Kerra

KONJA, SVIBANJ 1246.

Bilo je vatreno krstenje. Ne znam kako se nositi s ovom situacijom. Jutros se, iz vedra neba, pojavila neka zena i pitala za Semsa iz Tabriza. Rekla sam joj da dode kasnije, da on nije kod kuce, ali je ona rekla da nema kamo otici i da bi radije pricekala u dvoristu. Tad sam postala sumnjicava i pocela se raspitivati tko je ona i odakle je dosla. Pala je na koljena i odmaknula koprenu, pokazujuci mi lice puno brazgotina i oteklina od mnogih batina. Usprkos posjekotinama i modricama, bila je veoma lijepa i vitka. Kroz jecaje i suze, i na iznenadujuce artikuliran nacin, potvrdila je ono na sto sam vec sumnjala. Bila je bludnica iz bordela.

"Ali napustila sam to grozno mjesto", rekla je. "Otisla sam u javnu kupelj i oprala se cetrdeset puta uz cetrdeset molitvi. Zavjetovala sam se drzati podalje muskaraca. Odsad nadalje, moj zivot je posvecen Bogu."

Ne znajuci sto bih rekla, zurila sam u njezine napacene oci i pitala se kako je ona, tako mlada i krhka, uspjela smoci hrabrosti napustiti jedini zivot koji je poznavala. Nisam

zeljela posrnulu zenu u blizini svoje kuce, ali na njoj je bilo nesto sto mi je slomilo srce, neka jednostavnost, gotovo nevinost, kakvu nikad ranije ni na kome nisam vidjela. Njezine smede oci podsjetile su me na oci Djevice Marije. Nisam se mogla prisiliti da je otjeram. Pustila sam je da ceka u dvoristu. To je bilo najvise sto sam mogla. Sjela je uza zid, i zagledala se u daljinu nepomicna kao mramorni kip.

Sat vremena kasnije kad su se Sems i Rumi vratili iz setnje, pohitala sam im reci za neocekivanu posjetiteljicu.

"Jesi li ti to rekla da je u nasem dvoristu bludnica?" upitao je Rumi i zvucao zbunjen. "Da, i kaze da je napustila bordel kako bi pronasla Boga."

"Oh, to je zacijelo Pustinjska ruza", uzviknuo je Sems, ne toliko iznenadenim, koliko zadovoljnim tonom. "Zasto si je ostavila vani? Uvedi je unutra!"

"Ali sto ce reci nasi susjedi ako saznaju da pod krovom imamo jednu bludnicu?" usprotivila sam se, glasa napuklog od napetosti.

"Ne zivimo li svi ionako pod istim krovom?" odvratio je Sems pokazujuci na nebo iznad nasih glava. "Kraljevi i prosjaci, djevice i bludnice, svi su pod istim nebom!"

Kako sam se mogla prepirati sa Semsom? On je uvijek za sve imao spreman odgovor.

Uvela sam bludnicu u kucu, moleci se da radoznale oci susjeda ne padnu na nas. Cim je usla u prostoriju, Pustinjska ruza je jecajuci potrcala poljubiti Semsove ruke.

"Tako mi je drago da si ovdje." Sems je sjao od radosti, kao da razgovara sa starim

prijateljem. "Nikad se vise neces vratiti onamo. Ta je faza tvoga zivota posve zavrsena. Neka Bog ucini tvoje putovanje ka Istini plodnim!"

Pustinjska ruza jace je zaplakala. "Gazdarica me nikad nece ostaviti na miru. Poslat ce

Sakalovu glavu za mnom. Vi ne znate kako..."

"Ocisti um, dijete", prekinuo ju je Sems. "Sjeti se jos jednog pravila: Dok se svi na svijetu trude nekamo stici i netko postati, samo kako bi to sve ostavili iza sebe nakon smrti, ti teii ka naj-

visoj fazi nistavnosti. Zivi ovaj iivot lagan i prazan kao nula. Mi nismo nimalo drukciji od lonca. Uspravnima nas ne drie izvanjski ukrasi vec unutarnja praznina. fednako tako, ono sto nas tjera

dalje nije ono sto teiimo postici vec svijest o nistavnosti."

Kasno navecer, pokazala sam Pustinjskoj ruzi postelju u kojoj ce spavati. I kad je ona odmah zaspala, vratila sam se u glavnu prostoriju u kojoj sam zatekla Rumija i Semsa u razgovoru.

"Trebala bi doci na nasu izvedbu", rekao je Sems kad je vidio da dolazim.

"Kakvu izvedbu?" upitala sam.

"Duhovni ples, Kerra, nalik nijednome koji si dosad vidjela."

Zapanjeno sam pogledala svog supruga. Sto se to dogada? O kakvom to plesu oni govore?

"Mevlana, ti si uvazeni ucenjak, nisi zabavljac. Sto ce ljudi misliti o tebi?" upitala sam i

osjecala kako mi se lice zari.

"Nista ti ne brini", odgovorio je Rumi. "Sems i ja smo dugo razgovarali o tome. Zelimo predstaviti tradicionalni ples vrtecih dervisa. Ime mu je sema. Tkogod zudi za Bozanskom Ljubavi vise je nego dobrodosao pridruziti nam se."

Glava me je ludacki zaboljela, ali taj je bol bio nistavan u usporedbi s mukom u mome srcu.

"Sto ako se ljudima ne svidi? Ne cijene svi ples", rekla sam Semsu, nadajuci se da ce ga to sprijeciti da kaze sljedece sto je kanio. "Barem razmisli da odgodis tu izvedbu."

"Ne cijene svi Boga", odgovorio je Sems nimalo ne oklijevajuci. "Zar cemo odgoditi i vjerovanje u njega?"

I to je bio kraj rasprave. Vise nije bilo rijeci koje bismo izmijenili i kucu je ispunio zvuk vjetra, koji je nadro kroz rebrenice u zidovima i zabubnjao mi u usima.