ljudska bica sa svim njihovim nesavrsenostima i manama. Ne zaboravi, covjek moie spoznati samo ono sto moie voljeti. Nema mudrosti bez ljubavi. Ne naucimo li voljeti Božiju tvorevinu, ne moiemo ni istinski voljeti ni istinski spoznati Boga.

Lunjao sam uskim ulicicama u kojima su zanatlije svih dobi mucno radili u svojim malim, prljavim radnjama. Na svakom mjestu koje sam posjetio, cuo sam kako stanovnici grada govore o Rumiju. Kakav je osjecaj, pitao sam se, biti ovako omiljen? Kako to utjece na njegovo ja? Uma zaposlenog ovim pitanjem, zaputio sam se u suprotnome smjeru od one dzamije u kojoj je propovijedao Rumi. Okolina se postupno pocela mijenjati. Kako sam odmicao sjeverno, kuce su postale rusevnije, zidovi vrtova uruseni, a djeca bucnija i neposlusnija. I mirisi su se promijenili, i postali tezi, s vise cesnjaka i zacina. Na kraju sam zakoracio u jednu ulicu u kojoj su tri mirisa lebdjela u zraku: znoj, parfem i pozuda. Dosao sam do mracne strane grada.

Na vrhu strme, kaldrmom poplocane ulice, nalazila se rusevna kuca, zidova poduprtih

stupovima od bambusa, s krovom od slame. Ispred kuce je sjedila skupina zena i razgovarala. Kad su me vidjele da se priblizavam, znatizeljno su me pogledale, naizgled se

zabavljajuci. Pokraj njih bio je vrt s ruzama svih zamislivih boja i nijansi, najzacudnijeg mirisa. Pitao sam se tko brine o njima.

Nisam morao dugo cekati kako bih saznao odgovor. Cim sam stigao do vrta, ulazna

vrata kuce naglo su se otvorila i kroz njih je izjurila jedna zena. Imala je velik podbradak,

bila visoka i strasno debela. Kad je zaskiljila, kao sad, oci su joj se izgubile u naborima mesa. Imala je tanke, tamne brkove i guste zaliske. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da je i muskarac i zena.

"Sto hoces?" sumnjicavo me upitao taj dvospolac. Lice joj se stalno mijenjalo: cas je

izgledalo kao lice zene, a zatim bi se plima vratila i zamijenila ga licem muskarca.

Predstavio sam se i zapitao je za ime, ali nije se obazirala na moje pitanje. "Ovo nije mjesto za tebe", rekla je masuci rukama kao da sam ja muha koju bi voljela otjerati.

"Zasto ne?"

"Zar ne vidis da je ovo bordel? Zar vi dervisi ne prisezete da cete se kloniti pozude? Ljudi misle da se ja ovdje valjam u grijehu, ali dajem milostinju i zatvaram vrata u mjesecu Ramazanu. A sad tebe spasavam. Kloni nas se. Ovo je najprljaviji kutak u gradu."

"Prljavstina je unutra, ne vani", usprotivio sam se. "Tako kaze pravilo." "O cemu ti to govoris?" zagraktala je.

"To je jedno od cetrdeset pravila", pokusao sam objasniti. "Prava prljavstina je ona unutra. Ostalo se jednostavno opere. Postoji samo jedna vrsta prljavstine koja se ne moie ocistiti cistom vodom, a to je blato mrinje i zadrtosti koja kalja dusu. Tijelo moies ocistiti uzdriavanjem i postom, ali samo ce ljubav ocistiti tvoje srce!"

Dvospolac nije prihvatio moje rijeci. "Vi dervisi ste ludi. Ja ovdje imam svakojake musterije. Ali dervis? Kad zabi naraste brada! Ako ti dopustim da se zadrzis, Bog ce sravniti ovo mjesto sa zemljom i baciti kletvu na nas jer smo zavele covjeka vjere."

