Kimya

KONJA, SVIBANJ 1247.

Budno tajanstvenog pogleda u ocima, sa suzdrzanoscu u drzanju kakvu nikad ranije nije imao, Sems iz Tabriza vratio se u moj zivot. Izgleda da se uvelike promijenio. Kosa mu je dovoljno dugacka da mu pada u oci, koza preplanula pod suncem Damaska, izgleda mladi i zgodniji. Ali u njemu je jos nesto, neka promjena koju ne mogu doista odrediti. Vedre i lakoumne kakve njegove crne oci mogu biti, u njima je sad neki novi sjaj. Ne mogu ne pomisliti da ima oci covjeka koji je sve vidio i vise se ne zeli muciti.

Ali ja mislim da je u Rumiju doslo do jednog dubljeg preobrazaja. Ranije sam mislila da

ce se sve njegove brige smanjiti kad se Sems vrati, ali to izgleda nije tako. Onoga dana kad se Sems vratio, Rumi ga je docekao s cvijecem izvan gradskih zidina. Ali kad je radost

prvoga dana ponesto jenula, Rumi je postao jos zabrinutiji i povuceniji nego ranije. Mislim da znam razlog. Buduci da je vec jednom izgubio Semsa, boji se da ce ga ponovno izgubiti. Ja to shvacam bolje od ikog drugog jer se i ja bojim da cu ga izgubiti.

Jedina osoba s kojom dijelim svoje osjecaje je Gevher, Rumijeva pokojna supruga.

Dobro, ona nije stvarna osoba, ali ja je ne zovem ni duhom. Manje sanjiva i daleka od vecine duhova koje poznajem, ona se krece kao spor vodeni tok oko mene otkad sam dosla u ovu kucu. Iako razgovaramo o svemu, u zadnje vrijeme imamo samo jednu temu: Semsa.

"Rumi  izgleda  silno  ojaden.  Voljela  bih  da  mu  mogu  pomoci",  rekla  sam  danas Gevher.

"Mozda mozes. Nesto mu zaokuplja misli ovih dana, ali to jos nije ni s kime podijelio",

tajanstveno je odvratila Gevher. "Sto to?" upitala sam.

"Rumi misli da ce, ako se Sems ozeni i osnuje obitelj, stanovnici grada biti manje protiv njega. Da ce biti manje ogovaranja i da Sems nece morati ponovno otici."

Srce mi je preskocilo. Da se Sems ozeni! Ali kime?

Gevher me pogledala iskosa i rekla: "Rumi se pita bi li se ti voljela udati za Semsa."

Bila sam zapanjena.  Ne zato  sto  mi je pomisao  na brak  prvi put  pala na pamet. Napunivsi petnaest godina, znala sam da sam dosegnula dob za udaju, ali sam takoder znala da se djevojke koje se udaju zauvijek promijene. U ocima im se pojavi neki novi pogled, i pocnu se drzati drukcije, do te mjere da se ljudi pocnu drukcije odnositi prema njima. Cak i mala djeca vide razliku izmedu udate i neudate zene.

Gevher se njezno nasmijesila i uhvatila me za ruku. Zamijetila je da mene zabrinjava udaja, ne udaja za Semsa.

Poslijepodne narednog dana otisla sam do Rumija i zatekla ga zadubljenog u knjigu nazvanu Tahafut al-Tahafut.

"Reci mi, Kimya, sto mogu uciniti za tebe?" s ljubavlju je upitao.

"Kad me je otac doveo k vama, rekli ste mu da djevojcica nece biti tako dobra ucenica kao djecak jer ce se morati udati i odgajati djecu, sjecate se?"

"Naravno  da  se  sjecam",  odgovorio  je,  a  njegove  oci  boje  ljesnjaka  bile  su  pune

znatizelje.

"Tog sam dana samoj sebi obecala da se nikad necu udati, kako bih zauvijek mogla ostati vasa ucenica", rekla sam, a glas mi se gubio pod teretom onoga sto sam kanila reci. "Ali mozda je moguce udati se i ne morati otici iz ove kuce. Mislim, ako se udam za nekoga tko zivi ovdje..."

"Zelis li mi reci da bi se htjela udati za Aladdina?" upitao je Rumi.

"Aladdina?" zaprepasteno sam ponovila. Zasto je pomislio da se zelim udati za Aladdina? On mi je bio kao brat.

Mora da je Rumi uocio moju iznenadenost. "Prije nekog vremena, Aladdin me je dosao

zatraziti tvoju ruku", rekao je.

Zinula sam od cuda. Znam da nije dolicno za jednu djevojku da postavlja previse pitanja o takvim stvarima, ali umirala sam od zelje da saznam nesto vise. "I sto ste vi rekli,

ucitelju?"

"Rekao sam mu da cu najprije morati tebe pitati", odgovorio je Rumi.

"Ucitelju...", rekla sam, a glas me izdao. "Dosla sam ovamo reci vam da se zelim udati za Semsa iz Tabriza."

Rumi mi je uputio pogled koji je granicio s nevjericom. "Jesi li sigurna u to?"

"Moglo bi biti dobro na mnogo nacina", odgovorila sam, dok se u meni potvrda da kazem vise hrvala s kajanjem sto sam rekla previse. "Sems bi bio dio nase obitelji i vise nikad ne bi morao otici."

"Znaci, zato se zelis udati za njega? Da mu pomognes da ostane ovdje?" upitao je Rumi.

"Ne", odgovorila sam. "Hocu reci, da, ali ne samo zato... Vjerujem da je Sems moja sudbina."

To je bilo najblize sto sam se mogla pribliziti da ikome priznam da volim Semsa iz Tabriza.

Prva koja je cula za taj brak bila je Kerra. U zapanjenoj je sutnji docekala tu vijest sa slabasnim smijeskom, ali cim smo ostale same u kuci, pocela me ispitivati. "Jesi li sigurna da to zelis uciniti? Ne cinis to kako bi pomogla Rumiju, zar ne?" upitala je. "Ti si tako mlada! Zar ne mislis da bi se trebala udati za nekoga tko ti je blizi po godinama?"

"Sems kaze da su u ljubavi sve granice izbrisane", odgovorila sam.

Kerra je glasno uzdahnula. "Dijete moje, voljela bih da je tako jednostavno", zamijetila je,  gurajuci  kovrcu  sijede  kose  pod  maramu.  "Sems  je  putujuci  dervis,  nepokoren

muskarac. Muskarci kao on nisu naviknuti na obiteljski zivot i nisu dobri muzevi."

"To je u redu, on se moze promijeniti", odlucno sam zakljucila. "Ja cu mu pruziti toliko mnogo ljubavi i srece da ce se morati promijeniti. Naucit ce kako biti dobar suprug i dobar

otac."

To je bio kraj naseg razgovora. Stogod je bilo to sto je vidjela na mome licu, Kerra nije imala vise prigovora.

Te sam noci mirno spavala i osjecala se razdragano i odlucno. Malo sam znala da cinim

najuobicajeniju i najbolniju pogresku koju zene cine kroz vijekove: naivno misle da svojom ljubavlju mogu promijeniti muskarca kojeg vole.