Ratnik Baybars

KONJA, SVIBANJ 1246.

Besramnost kakvu svijet nije vidio. Nisam mogao vjerovati usima kad sam cuo da je Sems imao drskosti suociti se s mojim stricem pred njegovim ucenicima. Zar taj covjek nema nimalo pristojnosti? Kako sam zelio da sam bio u medresi kad je on tamo dosao. Izbacio bih ga iz nje prije no sto bi uopce imao prilike otvoriti ona svoja pokvarena usta. Ali nisam bio ondje i izgleda da su on i moj stric dugo razgovarali jer ucenici otad stalno klepecu o tome. Iako, ja njihove rijeci uzimam s dosta opreza buduci da su njihovi prikazi nedosljedni i daju previse zasluga onom pokvarenom dervisu.

Veceras se osjecam veoma nervoznim. To je sve zbog one bludnice Pustinjske ruze. Ne

mogu je izbaciti iz misli. Podsjeca me na kutije za nakit s tajnim pretincima. Mislis da ju

posjedujes, ali ako nemas kljuceve, ostaje zakljucana i nedostizna cak i kad je drzis u narucju.

Najvise od svega me muci njezino prepustanje. Stalno se pitam zasto se nije branila od mojih saka. Kako to da je samo lezala na podu pod mojim nogama, bezivotna kao prljava

stara krpetina? Da mi je uzvratila udarac ili vrisnula u pomoc prestao bih je mlatiti. Ali ona je nepomicno lezala, iskolacenih ociju, zatvorenih usta, kao da je odlucila nastradati, sto bilo da bilo. Zar doista nije nimalo marila hocu li je ubiti?

S mukom sam se trudio ne otici ponovno u bordel, ali danas sam podlegao potrebi da je vidim. Putem onamo, stalno sam se pitao kako ce reagirati kad me vidi. U slucaju da se potuzi na mene i postane gadno, kanio sam podmititi ili zaprijetiti onoj njezinoj debeloj gazdarici. Sve sam razradio u mislima i bio spreman za svaku mogucnost, osim mogucnosti da je ona pobjegla.

"Kako to mislis, Pustinjska ruza nije ovdje?" planuo sam. "Gdje je?"

"Zaboravi tu bludnicu", odgovorila je vlasnica bordela ubacivsi lokum u usta i sisuci sirup s prsta. Vidjevsi koliko sam uzrujan, njeznijim je glasom dodala: "Baybarse, zasto

malo ne pogledas druge cure?"

"Ne zelim tvoje jeftine kurve, ti debela stara vjestice. Moram vidjeti Pustinjsku ruzu i moram je vidjeti odmah."

Hermafrodit je podigao svoje tamne, naglasene obrve na ovakvo oslovljavanje, ali nije

se usudio prepirati sa mnom. Glas mu se spustio do sapta, kao da se stidi onoga sto ce reci. "Otisla je. Izgleda da je pobjegla dok su svi spavali."

To je bilo previse apsurdno da bi se covjek nasmijao. "Otkad kurve odlaze iz svojih bordela?" upitao sam. "Da si je odmah pronasla!"

Gazdarica me je pogledala kao da me vidi, doista vidi, prvi put. "Tko si ti da mi naredujes?" prosiktala je, dok su me njezine sitne, prkosne ocice, toliko razlicite od ociju Pustinjske ruze, bijesno promatrale.

"Ja sam gradski strazar sa stricem na visokom polozaju, mogu zatvoriti ovaj brlog i sve vas izbaciti na ulicu", odgovorio sam, posezuci rukom do zdjele na njezinom krilu i cupkajuci lokum. Bio je mekan i socan.

Obrisao sam ljepljive prste o gazdaricinu svilenu maramu. Lice joj je pomodrjelo od

bijesa, ali nije se usudila zapodjenuti svadu.

"Zasto krivis mene?" upitala je. "Krivi onog dervisa. On je taj koji je uvjerio Pustinjsku ruzu da napusti bordel i pronade Boga."

Na trenutak nisam shvacao o kome ona govori, ali zatim mi je sinulo da je rijec ni o

kom drugom doli Semsu iz Tabriza.

Najprije  je  omalovazio  mogu  ujaka  pred  njegovim  ucenicima,  a  sad  ovo.  Taj krivovjerac ocito ne poznaje granice.