Pustinjska ruza

KONJA, PROSINAC 1247.

Briznuvsi u plac, preklinjala me da joj pomognem, natecenog lica, sve brze i brze nadimajuci prsa, dok najzad nisam pristala. Ali jos dok sam je tjesila, duboko u sebi znala sam da je beznadezno, znala sam da nisam smjela popustiti njezinim zahtjevima. Ipak, pitam se kako nisam vidjela tragediju koja ce se dogoditi? Razapeta krivnjom, stalno se uvijek iznova pitam kako sam mogla biti tako naivna i ne vidjeti da ce stvari krenuti u tako kobnom smjeru?

Ali onoga dana kad me je placuci dosla zamoliti pomoc, nisam je nikako mogla odbiti. "Poduci me, molim te", preklinjala me, smjerno sklopivsi ruke u krilu, kao dobra

djevojcica kako je odgojena. Njezin je bio glas koji vise nije imao razloga za nadu, ali se istodobno nadao.

Kakve bi stete moglo biti u ovome? pomislila sam, dok mi se srce stezalo od sucuti. Pa ona

zeli zavesti svog supruga, za ime Bozje. Ne nekog neznanca! Imala je samo jedan motiv: ljubav. Kako bi to moglo dovesti do iceg pogresnog? Njezina je strast mozda previse jaka,

ali to je halal, nije li? Halal strast!

Nesto u meni osjetilo je zamku, ali buduci da ju je Bog postavio, nisam vidjela nikakve stete usetati u nju. Tako sam odlucila pomoci Kimyji, toj seoskoj djevojci cije je jedino poimanje ljepote bilo stavljanje kane na ruke.

Naucila sam je kako da se ucini privlacnijom i zgodnijom. Bila je pohlepna ucenica, zeljna nauciti. Pokazala sam joj kako da se dugo kupa u mirisnim kupkama, smeksa kozu mirisnim uljima i pomadama i stavi maske od mlijeka i meda. Dala sam joj jantarne perlice da ih uplete u pletenice kako bi joj glava imala sladak, dugotrajan miris. Lavanda, kamilica, ruzmarin, majcina dusica, ljiljan, mazuran i maslinovo ulje - rekla sam joj kako da stavi svako od toga i koje miomirise da pali nocu. Zatim sam joj pokazala kako ce izbijeliti zube, obojati kanom nokte na rukama i nogama, staviti ugljen na oci i obrve, zarumeniti usne i obraze, kako ce svoju kosu uciniti bujnom i svilenkastom, a dojke vecima i okruglijima. Zajedno smo otisle u jednu trgovinu na bazaru koju sam i predobro poznavala iz proslosti. Ondje smo joj kupile svilene halje i svileno donje rublje kakvo nikad ranije nije vidjela ni dodirnula.

Potom sam je naucila kako plesati ispred muskarca, kako iskoristiti tijelo koje joj je Bog dao. Nakon dva tjedna priprema, bila je spremna.

Tog sam poslijepodneva pripremila Kimyju za Semsa iz Tabriza onako kako pastir priprema  zrtveno janje.  Najprije  se  okupala  u toploj kupki,  trljajuci  kozu sapunom  i

mazuci kosu uljima. Zatim sam joj pomogla da odjene odjecu koju zena moze odjenuti samo za svog supruga, a cak i za njega samo jednom ili dvaput u zivotu. Odabrala sam usku haljinu boje tresnje i ruzicastu halju s pozlacenim zumbulima, koja ce otkriti oblik njezinih dojki. Na kraju smo joj jako nasminkale lice. S niskom bisera preko cela, izgledala je tako lijepa da nisam mogla odvratiti pogled od nje.

Kad smo zavrsile, Kimya vise nije izgledala kao neiskusna, plaha djevojcica, vec kao zena koja izgara od ljubavi i strasti. Zena spremna uciniti odvazan potez za muskarca

kojeg voli i, ako je nuzno, platiti cijenu. Dok sam je promatrala, sjetila sam se stiha o Jusufu

i Zulejki u Casnom Kur'anu.

Bas kao i Kimya, i Zulejka je bila opsjednuta zeljom za muskarcem koji nije odgovarao na njezine pokusaje priblizavanja. Kad su je gospode u gradu pocele zlobno ogovarati, Zulejka ih je sve pozvala na gozbu. Svakoj od njih dala je noi: i rekla je (fusufu), "Izaai pred njih." Kad su ga ugledale, zadivise se ljepotom njegovom, i (u svome cuaenju) posjekose se po rukama i rekose: "Boie sacuvaj, ovo nije ljudsko bice, ovo je jedan plemeniti anaeo."

Tko je mogao kriviti Zulejku sto je toliko zeljela Jusufa?

"Kako izgledam?" zabrinuto je upitala Kimya prije nego sto je stavila koprenu, spremna izici kroz vrata i zakoraciti na ulicu.

"Izgledas  predivno",  odgovorila  sam.  "Tvoj  suprug  ne  samo  da  ce  veceras  voditi

ljubav s tobom, vec ce se i sutra vratiti trazeci jos."

Kimya se toliko zarumenjela da su joj obrazi postali crveni kao ruza. Nasmijala sam se, a nakon kratke stanke, i ona mi se pridruzila, a njezin me smijeh ugrijao kao suncevo svjetlo.

Mislila sam sto sam rekla jer sam bila uvjerena da ce ona moci privuci Semsa, onako

kako cvijet pun vocnog soka privlaci pcelu. A ipak, kad su nam se pogledi sreli netom prije nego sto je ona otvorila vrata, opazila sam da joj se u oci uvukao tracak sumnje. Najednom sam u dubini zeluca imala los predosjecaj, gotovo upozorenje da ce se dogoditi nesto strasno.

Ali nisam je zaustavila. Trebala sam biti pametnija. Trebala sam znati da se to sprema.

Dok god budem ziva, necu si oprostiti.