Pismo

IZ BAGDADA U KAYSERI, 29. RUJNA 1243.

Bismillahirrahmanirrahim,

Brate Seyyide Burhaneddine,

S velikim sam zadovoljstvom primio tvoje pismo i saznao da si posvecen putu ljubavi kao i uvijek. Ali tvoje me je pismo ujedno

dovelo u skripac. Jer cim sam saznao da trazis druga za Rumija, znao sam o kome govoris. Ono sto nisam znao bilo je sto sljedece uciniti.

Vidis, pod mojim je krovom bio jedan putujuci dervis, Sems iz

Tabriza, koji je u svemu odgovarao tvom opisu. Sems vjeruje da ima posebno poslanje na ovome svijetu i u tu svrhu zeli prosvijetliti prosvjetljenu osobu. Ne trazeci ni ucenike ni pripravnike, zamolio je Boga za druga. Jednom mi je rekao da nije dosao za obicne ljude. Dosao je poloziti svoj prst na puls onih koji vode svijet ka Istini.

Kad sam primio tvoje pismo, znao sam da je Semsu predodredeno

upoznati Rumija. Medutim, kako bih se pobrinuo da svaki od mojih dervisa dobije jednaku priliku, okupio sam ih i ne ulazeci u pojedinosti, rekao sam im za ucenjaka cije srce treba otvoriti, lako je bilo nekoliko kandidata, Sems je bio jedini koji je ustrajao i nakon sto je cuo o opasnostima toga zadatka. To je bilo jos zimus. Isti se prizor ponovio u proljece i sad ujesen.

Mozda se pitas zasto sam cekao ovoliko dugo. Pomno sam razmislio

o tome i iskreno, mogu ponuditi samo jedan razlog: zavolio sam Semsa. Boljela me spoznaja da ga saljem na opasno putovanje.

Vidis, Sems nije laka osoba. Dok je zivio nomadskim zivotom,

snalazio se prilicno dobro, ali ostane li u gradu i bude li se druzio s gradskim ljudima, bojim se da ce se nekima nakostrijesiti perje. Zato sam pokusao odgoditi njegovo putovanje najduze sto sam mogao.

Vecer prije Semsovog odlaska, dugo smo setali oko stabala dudova na kojima uzgajam svilce. Stare navike rijetko umiru. Bolno osjetljiva i iznenadujuce snazna, svila nalikuje ljubavi. Rekao sam Semsu kako svilci unistavaju svilu koju proizvode kad izadu iz svojih cahura. Zato uzgajivaci moraju odluciti izmedu svile i dudovog svilca. Najcesce ubijaju svilca dok je jos u cahuri, kako bi izvadili svilu nedirnutu. Za jedan svileni sal potrebni su zivoti na stotine svilaca.

Vecer se blizila kraju. Hladan je vjetar zapuhao prema nama i ja sam zadrhtao. U mojim poodmaklim godinama, brzo mi postane hladno, ali znao sam da taj drhtaj nije izazvala moja dob. Zadrhtao sam

jer sam shvatio da je to zadnji put da Sems stoji u mom vrtu. Vise se nikad necemo vidjeti. Ne na ovome svijetu. Mora da je i on to

osjetio jer je u njegovim ocima bilo tuge.

Jutros u cik zore, dosao mi je poljubiti ruku i zatraziti moj blagoslov. Iznenadio sam se vidjevsi da je osisao svoju dugu kosu i obrijao bradu, ali on nije ponudio nikakvo objasnjenje, a ja nisam pitao. Prije nego sto je otisao, rekao je da njegova uloga u ovoj prici nalikuje dudovom svilcu. On i Rumi povuci ce se u cahuru Bozanske ljubavi, samo kako bi iz nje izisli kad za to kucne vrijeme i dragocjena svila bude istkana. Ali na kraju, da bi svila prezivjela, svilac mora umrijeti.

I tako je otisao za Konju. Neka ga Bog cuva. Znam da sam postupio ispravno, jednako kao i ti, ali srce mi pritisce tuga i

vec mi nedostaje nejneobicniji i najneposlusniji dervis kojega je moja tekija ikad primila.

Na kraju svi mi pripadamo Bogu i Njemu cemo se vratiti. Dostajao ti Bog,

Baba Zaman