Rumi

KONJA, 18. PROSINCA 1244.

Batin Allah - skriveno lice Boga. Otvori moj um kako bih mogao vidjeti Istinu.

Kad mi je Sems iz Tabriza postavio ono pitanje o proroku Muhamedu i sufiju Bistamiju, imao sam osjecaj da smo nas dvojica jedino dvoje ljudi na kugli zemaljskoj. Pred nama se pruzalo sedam etapa na Putu do Istine - sedam maqamata kroz koje mora proci svaki ego kako bi dosegnuo Jedinstvo.

Prvi stupanj je stanje Uskracenog nafs, najprimitivnije i najuobicajenije stanje postojanja,

kad je dusa zarobljena u svjetovnim teznjama. Vecina ljudskih bica zapela je u njemu,

muce se i pate u sluzbi svojih strasti, ali uvijek smatraju druge odgovornima za svoju stalnu nesrecu.

Ako i kad neka osoba postane svjesna bijede svoga ega, pocne li raditi na sebi, moze dospjeti do sljedece etape koja je na odredeni nacin suprotnost prethodnoj. Umjesto da

stalno okrivljava druge ljude, osoba koja dosegne ovaj stupanj mijenja sebe, ponekad do tocke samozataje. Ovdje ego postaje Samoptuiujuci nafs  i time zapocinje putovanje ka unutarnjem prociscenju.

U trecoj fazi, osoba je zrelija i ego se razvio u Nadahnut nafs. Tek na ovoj razini, i ni u jednom trenutku ranije, covjek moze dozivjeti istinsko znacenje rijeci "predaja" i lutati Dolinom spoznaje. Svatko tko je dospio ovako daleko imat ce i pokazivati strpljenje, ustrajnost, mudrost i poniznost. Svijet ce djelovat nov i pun nadahnuca. Medutim, mnogi ljudi koji dosegnu trecu razinu osjecaju poriv zaustaviti se na njoj i izgube volju ili snagu ici dalje. Zato je, ma koliko bila lijepa i blazena, treca razina zamka za onoga tko tezi visem.

Oni koji uspiju ici dalje, dolaze do Doline mudrosti i upoznaju Nepomuceni nafs. Ovdje

ego nije sto je nekoc bio, jer se promijenio u visu razinu svijesti. Velikodusnost, zahvalnost i nepokolebljiv osjecaj zadovoljstva bez obzira  na  zivotne  nedace  glavne  su znacajke svakoga tko je dospio ovamo. Iza toga se nalazi Dolina jedinstva. Oni koji su u njoj bit ce zadovoljni svakom situacijom u koju ih Bog stavi. Svjetovna pitanja njima nisu nimalo vazna, jer oni su postigli stanje Zadovoljnog nafs.

U sljedecoj fazi, Ugodnog nafs, covjek postaje svjetlost ljudskog roda, zraci energijom svakome tko je zatrazi, poducava i prosvjetljava kao pravi ucitelj. Ponekad takva osoba

moze imati i iscjeljiteljske moci. Kamo god da ode, u zivotima drugih ljudi izazvat ce veliku promjenu. U svemu sto cini i tezi uciniti, njezin je glavni cilj sluziti Bogu sluzeci drugima.

Na kraju, u sedmoj fazi, covjek doseze Prociscen nafs i postaje Insan-i Kamil, savrseno

ljudsko bice. Ali o tome stanju nitko ne zna mnogo, a cak i ako su malobrojni ikad znali, ne bi govorili o njemu.

Etape na putu lako je ukratko prikazati, tesko iskusiti. Prepreke koje se pojavljuju putem dodatno otezava cinjenica da nema jamstva stalnog napretka. Ruta od prve do

zadnje faze niposto nije linearna. Uvijek postoji opasnost da cemo se sunovratiti natrag u ranije faze, ponekad cak iz nekog viseg stupnja posve natrag do prvog. S obzirom na mnoge zamke uzduz puta, nije cudo da u svakom stoljecu samo nekolicini ljudi uspijeva

dosegnuti krajnje faze.

I zato, kad mi je Sems postavio ono pitanje, nije trazio samo usporedbu. Htio je da razmislim koliko sam daleko sam spreman ici kako bih izbrisao svoju osobnost da bih bio upijen u Bogu. U njegovom prvom pitanju krilo se drugo.

"A ti, veliki propovjednice?" upitao me je. "Od sedam faza, na kojoj si ti? I mislis li da

imas hrabrosti ici dalje, do samoga kraja? Reci mi, koliko je velika tvoja salica?"