Prosjak Hasan

KONJA,17. LISTOPADA 1244.

Brideci od ljutnje, sjeo sam ispod onog javora. I nadalje sam se srdio na Rumija zbog njegovog razmetljivog govora o patnji - temi o kojoj je ocito malo znao. Sjena minareta polako se spustala preko ulice. Napola drijemajuci, napola promatrajuci prolaznike, tek sto nisam zaspao, kad sam ugledao jednog dervisa kojeg nikad ranije nisam vidio. Odjeven u crne rite, s velikim stapom u ruci, bez ijedne dlacice na licu i s majusnom srebrnom nausnicom u jednom uhu, izgledao je toliko drukciji da sam morao prikovati pogled uz njega.

Dok je pogledom pretrazivao nalijevo i nadesno, dervisu nije trebalo dugo  da me

zamijeti. Umjesto da ignorira moju nazocnost, onako kako to ljudi uvijek cine kad me prvi

put vide, on je stavio desnu ruku na srce i pozdravio me kao da smo dva stara prijatelja. Bio sam toliko zapanjen da sam se osvrnuo oko sebe, samo kako bih bio siguran da ne pozdravlja nekog drugog. Ali ondje smo bili samo ja i javor. Osamucen, zbunjen, svejedno sam stavio ruku na srce i odzdravio mu.

Dervis mi je prisao sporim korakom. Spustio sam pogled, ocekujuci da ce on ostaviti bakrenjak u mojoj zdjeli ili mi pruziti komad kruha. Ali umjesto toga, on je kleknuo kako bi nam oci bile u istoj razini.

"Selamun alejkum, prosjace", rekao je.

"Alejkumu selam, dervisu", odgovorio sam. Moj mi je glas zvucao promukao i neobican. Proslo je toliko dugo vremena otkad sam zadnji put osjetio potrebu s ikime razgovarati, tako da sam gotovo zaboravio kako moj vlastiti glas zvuci.

Predstavio se kao Sems iz Tabriza i upitao me za ime. Nasmijao sam se. "Sto ce ime covjeku kao sto sam ja?"

"Svatko ima ime", usprotivio se. "Bog ima nebrojena imena. Nama ih je poznato samo devedeset i devet. Ako Bog ima toliko mnogo imena, kako jedno ljudsko bice koje je

Njegov odraz moze hodati po svijetu bez imena?"

Nisam znao kako odgovoriti na to pa nisam ni pokusao. Umjesto toga sam priznao: "Nekoc sam imao suprugu i majku. Zvale su me Hasan."

"Onda je Hasan." Dervis je kimnuo glavom. Zatim mi je, na moje iznenadenje, dao

srebrno zrcalo. "Zadrzi ga", rekao je. "Dao mi ga je jedan dobar covjek u Bagdadu, ali tebi je potrebnije. Podsjetit ce te da u sebi nosis Boga."

Prije no sto sam imao prilike ista mu odvratiti, u pozadini je izbila gungula. Prvo sto mi je palo na pamet bilo je da je neki dzeparos uhvacen u dzamiji. Ali kad su povici postali

glasniji i silovitiji, znao sam da mora biti nesto ozbiljnije. Nijedan dzeparos ne bi izazvao takvu galamu.

Uskoro smo saznali. Jedna je zena, poznata prostitutka, uhvacena u dzamiji odjevena

kao muskarac. Skupina ljudi grubo ju je gurala van, izvikujuci "Izbicujte varalicu! Izbicujte kurvu!" U tom je stanju bijesna gomila stigla na ulicu. Nacas sam ugledao mladu zenu u muskoj odjeci. Lice joj je bilo blijedo kao smrt, a bademaste oci uzasnute. Vec sam u zivotu vidio mnoga lincovanja. Nikad me nije prestalo cuditi koliko se dramaticno ljudi promijene kad se pridruze svjetini. Obicni ljudi bez iskustva nasilja - zanatlije, prodavaci

ili preprodavaci - postajali bi agresivni do tocke umorstva kad bi se udruzili zajedno. Lincovanja su bila uobicajena i zavrsavala bi izlaganjem leseva kako bi se zastrasili ostali.

"Sirota zena", promrmljao sam Semsu iz Tabriza, ali kad sam se okrenuo prema njemu

po odgovor, preda mnom nije stajao nitko.

Ugledao sam dervisa kako strelovito juri prema svjetini, kao plamteca sulica odapeta ravno u nebo. Skocio sam na noge i pohitao sustici ga.

Kad smo stigli do cela povorke, Sems je podigao svoj stap kao barjak i povikao iz sveg glasa: "Prekinite, ljudi! Stanite!"