Morao sam se nasmijuljiti. "Odakle ti takve smijesne zamisli? Mislis li da je Bog neki

srditi, mrzovoljni patrijarh koji nas promatra s nebesa kako bi nam cim pogrijesimo zasuo glave kamenjem i zabama?"

Vlasnica je cupnula vrhove svog tankog brka i uputila mi zlovoljan pogled na granici s podloscu.

"Ne brini, nisam ovdje kako bih posjetio tvoj bordel", uvjerio sam je. "Samo sam se divio tvom ruzicnjaku."

"Oh, to" - dvospolac je nemarno odmahnuo rukom - "to je djelo jedne od mojih djevojaka, Pustinjske ruze."

Na to je vlasnica pokazala na mladu zenu koja je sjedila medu bludnicama ispred nas. Profinjena brada, kao biser sjajna koza i tamne, bademaste oci zasjenjene brigom. Bila je

dirljivo lijepa. Dok sam je promatrao, imao sam osjecaj da je ona netko u postupku velike preobrazbe.

Spustio sam glas do sapta kako bi me samo vlasnica mogla cuti. "Ona djevojka je dobra

djevojka. Jednog od ovih dana krenut ce na duhovno putovanje da pronade Boga. Zauvijek ce napustiti ovo mjesto. Kad taj dan svane, nemoj je pokusavati sprijeciti."

Dvospolac me zabezeknuto promatrao prije nego sto je eksplodirao: "Kog vraga to govoris? Nitko mi nece govoriti sto da radim sa svojim curama! Bolje ti je da se gubis

odavde. Ili cu pozvati Sakalovu glavu!" "Tko je to?" upitao sam.

"Vjeruj mi, ne bi volio znati", odgovorio je dvospolac, masuci prstom kako bi naglasio smisao svojih rijeci.

Cuvsi ime tog neznanca, lagano sam zadrhtao, ali nisam razmisljao o tome. "Kako god bilo, ja odlazim", rekao sam. "Ali vratit cu se, i zato se nemojte iznenaditi kad me ponovno

vidite. Ja nisam jedan od onih poboznih tipova koji citav zivot provode pogrbljeni na sagovima za molitvu, ali im oci i srca ostanu zatvoreni za izvanjski svijet. Oni Kur'an citaju samo na povrsini. Ali ja citam Kur'an u cvjetnim pupovima i pticama selicama. Citam udisuci Kur'an skriven u ljudima."

"Hoces reci da citas ljude?" Vlasnica se malodusno nasmijala. "Kakva je to glupost?" "Svaki je covjek otvorena knjiga, svatko od nas hodajuci Kur'an. Potraga za Bogom

ukorijenjena je u srcima sviju, bila to prostitutka ili svetac. Ljubav postoji u nama od trenutka kad smo rodeni i otad nadalje ceka da bude otkrivena. O tome govori jedno od

cetrdeset pravila: Citav svemir sadrian je u jednom jedinom bicu - tebi. Sve sto vidis oko sebe, ukljucujuci i one stvari koje ne volis, cak i ljude koje prezires ili ih se gnusas, nazocno je u tebi u razlicitim stupnjevima. Stoga, ne traii ni sejtana izvan sebe. Vrag nije neka izvanredna sila koja te napada izvana. On je obican glas iznutra. Ako se u cijelosti upoznas, ako se iskreno i odlucno suocis i sa svojom mracnom i sa svojom svijetlom stranom, stici ces do uzvisenog oblika svijesti. Kad osoba upozna samu sebe, spoznala je Boga."

Prekrizivsi ruke na grudima, hermafrodit se nagnuo i prijeteci zaskiljio prema meni. "Dervis  koji  propovijeda  bludnicama!"  progundao  je.  "Upozoravam  te,  necu  ti

dopustiti da dodijavas ikome ovdje svojim glupim zamislima. Bolje ti je da se klonis mog bordela! Jer ne budes li, kunem se Bogom, Sakalova glava ce ti odrezati tu ostru jezicinu, a

ja cu je sa zadovoljstvom pojesti."