Sems

KONJA, SVIBANJ 1247.

Blijeda mladenko, ne placi Oprosti se s majkom, s ocem Sutra ces cuti pjev ptica Iako vise nikad nece biti isto...

U noci naseg vjencanja, iskrao sam se u dvoriste i neko vrijeme sjedio ondje, slusajuci kako medu brojnim drugim zvucima iz kuce dopire jedna stara anatolijska pjesma. Smijeh, glazba, razgovor. Glazbenice su svirale u zenskom dijelu. Stajao sam ondje razmisljajuci i pjevajuci, drhteci i osjecajuci se umrtvljenim, sve istodobno. Razmisljao sam o stihovima te pjesme. Zasto zene na dan vjencanja uvijek pjevaju tuzne pjesme? Sufije povezuju smrt s vjencanjima i slave dan svoje smrti kao dan sjedinjenja s Bogom. I zene povezuju vjencanja sa smrcu, iako iz posve drukcijih razloga. Cak i kad se sretno udaju, preplavi ih val tuge. Na svakoj proslavi vjencanja, oplakuje se djevica koja ce ubrzo postati zena i majka.

Kad su uzvanici otisli, vratio sam se u kucu i meditirao u mirnom kutku. Zatim sam otisao u sobu u kojoj me je cekala Kimya. Zatekao sam je kako sjedi na krevetu, u bijeloj halji uresenoj zlatnim nitima, kose spletene u mnostvo pletenica od kojih je svaka bila ukrasena perlicama. Bilo je nemoguce vidjeti njezin izraz jer joj je lice bilo prekriveno gustim, crvenim tilom. Osim svijece koja je treperila uz prozor, soba je bila bez svjetla. Zrcalo na zidu bilo je prekriveno barsunastom tkaninom, buduci da se smatralo losom srecom da mladenka vidi svoj odraz u noci vjencanja. Pokraj naseg kreveta nalazio se nar i noz, kako bismo mogli pojesti vocku i imati onoliko djece koliko je zrna u njemu.

Kerra mi je sve ispricala o lokalnim obicajima i podsjetila me da svojoj mladenki darujem ogrlicu sa zlatnicima kad podignem njezinu koprenu. Ali ja nikad u zivotu nisam imao zlatnike i nisam htio pozdraviti svoju mladenku kovanicama koje sam posudio od

nekog drugog. Stoga sam Kimyji, kad sam podigao njezinu koprenu, darovao samo cesljic od kornjacevine i utisnuo malen poljubac na usne. Nasmijesila se. I ja sam na trenutak osjetio stidljivost kao izgubljen djecacic.

"Lijepa si", rekao sam.

Zarumenjela se. Ali zatim je ispravila ramena, dajuci sve od sebe kako bi izgledala smirenija i zrelija no sto je ikad mogla biti.

"Sad sam tvoja zena", odgovorila je.

Zatim je pokazala na divan cilim na podu, koji je sama brizno izradila kao dio svog miraza. Zivih boja, ostrih opreka. Cim sam ga vidio, znao sam da svaki cvoric i svaki uzorak na tom cilimu govori o meni. Kimyja je tkala svoje snove.

Ponovno sam je poljubio. Toplina njezinih usana izazvala je valove zelje u citavom

mom tijelu. Mirisala je na jasmin i divlje cvijece. Ispruzio sam se pokraj nje, udahnuo njezin miris i dodirnuo njezine dojke, malene i cvrste. Zelio sam samo uci u nju i izgubiti se u njoj. Ponudila mi se onako kako se ruzin pupoljak otvara kisi.

Odmaknuo sam se. "Oprosti, Kimya. Ne mogu to uciniti."

Pogledala me, jos uvijek zapanjena, zaboravljajuci disati. Razocaranje u njezinim ocima

bilo je nepodnosljivo. Skocio sam na noge. "Moram ici", rekao sam.

"Ne mozes sad otici", rekla je Kimya glasom koji nije zvucao njezin. "Sto ce ljudi reci

ako sad izides iz ove sobe? Znat ce da ovaj brak nije bio konzumiran. I mislit ce da je to

zbog mene."

"Kako to mislis?" promrmljao sam, napola sebi u bradu, jer sam znao o cemu govori.

Odvracajuci pogled, promrmljala je nesto nerazumljivo i zatim tiho rekla: "Mislit ce da nisam bila djevica. Morat cu zivjeti u sramoti."

Krv mi je prokljucala od pomisli da drustvo namece tako smijesna pravila svojim pojedincima. Ti kodeksi casti imali su manje veze sa skladom koji je Bog stvorio nego sa poretkom koji su ljudi zeljeli odrzati.

"To je glupost. Ljudi bi trebali brinuti svoja posla", prigovorio sam, ali znao sam da je

Kimya u pravu.

Jednim brzim potezom, zgrabio sam noz pokraj nara. Uocio sam tracak panike na Kimyjinom licu, kojeg je polako zamijenio izraz nekoga tko prepoznaje tuznu situaciju i

prihvaca je. Bez oklijevanja, zarezao sam lijevi dlan. Moja je krv kapala na nasu plahtu, ostavljajuci za sobom tamnocrvene mrlje.

"Samo im daj ovu plahtu. To ce im zacepiti usta i tvoje ce ime ostati cisto i neokaljano, kako i treba ostati."

"Cekaj, molim te! Ne idi", zaklinjala me Kimya. Ustala je, ali ne znajuci sto da sljedece ucini, samo je ponovila: "Sad sam tvoja zena."

U tom sam trenutku shvatio kako sam strasno pogrijesio ozenivsi je. Dok mi je u glavi bubnjalo od bola, izisao sam iz sobe u noc. Muskarac kao ja nije se smio ozeniti. Ja nisam

stvoren za  obavljanje  bracnih  duznosti.  Jasno  sam  to  uvidjeo.  Rastuzila  me  cijena  te spoznaje.

Osjetio sam snaznu potrebu da pobjegnem od svega, ne samo od ove kuce, ovog braka, ovog grada, nego i od ovog tijela koje mi je dano. Ali pomisao da cu sutradan ujutro

vidjeti Rumija zadrzala me usidrenim. Nisam ga mogao ponovno napustiti.

Bio sam u klopki.