Zbunjeni, i najednom nijemi, muskarci su ga u cudu promatrali.

"Trebali biste se stidjeti!" povikao je Sems iz Tabriza lupivsi stapom o tlo. "Trideset muskaraca protiv jedne zene. Je li to pravedno?"

"Ona  ne  zasluzuje  pravednost",  odgovorio  je  krupan  muskarac  cetvrtastog  lica  i

jednog razrokog oka, koji se naizgled proglasio vodom ove improvizirane skupine. Odmah sam ga prepoznao. Bio je strazar po imenu Baybars, covjek kojeg su svi prosjaci u gradu dobro znali po okrutnosti i pohlepi.

"Ova se ovdje zena odjenula kao muskarac i usuljala u dzamiju da prevari dobre muslimane", rekao je Baybars.

"Zelis li mi reci da zelite kazniti neku osobu zato sto je usla u dzamiju? Je li to zlocin?" upitao je Sems iz Tabriza, a glas mu je bio natopljen prezirom.

To je pitanje stvorilo trenutacno zatisje. Ocito nitko o tome nije razmisljao na taj nacin. "Ona je kurva!" zaviknuo je jedan drugi muskarac, koji je djelovao toliko razgnjevljen

da mu je lice poprimilo boju tamnog grimiza. "Nema sto traziti u svetoj dzamiji!"

To se cinilo dovoljnim da ponovno raspali skupinu. "Kurva! Kurva!" uglas povika

nekoliko ljudi u pozadini. "Sredimo kurvu!"

Kao da je to bila naredba, jedan je momcic iskocio i zgrabio zenin turban, silovito ga potezuci. Turban se razvezao i zenina duga plava kosa, svijetla kao suncokreti, rasula se u milovidnim valovima. Svi smo suspregnuli dah, zapanjeni njezinom mladoscu i ljepotom.

Mora da je Sems prepoznao podvojene osjecaje u zraku, jer ih je prekorio nimalo ne caseci: "Morate odluciti, braco. Prezirete li doista ovu zenu, ili je zapravo zelite?"

To rekavsi, dervis je uhvatio bludnicu za ruku i privukao je k sebi, podalje od onog

momka i gomile. Ona se sakrila iza njega, kao djevojcica koja se skriva iza majcinih skuta. "Cinis veliku gresku", rekao je voda skupine, podizuci glas kako bi nadjacao zamor

gomile. "Stranac si u ovome gradu i ne znas nase obicaje. Ne mijesaj se u ovu stvar."

Netko se drugi ubacio: "Uostalom, kakav si ti uopce dervis? Zar nemas pametnijeg

posla nego braniti interese jedne kurve?"

Sems iz Tabriza nacas nije nista odgovorio, kao da razmislja o tim pitanjima. Nije pokazao nimalo ljutnje, ostao je postojano miran. Zatim je rekao: "Kako ste je uopce zamijetili? Idete u dzamiju, ali obracate vise pozornosti ljudima oko sebe nego Bogu? Da

ste dobri vjernici kakvi tvrdite da jeste, ne biste zamijetili ovu zenu ni da je bila naga. A sad se vratite na propovijed i ovaj put obavite bolji posao."

Na citavu se ulicu spustila nelagodna sutnja. Lisce je leprsalo po plocniku i na trenutak bilo jedino sto se kretalo.

"Hajde, ljudi! Idite, vratite se na propovijed." Sems iz Tabriza zamahnuo je svojim stapom, tjerajuci muskarce kao muhe.

Nisu se svi okrenuli i udaljili, ali su ustuknuli nekoliko koraka, nesigurno se kolebajuci,

zbunjeni glede toga sto da sljedece ucine. Nekolicina je pogledavala u smjeru dzamije kao da razmislja o povratku. Upravo je tad bludnica smogla hrabrosti istupiti iza dervisovih leda. Brza kao zec, dala se u bijeg, a duga joj je kosa letjela na sve strane dok je brzala u

najblizu sporednu ulicu.

Samo su dvojica muskaraca pokusala pojuriti za njom. Ali Sems iz Tabriza preprijecio im je put, zamahnuvsi svojim stapom ispod njihovih stopala tako nenadano i silovito da su se spotaknuli i pali. Nekoliko prolaznika nasmijalo se tom prizoru, a i ja s njima.

Zbunjeni i zaprepasteni, ta dvojica muskaraca uspjeli su ponovno ustati, ali dotad je bludnica davno nestala i dervis se udaljavao. Njegov je posao ovdje bio obavljen.