Rumi

KONJA, KOLOVOZ 1246.

Bez sunca je svijet, prazan, otkad je Sems otisao. Ovaj je grad tuzno, hladno mjesto, a moja je dusa prazna. Nocu ne mogu spavati, a tijekom dana samo tumaram naokolo. Ovdje sam i nisam ovdje - duh medu ljudima. Ne mogu ne biti srdit na sve. Kako mogu nastaviti zivjeti svoje zivote kao da se nista nije promijenilo? Kako zivot moze biti isti bez Semsa iz Tabriza?

Svaki dan od sumraka do zore sjedim sam u knjiznici i ne mislim ni o cemu drugome osim Semsa. Pamtim sto mi je, s natruhom grubosti u glasu, jednom rekao: "Jednoga dana bit ces glas ljubavi."

Ne znam hoce li to biti tako, ali istina je da mi je ovih dana tisina bolna. Rijeci mi daju

otvore kojima probijam tamu u svom srcu. To je Sems cijelo vrijeme zelio, nije li? Naciniti od mene pjesnika!

U zivotu je rijec o usavrsavanju. Sve sto se dogodi, ma koliko veliko ili malo, i svaka nedaca koju otrpimo vid je bozanskoga plana koji djeluje s tim ciljem. Napor je sustinski

ljudskim bicima. Zato u Kur'anu pise, Naravno da cemo pokazati Nas put onima koji se naprežu na Nasem putu. U Bozjem planu nema slucajnosti. I nisam slucajno sreo Semsa iz Tabriza na svom putu onoga dana u listopadu prije gotovo dvije godine.

"Nisam dosao k tebi zbog vjetra", rekao je Sems.

I zatim mi je ispricao jednu pricu.

Bijase jednom jedan sufijski ucitelj koji je bio toliko obrazovan da je dobio Isusov dah. Imao je samo jednog ucenika i bio prilicno sretan s onime sto je dobio. Ali taj je ucenik bio drugacijega misljenja. U ielji da vidi kako se svi drugi dive mocima njegovoga ucitelja, uporno ga je preklinjao da uzme vise sljedbenika. "U redu", najzad je pristao ucitelj. "Ako ce te to usreciti, ucinit cu kako kaies."

Tog su dana otisli na trinicu. Na jednoj od tezgi, bili su slatkisi u obliku ptice. Cim je ucitelj puhnuo na njih, ptice su oiivjele i odletjele s vjetrom. Bez rijeci, stanovnici grada odmah su se okupili oko njega sa divljenjem. Od tog dana nadalje, svi u gradu pjevali su hvalospjeve ucitelju. Ubrzo je oko njega bilo toliko mnogo sljedbenika i stovatelja da ga njegov stari ucenik vise nije mnogo viaao.

"Oh, ucitelju, pogrijesio sam. U davnim je danima bilo mnogo bolje", ialobno je jaukao ucenik. "Ucini nesto. Neka svi odu, molim te."

"Uredu. Ako ce te to usreciti, sve cu ih otjerati"

Sljedeceg dana dok je propovijedao, ucitelj je ispustio vjetar. Njegovi sljedbenici su se zgrozili.

fedan po jedan, okrenuli su se i otisli. Samo je njegov stari ucenik ostao. "Zasto nisi otisao s ostalima?" upitao je ucitelj.

A ucenik je odgovorio: "Nisam dosao k tebi zbog prvoga vjetra, niti cu te napustiti zbog zadnjega."

Sve sto je Sems ucinio, ucinio je zbog mog usavrsavanja. To stanovnici ovoga grada

nikad nisu mogli shvatiti. Sems je namjerno raspirivao plamen ogovaranja, udarao u bolne zivce i izgovarao rijeci koje su obicnim usima zvucale kao bogohuljenje, sokirao i izazivao ljude, cak i one koji su ga voljeli. Bacio je moje knjige u vodu i primorao me da zaboravim sve sto sam znao. Iako su svi culi da kritizira seike i ucenjake, samo su malobrojni znali koliko je sposoban za tefsir. Sems je imao duboko poznavanje alkemije, astrologije, astronomije, teologije, filozofije i logike, ali svoje je znanje skrivao od ociju neznalica. Iako je bio fakih, ponasao se kao da je fakir.

Otvorio je nasa vrata jednoj prostitutki i natjerao nas da s njom podijelimo hranu.

Poslao me u krcmu i potaknuo da razgovaram s pijancima. Jednom me je prisilio da prosim nasuprot dzamije u kojoj sam nekoc propovijedao, primoravajuci me da se stavim u kozu prosjaka gubavca. Odvojio me najprije od mojih stovatelja, zatim od vladajuce elite, i doveo me u dodir s obicnim ljudima. Zahvaljujuci njemu upoznao sam osobe koje inace nikad ne bih sreo. U svom uvjerenju da sve idole koji stoje izmedu pojedinca i Boga treba unistiti, ukljucujuci slavu, bogatstvo, polozaj, pa cak i vjeru, Sems je odvezao sva sidra koja su me ukotvljavala uz zivot kakav sam poznavao. Gdjegod bi opazio neku mentalnu granicu, predrasudu ili tabu, uhvatio bi se u kostac i sukobio se s tim.

Zbog njega sam prolazio kroz kusnje i probe, stanja i faze, od kojih me svaka cinila jos poremecenijim u ocima cak i mojih najodanijih sljedbenika.  Prije  sam imao  mnostvo stovatelja; sad sam se rijesio potrebe za publikom. Udarac za udarcem, Sems je uspio

unistiti moj ugled. Zbog njega sam spoznao vrijednost ludila i upoznao okus osamljenosti, bespomocnosti, klevete, povucenosti od svijeta, i najzad, cemera.

Stogod smatras unosnim, bjezi od toga! Pij otrov i izlij vodu zivota!

Napusti sigurnost i boravi na strasnim mjestima!

Odbaci ugled, postani osramocen i bestidan!

Na kraju dana, nismo li svi stavljeni na kusnju? Svakog dana, svake minute, Bog nas pita, Sjecas li se saveza koji smo sklopili prije nego sto si poslan na ovaj svijet? Shvacas li svoju ulogu u otkrivanju Mojega blaga?

Vecinu vremena nismo spremni odgovoriti na ova pitanja. Previse su zastrasujuca. Ali Bog je strpljiv. On uvijek iznova pita.

I ako je ovaj cemer takoder dio kusnje, moja je jedina zelja da na njezinom kraju

pronadem Semsa. Moje knjige, moje propovijedi, obitelj, bogatstvo ili ime - spreman sam odreci se svega i svacega, samo da jos jednom vidim njegovo lice.

Neki dan je Kerra rekla da postajem pjesnik, gotovo protiv svoje volje. Iako nikad nisam cijenio pjesnike, nisam se iznadio kad sam to cuo. U bilo koje drugo doba mozda

bih se usprotivio protiv onoga sto je rekla, ali vise ne.

Moja usta izbacuju stihove poezije, stalno i nehotice i, slusajuci ih, covjek bi mogao zakljuciti da uistinu postajem pjesnik. Sultan jezika! Ali istina je, koliko ja vidim, da te

pjesme ne pripadaju meni. Ja sam samo posrednik za slova koja su mi stavljena u usta. Poput pera sto zapisuje rijeci koje mu je naredeno zapisati ili flaute koja svira note koje su u nju upuhane, i ja samo igram svoju ulogu.

Cudesno sunce Tabriza! Gdje si?