Kimya

KONJA, PROSINAC 1247.

Bucan, odvazan i pametan, Sems iz Tabriza zna mnogo o ljubavi. Ali o jednome ne zna nista: o boli neuzvracene ljubavi.

One veceri kad me je Pustinjska ruza uredila, bila sam prepuna uzbudenja i smjelosti za koju nisam ni znala da je posjedujem. Meko suskanje svile na mojem tijelu, miris parfema, okus ruzinih latica na jeziku - zbog svega toga osjecala sam se neobicno, ali ujedno neuobicajeno hrabro. Kad sam se vratila kuci, ugledala sam svoj odraz na staklenoj plohi. Moje tijelo nije bilo ni okruglo ni mlijecnobijelo, a moje grudi ne onako bujne kako bih zeljela, ali svejedno sam smatrala da izgledam lijepo.

Cekala sam dok nisam bila sigurna da su svi ostali u kuci otisli spavati. Tad sam se

omotala dugim, debelim salom i na vrhovima prstiju otisla u Semsovu sobu. "Kimya, nisam te ocekivao", rekao je cim je otvorio vrata.

"Morala sam te vidjeti", odgovorila sam i zakoracila u sobu ne cekajuci da me on pozove. "Bi li mogao zatvoriti vrata, molim te?"

Sems je izgledao zbunjen, ali ucinio je sto sam rekla.

Kad smo bili sami u sobi, trebalo mi je nekoliko sekundi da smognem hrabrosti. Okrenula sam mu leda, duboko udahnula i zatim, jednim brzim potezom, odmotala sal i pustila da mi halja klizne niz tijelo. Gotovo odmah, osjetila sam tezinu iznenadenih ociju

mog supruga na ledima, od vrata do stopala. Gdjegod me je njegov pogled dodirnuo, osjecala sam toplinu. Ali tu toplinu, bila ona stvarna ili zamisljena u mom uzbudenju, brzo je zamijenila hladnoca sutnje koja se spustila na prostoriju. Ubrzano disuci od straha, stajala sam ispred Semsa naga i pozivajuci ga, kao sto govore za hurije u raju.

U mucnoj tisini, stajali smo i osluskivali vjetar napolju, koji je urlao, bijesnio i zavijao

kroz grad.

"Sto mislis da cinis?" hladno je upitao.

Bio je velik napor prozboriti, ali uspjela sam reci: "Zelim te."

Sems iz Tabriza obisao me u polukrugu i stao tik ispred mene, primoravajuci me da ga pogledam u oci. Koljena su mi klecnula, ali nisam se ni pomaknula. Umjesto toga sam zakoracila prema njemu i priljubila tijelo uz njegovo, jedva primjetno meskoljeci se, nudeci

mu svoju toplinu, onako kako me poducila Pustinjska ruza. Pomilovala sam mu grudi i sapnula njezne rijeci ljubavi. Upijala sam njegov miris dok sam prelazila prstima niz njegova misicava leda.

Kao da je dodirnuo uzarenu pec, Sems se s trzajem odmaknuo od mene. "Mislis da

zelis mene, ti to mislis, ali zelis samo ugoditi svom povrijedenom egu."

Ovila sam ruke oko njegovog vrata i poljubila ga, strasno. Gurnula sam jezik u njegova usta i pomicala ga naprijed-natrag, sjetivsi se sto mi je rekla Pustinjska ruza: "Muskarci

vole sisati jezike svojih zena Kimya. Svi to vole."

Njegove usne imale su okus kupina, sladak i kiseo, ali cim sam pomislila da nas je oboje zahvatio kovitlac uzitka, Sems me zaustavio i odgurnuo.

"Razocarala si me, Kimya", rekao je Sems. "A sad, mozes li, molim te, izici iz moje

sobe?"

Ma koliko njegove rijeci zvucale grubo, lice mu nije okrznuo ni tracak osjecaja. Nimalo bijesa. Cak ni najmanja srditost. I ja nisam znala sto me vise boli: grubost njegovih rijeci ili praznina na njegovom licu.

