Kerra

KONJA, 5. SVIBNJA 1245.

Bijele, nekoc pod tezinom snijega objesene grane, sad cvjetaju ispred naseg prozora, a Sems iz Tabriza jos je uvijek s nama. Tijekom tog vremena, gledala sam kako se moj suprug preobrazava u drugacijeg muskarca, svakoga dana odlazi malo dalje od mene i svoje obitelji. Na pocetku sam mislila da ce brzo jedan drugome dojaditi, ali to se nije dogodilo. Naprotiv, samo su postali bliskiji. Kad su zajedno, ili su neobicno sutljivi, ili razgovaraju neprekidnim mrmljanjem protkanim grohotima smijeha, zbog cega se zapitam zasto im nikad ne ponestane rijeci. Nakon svakog razgovora sa Semsom, Rumi hoda naokolo kao preobrazen covjek, dalek i zaokupljen svojim mislima, kao da je opijen nekom tvari koju ja ne mogu ni okusiti ni vidjeti.

Spona koja ih povezuje gnijezdo je za dvojicu i u njemu nema mjesta za trecu osobu. Oni kimaju glavom, smijese se, smijulje ili mrste na isti nacin i u isto vrijeme, izmjenjujuci izmedu rijeci duge, znakovite poglede. Cak i njihova raspolozenja kao da su medusobno ovisna. Ima dana kad su mirniji od uspavanke, nista ne jedu, nista ne govore, a ima i takvih kad jure naokolo s takvom euforijom da obojica nalikuju ludacima. Ovako ili onako, vise ne prepoznajem vlastitog supruga. Muskarac s kojim sam u braku sad vec vise od osam godina, muskarac ciju sam djecu podigla kao da su moja vlastita i s kojim sam imala dijete, pretvorio se u neznanca. Bliskom mu se osjecam jedino kad je u dubokom snu. Mnoge sam noci proteklih tjedana lezala budna i osluskivala ritam njegovog disanja, osjecala njezan sapat njegovog daha na svojoj kozi i utjehu otkucaja njegovog srca u mom uhu, samo da se podsjetim da je on jos uvijek muskarac za kojeg sam se udala.

Uporno si ponavljam da je ovo privremena faza. Sems ce jednog dana otici. Ipak je on dervis lutalica. Rumi ce ostati ovdje sa mnom. On pripada ovom gradu i svojim ucenicima. Ne trebam uciniti nista doli cekati. Ali nije mi lako biti strpljiva, i svakim mi danom postaje sve teze. Kad se osjecam previse malodusnom, nastojim se prisjetiti starih dana - posebice onih trenutaka kad je Rumi stajao uz mene usprkos svim poteskocama.

"Kerra je krscanka. Cak i ako se preobrati na islam, nikad nece biti jedna od nas", govorkali su ljudi kad su tek saznali za nas predstojeci brak. "Vodeci islamski ucenjak ne bi se smio ozeniti zenom koja nije njegove vjere."

Ali Rumi se nije obazirao na njih. Ni tad, ni kasnije. Zato cu mu vjecno biti zahvalna.

Anatolija je sacinjena od mjesavine vjera, naroda i kuhinja. Ako mozemo jesti istu hranu, pjevati iste pjesme, vjerovati u ista praznovjerja i nocu sanjati iste snove, zasto ne bismo mogli zivjeti zajedno? Vidjela sam krscanske bebe s muslimanskim imenima i

muslimanske bebe koje su dojile dojilje krscanke. Nas je svijet vjecno zidak, u njem sve tece i mijesa se. Ako postoji granica izmedu krscanstva i islama, mora biti savitljivija nego sto ucenjaci na obje strane misle da jest.

Buduci da sam supruga cuvenog ucenjaka, ljudi od mene ocekuju da o ucenjacima imam visoko misljenje, ali ga ja nemam. Ucenjaci mnogo znaju, to svakako, ali je li previse znanja od ikakve koristi kad je rijec o pitanjima viere? Oni uvijek govore tako velike rijeci da je tesko pratiti sto govore. Muslimanski ucenjaci kritiziraju krscanstvo jer je prihvatilo Trojstvo, a krscanski ucenjaci kritiziraju islam jer Kur'an smatra savrsenom knjigom. Iz

njihovih bi rijeci zakljucio da su te dvije vjere dva razlicita svijeta. Ali ako mene pitate, kad je rijec o osnovama, obicni krscani i obicni muslimani imaju vise toga zajednickog jedni s drugima nego sa svojim vlastitim ucenjacima.

Kazu da je za muslimana koji se preobrati na krscanstvo najteze prihvatiti Trojstvo. A

najteze za krscana koji se preobrati na islam navodno je otpustiti Trojstvo. U Kur'anu Isus kaze, Naravno da sam sluga Boiji; On mi je dao knjigu i ucinio me prorokom.

A ipak, meni nije bilo tesko povjerovati da Isus nije bio Bozji sin, vec Bozji sluga. Mnogo mi je teze bilo napustiti Mariju. Nikome to nisam rekla, cak ni Rumiju, ali ponekad

ceznem vidjeti Marijine ljubazne smede oci. Njezin je pogled na mene uvijek djelovao umirujuce.

Istina je da sam, otkad je Sems iz Tabriza dosao u nasu kucu, toliko ojadena i zbunjena da se hvatam kako ceznem za Marijom vise no ikad. Kao vrucica sto divlja mojim venama,

moja potreba da se molim Mariji vraca se silinom koju jedva uspijevam svladati. U takvim me trenucima izjede krivnja, kao da varam svoju novu vjeru.

Nitko ovo ne zna. Cak ni moja susjeda Safiya, kojoj se u svemu drugome povjeravam.

Ona ne bi shvatila. Voljela bih da to mogu podijeliti sa svojim suprugom, ali ne vidim nacina za to. Toliko je suzdrzan; bojim se da cu ga jos vise udaljiti od sebe. Rumi mi je nekoc bio sve. Sad je neznanac. Nisam znala da je moguce zivjeti s nekim pod istim krovom, spavati u istom krevetu, a ipak osjecati da nije doista ondje.