Kimya

KONJA, SIJECANJ 1246.

Brideci od rumeni i lagano se znojeci, prikupila sam hrabrosti razgovarati sa Semsom iz Tabriza. Kanila sam ga vec duze vrijeme priupitati o najdubljem citanju Kur'ana, ali tjednima za to nisam imala prilike. Iako smo zivjeli pod istim krovom, nasi se putevi nikad nisu ukrstili. Ali jutros, dok sam mela dvoriste, Sems se pojavio pokraj mene, sam i raspolozen za razgovor. I ovaj put ne samo da sam uspjela duze razgovarati s njim, nego sam ga uspjela i gledati u oci.

"Kako je, draga Kimya?" veselo je upitao.

Nisam mogla ne zamijetiti da Sems izgleda osamucen, kao da se tek probudio iz sna, ili neke vizije. Znala sam da ima vizije, u zadnje vrijeme cesce no ikad, i dosad sam vec

naucila citati znakove. Svaki put kad bi imao viziju, lice bi mu problijedjelo, a oci postale sanjive.

"Predstoji nam oluja", promrmljao je Sems mrsteci se na nebo, na kojem su se kovitlali sivkasti oblaci, najavljuci prvi snijeg ove godine.

Cinilo se pravim vremenom da ga upitam pitanje koje sam drzala u sebi. "Sjecas se kad si mi rekao da svi mi shvacamo Kur'an u skladu s dubinom svoga uvida?" oprezno sam rekla. "Jos otad te zelim pitati o cetvrtoj razini."

Sad se Sems okrenuo prema meni, pogledom mi pretrazujuci lice. Voljela sam kad je

tako pozorno gledao u mene. Smatrala sam ga najzgodnijim u tim trenucima, napucenih usana, lagano naboranog cela.

"Cetvrta razina je neizreciva", odgovorio je. "Postoji faza nakon koje nas jezik iznevjeri. Kad zakoracis u podrucje ljubavi, jezik ti nece biti potreban."

"Voljela bih jednog dana zakoraciti u podrucje ljubavi" izlanula sam, ali mi je odmah zbog toga bilo neugodno. "Hocu reci, tako da mogu citati Kur'an s dubljim uvidom."

Na Semsove se usne urezao neki neobican osmijeh. "Ako to imas u sebi, siguran sam

da hoces. Zaronit ces u cetvrtu struju i nakon toga ces ti biti rjecica."

Zaboravila sam onaj dvojaki osjecaj koji je samo Sems bio kadar probuditi u meni. Uz njega sam se osjecala i kao dijete koje iznova uci zivot i kao zena spremna odgojiti zivot u svojoj utrobi.

"Kako to mislis, ako imam to u sebi?" upitala sam. "Hoces reci, kao sudbinu?" "Da, tako je", kimnuo je Sems.

"Ali sto znaci sudbina?"

"Ne mogu ti reci sto je sudbina. Mogu ti samo reci sto nije. Zapravo, postoji jos jedno

pravilo glede tog pitanja. Sudbina ne znaci da je tvoj iivot strogo predodreaen. Stoga, prepustiti sve sudbini i ne pridonijeti aktivno glazbi svemira znak je pukog neznanja.

Glazba svemira sve proiima i skladana je na cetiri razlicite razine.

Tvoja sudbina je razina na kojoj ces svirati svoju melodiju. Moida neces promijeniti glazbalo,

ali koliko ces dobro svirati, u cijelosti je u tvojim rukama."

Mora da sam mu uputila zbunjen pogled, jer Sems je osjetio potrebu da objasni. Stavio je ruku na moju i njezno je stisnuo. Tamnim, dubokim, svjetlucavim ocima, rekao je: "Dopusti da ti ispricam jednu pricu."