Nikad u zivotu nisam se osjecala tako ponizenom. Sagnula sam se kako bih podigla

svoju halju, ali ruke su mi toliko drhtale da nisam mogla uhvatiti sklisku, tanku tkaninu. Zato sam dograbila sal i omotala ga oko sebe. Jecajuci, dahcuci i jos uvijek polunaga, istrcala sam iz sobe i daleko od njega, daleko od ove ljubavi za koju sam sad shvatila da postoji samo u mojoj masti.

Vise nikad nisam vidjela Semsa. Nakon tog dana vise nisam izisla iz svoje sobe. Citavo sam vrijeme provela lezeci na krevetu, u manjku ne toliko snage, koliko volje da izidem. Prosao je jedan tjedan, pa drugi, a zatim sam prestala brojati dane. Sva mi je energija nestala iz tijela, opadajuci malo pomalo. Samo su moji dlanovi bili zivi. Oni su pamtili dodir Semsovih ruku i toplinu njegove koze.

Nisam znala da smrt ima miris. Jak miris, kao ukiseljeni dumbir i slomljene borove iglice, prodoran i gorkast, ali ne nuzno neugodan. Upoznala sam ga tek kad je poceo strujati mojom sobom i obavijati me kao gusta, vlazna magla. Dobila sam vrucicu i pocela buncati. Ljudi su me dolazili posjetiti. Susjedi i prijatelji. Kerra je bdjela uz bok moje postelje, natecenih ociju, blijedog lica. Gevher je stajala s druge strane i njezno mi se smjeskala s onim svojim rupicama na obrazima.

"Proklet bio onaj krivovjerac", rekla je Safiya. "Ova se sirotica razboljela od slomljenog srca. Sve zbog njega!"

Pokusala sam istisnuti neki zvuk, ali nije prolazio dalje od grla.

"Kako mozes reci nesto takvoga? Zar je on Bog?" upitala je Kerra, nastojeci pomoci. "Kako mozes jednom smrtniku pripisati takve moci?"

Ali one nisu slusale Kerru, a ja nisam bila u stanju nikoga ni u sto uvjeriti. U svakom slucaju, ubrzo sam shvatila da ce ishod biti isti, ma sto ja rekla ili ne rekla. Ljudi koji ne vole Semsa u mojoj su bolesti pronasli jos jedan razlog da ga mrze, a ja ga nisam mogla ne voljeti cak i da sam zeljela.

Uskoro sam odlutala u stanje nistavnosti, gdje su se sve boje stopile u bijelu, a svi zvukovi rastocili u neprekidno mrmorenje. Vise nisam razlikovala lica ljudi niti cula rijeci koje su izgovorili, osim dalekog zamora u pozadini.

Ne znam je li Sems iz Tabriza ikad dosao u moju sobu. Mozda nije. Mozda me je htio

vidjeti, ali ga zene u sobi nisu pustile da ude. Ili je mozda ipak dosao i sjedio uz moju postelju, svirao mi ney nekoliko sati, drzao me za ruku i molio za moju dusu. Voljela bih to vjerovati.

Svejedno, ovako ili onako, vise nije bilo vazno. Nisam bila ni bijesna ni srdita na njega.

Kako sam mogla biti, kad sam plovila u bujici ciste svijesti?

Toliko je mnogo njeznosti i sucuti u Bogu i objasnjenje za sve. Savrsen sustav ljubavi iza svega toga. Deset dana nakon sto sam posjetila Semsovu sobu odjevena u svilu i

namirisane tilove, deset dana nakon sto sam se razboljela, zaronila sam u rijeku cistog nepostojanja. Ondje sam plivala do mile volje, najzad osjecajuci da je ovakvo zacijelo najdublje citanje Kur'ana - kapljica u vjecnosti!

I te su me vode tekucice odnijele iz zivota u smrt.