Kerra

KONJA, SVIBANJ 1247.

Baviti se temom dubokom i osjetljivom kao sto je ljubav je kao pokusati uhvatiti zapuh vjetra.. Osjecas stetu koju ce vjetar prouzrociti, ali ne postoji nacin da ga usporis. Nakon nekog vremena Kimyju vise nista nisam pitala, ne zato sto su me uvjerili njezini odgovori, nego zato sto sam u njezinim ocima vidjela zaljubljenu zenu. Prestala sam dovoditi u sumnju taj brak i prihvatila sam ga kao jednu od onih neobicnih stvari u zivotu nad kojom nemam nadzora.

Mjesec Ramazan prosao je tako brzo i uzurbano da nisam imala vremena ponovno

razmisljati o tome. Bajram je pao u nedjelju. Cetiri dana kasnije, udali smo Kimyju za Semsa.

Vecer prije vjencanja, dogodilo se nesto sto je u cijelosti promijenilo moje raspolozenje. Bila sam sama u kuhinji, sjedila ispred pobrasnjene daske i valjka za valjanje tijesta i pripremala pogacice za uzvanike. Najednom sam, ne razmisljajuci sto cinim, pocela oblikovati kuglicu tijesta. Oblikovala sam malu, mekanu Djevicu Mariju. Moju Djevicu Mariju. Nozem sam izrezbarila njezinu dugu haljinu i lice, smireno i suosjecajno. Toliko sam bila zaokupljena time da nisam zamijetila da netko stoji iza mene.

"Sto to izradujes, Kerra?"

Srce mi je skocilo u grudima. Kad sam se okrenula, vidjela sam Semsa koji je stajao na

vratima i upitno me promatrao. Palo mi je na pamet da sakrijem tijesto, ali bilo je prekasno. Sems se priblizio pladnju i pogledao lik od tijesta.

"Je li to Marija?" upitao je, a kad ja nisam odgovorila, okrenuo se prema meni sav

razdragan. "Predivna je. Nedostaje li ti Marija?"

"Davno sam se preobratila. Muslimanka sam", kratko sam odgovorila.

Ali Sems je nastavio kao da me nije cuo. "Mozda se pitas zasto islam nema zenski lik kao sto je Marija. Postoji Ajsa, svakako, i Fatima, ali ti mozda mislis da to nije isto."

Osjecala sam se nelagodno, ne znajuci sto bih odgovorila. "Smijem li ti ispricati jednu pricu?" upitao je Sems.

I evo sto mi je ispricao:

Bijahu jednom cetvorica putnika, jedan Grk, jedan Arap, jedan Perzijanac i jedan Turcin.

Stigavsi u neki gradic, odlucise naci nesto za jelo. Buduci da su imali malo novca, mogli su bi rati samo jedno jelo. Svatko od njih rekao je da na umu ima najbolju hranu na svijetu. Upitan koja je to hrana, Perzijanac je odgovorio "angoor", Grk "staphalion", Arap je zatraiio "aneb", a Turcin "iiziim". Kako nisu razumjeli jezike ovih drugih, poceli su se prepirati.

Svaaali su se meausobno i sa svakom minutom postajali sve kivniji i ogorceniji, dok ih nije

prekinuo jedan sufi koji je slucajno prolazio onuda. Prikupljenim novcem sufi je kupio hrpu groiaa. Zatim je stavio groiae u posudu i cvrsto ga zgnjecio. Natjerao je putnike da popiju sok i bace koiicu, jer vaina je sri ploda, ne njegov izvanjski oblik.

"Krscani, Zidovi i muslimani su kao ti putnici. Dok se oni svadaju oko izvanjskog oblika, sufi trazi srz", rekao je Sems i uputio mi osmijeh koji je zracio takvim uzbudenjem da je bilo tesko ne biti ponesen njime.

"Ono sto pokusavam reci jest da nema razloga da ti nedostaje Djevica Marija, jer je

uopce ne moras napustiti. Kao muslimanka, svejedno joj mozes biti privrzena." "Ja... ne mislim da bi to bilo u redu", promucala sam.

"Ne vidim zasto ne. Vjere su kao rijeke: sve se ulijevaju u isto more. Djevica Marija

predstavlja sucut, milost, privrzenost i bezuvjetnu ljubav. Ona je osobna i univerzalna

istodobno. Kao muslimanka, mozes je i nadalje voljeti i nazvati svoju kcerku Marija." "Ja nemam kcerku", rekla sam.

"Imat ces je." "Mislis?"

"Znam."

Osjetila sam ogromno uzbudenje kad sam cula te rijeci, ali uzbudenje je ubrzo otplavio nov osjecaj: solidarnost. Dijeleci neobican trenutak vedrine i sklada, zajedno smo promatrali lik Djevice Marije. Srce mi se zagrijalo za Semsa i po prvi put otkad je dosao u

nasu kucu, mogla sam vidjeti ono sto je Rumi u njemu vidio: covjeka velikog srca.

Svejedno, sumnjala sam da ce biti dobar suprug Kimyji.