I evo sto mi je ispricao:

fednog je dana jedna mlada iena upitala dervisa o sudbini. "Poai sa mnom", odgovorio je dervis. "Pogledajmo zajedno svijet." Ubrzo su naisli na neku povorku. Nekog su ubojicu vodili na trg da ga objese. Dervis je upitao: "Onaj ce covjek biti pogubljen. Ali je li to zato sto mu je netko dao novac kojim je kupio oruije za umorstvo? Ili je zato sto ga nitko nije zaustavio dok je cinio zlocin? Ili je to zato sto ga  je netko nakon toga uhvatio? Gdje su u ovome slucaju uzrok i posljedica?"

Umijesala sam se, prekidajuci njegovu pricu, i rekla: "Taj ce covjek biti objesen jer je strasno ono sto je ucinio. Placa za ono sto je ucinio. To je uzrok i to je posljedica. Postoje dobre stvari i lose stvari i razlika izmedu njih."

"Ah, slatka Kimya", odgovorio je Sems, tihim glasom kao da je iznenada umoran. "Ti

volis razlikovanja jer mislis da ona olaksavaju zivot. Sto ako stvari nisu uvijek tako jasne?" "Ali Bog zeli da budemo jasni. Inace ne bi bilo pojmova harama ili halala. Ne bi bilo

pakla i raja. Zamisli da ne mozes zaplasiti ljude paklom ili ih potaknuti rajem. Svijet bi bio mnogo gori."

Snjezne pahuljice leprsale su na vjetru i Sems se nagnuo ka meni kako bi mi cvrsce ovio

sal. Na jedan kratki trenutak, nepomicno sam stajala i udisala njegov miris. Bila je to mjesavina sandalovine i blagog jantara s laganom, svjezom podnotom, nalik mirisu zemlje nakon kise. Osjetila sam toplinu u dnu zeluca i val zelje medu nogama. Bilo je to silno uznemiravajuce - a ipak, cudno, nimalo neugodno.

"U ljubavi su granice zamucene", rekao je Sems promatrajuci me napola suosjecajno, a napola zabrinuto.

Je li govorio o ljubavi prema Bogu ili ljubavi izmedu muskarca i zene? Da mozda nije mislio na nas? Je li postojalo tako nesto kao sto smo "mi"?

Nesvjestan mojih misli, Sems je nastavio. "Ja ne marim za haram ili halal. Najradije bih ugasio vatru u paklu i spalio raj, tako da ljudi pocnu voljeti Boga ni iz jednog drugog razloga osim iz ljubavi."

"Ne bi smio govoriti naokolo takve stvari. Ljudi su zli. Nece svi shvatiti", rekla sam, ne

shvacajuci da cu morati jos razmisliti o tome upozorenju prije nego sto u cijelosti shvatim njegove implikacije.

Sems se nasmijesio hrabrim, gotovo smionim osmijehom. Dopustila sam mu da me

drzi zarobljenom, njegov je dlan bio vruc i tezak na mojemu.

"Mozda si u pravu, ali ne mislis li da mi to daje jos vise razloga da kazem sto mislim? Osim toga, uskogrudni ljudi ionako su gluhi. Njihovim zapecacenim usima sve sto ja kazem puko je bogohulje."

"A meni je sve sto kazes uvijek slatko!"

Sems me pogledao s nevjericom koja je granicila sa zapanjenoscu. Ali ja sam bila sokiranija od njega. Kako sam mogla reci nesto takvoga? Zar sam poludjela? Mora da me je opsjeo neki dzin ili nesto.

"Oprosti, bit ce najbolje da sad odem", rekla sam i skocila na noge.

Obraza koji su gorjeli od stida, srca koje je lupalo od svega sto smo rekli i ostavili neizrecenim, odbrzala sam iz dvorista natrag u kucu. Ali jos dok sam trcala, znala sam da je prag prekoracen. Nakon ovog trenutka, nisam se mogla ne obazirati na istinu koju sam

citavo vrijeme znala: bila sam zaljubljena u Semsa iz Tabriza.