Kerra

KONJA, 22. LISTOPADA 1245.

Bog zna o cemu su Sems i Rumi neki dan, gorljivo razgovarali iza zatvorenih vrata. Pokucala sam i usla ne cekajuci odgovor, noseci pladanj s tanjurom halve. Obicno Sems ne kaze nista kad sam ja u blizini, kao da ga moja nazocnost nagoni na sutnju. I nikad ne komentira moje kulinarske vjestine. Ionako veoma malo jede. Ponekad imam dojam da njemu nije uopce vazno jesam li posluzila velicanstvenu gozbu ili suhi kruh. Ali ovaj put, cim je zagrizao moju halvu, oci su mu zasjajile.

"Ovo je slasno, Kerra. Kako si to napravila?" upitao je.

Ne znam sto me spopalo. Umjesto da to shvatim kao kompliment kakav je bio, cula sam samu sebe kako odgovaram, "Zasto pitas? I da ti kazem, ti je ne bi mogao napraviti."

Sems me je mirno pogledao u oci i lagano kimnuo glavom, kao da se slaze s onime sto sam rekla. Cekala sam da mi kaze nesto zauzvrat, ali on je samo stajao ondje, nijem i miran.

Ubrzo sam izisla iz prostorije i vratila se u kuhinju, misleci da je taj incident iza mene. I vjerojatno ga se ne bih ponovno sjetila da nije bilo onoga sto se jutros zbilo.

Radila sam maslac uz ognjiste u kuhinji, kad su se iz dvorista zaculi neobicni glasovi. Istrcala sam van, samo kako bih svjedocila najludem prizoru. Posvuda su bile knjige, naslagane u klimave kule, knjige su plutale i u fontani. Od tinte koja se rastapala, voda u fontani postala je intenzivno plava.

Dok je Rumi stajao uz njega, Sems je odabrao jednu knjigu iz hrpe - Sabrane pjesme al-

Mutanabbija - pogledao je s nekim turobnim izrazom i bacio u vodu. Cim je ta knjiga potonula, posegnuo je za drugom. Ovaj put to je bila Attarova Knjiga tajni.

Uzasnuto sam zadahtala. Jednu po jednu, unistavao je Rumijeve najdraze knjige! Sljedeca koju je zavitlao u vodu bila je Boianske znanosti koju je napisao Rumijev otac.

Znajuci koliko Rumi voli svog oca i voli ovaj stari rukopis, pogledala sam ga, ocekujuci da ce se razbjesnjeti.

Umjesto toga, vidjela sam kako se Rumi odmice u stranu, lica blijedog kao vosak, drhtavih ruku. Muskarac koji me je jednom prekorio jer sam samo obrisala prasinu s

njegovih knjiga, sad je promatrao kako mu ludak unistava citavu biblioteku, ali nije rekao ni rijeci. To nije bilo posteno. Ako se Rumi ne kani umijesati, ja cu.

"Sto to radis?" upitala sam Semsa. "Ove knjige nemaju nijednu presliku. Veoma su dragocjene. Zasto ih bacas u vodu? Jesi li poludio?"

Umjesto odgovora, Sems je naherio glavu prema Rumiju. "Mislis li i ti tako?" upitao je. Rumi je napucio usnice i blijedo se nasmijesio, ali i nadalje je sutio.

"Zasto nista ne kazes?" dreknula sam na svog supruga.

Na to mi je Rumi prisao i cvrsto me uhvatio za ruku. "Smiri se, Kerra, molim te. Imam povjerenja u Semsa."

Pogledavsi me preko ramena, opusten i samouvjeren, Sems je podvinuo rukave i poceo

izvlaciti knjige iz vode. Na moje zaprepastenje, svaka koju je izvadio bila je suha kao kost. "Je li to magija? Kako si to ucinio?" upitala sam.

"Zasto pitas?" odgovorio je Sems. "Cak i da ti kazem, ti to ne bi mogla napraviti."

Drhteci od bijesa i guseci se od suspregnutih jecaja, otrcala sam u kuhinju koja mi je

ovih dana postala utocistem. I ondje sam, medu loncima i tavama, hrpama trava i zacina, sjela i gorko se rasplakala.