Ella
NORTHAMPTON, 9. LIPNJA 2008.
Bez obzira sto nikad dotad nije uzivala u samoci, Ella je shvatila da joj u zadnje vrijeme samoca odgovara. Zaokupljena zavrsnim dotjerivanjem svoje recenzije Slatkog bogohulja, zamolila je Michelle za jos tjedan dana prije nego sto je preda. Mogla je zavrsiti ranije, ali nije zeljela. Taj joj je zadatak pruzao izliku da se povuce u svoj um i izbjegne obiteljske duznosti i dugo odgadana bracna suocavanja. Ovaj je tjedan po prvi put preskocila sat u klubu kuhanja Fusion, jer nije bila raspolozena za kuhanje i cavrljanje s petnaest zena sa zivotima slicnim njezinome, sad kad nije bila sigurna sto ce uciniti sa svojime. U zadnji je tren nazvala i rekla da je bolesna.
Ella se prema komunikaciji s Azizom odnosila kao prema tajni, kojih je najednom imala previse. Aziz nije znao da ona ne samo cita njegov roman, vec i pise recenziju; knjizevna agencija nije znala da ona potajno ocijuka s autorom knjige koju recenzira; a njezina djeca i suprug nisu znali nista o temi romana, autoru ili ocijukanju. U razdoblju od nekoliko tjedana, preobrazila se iz zene ciji je zivot providan kao koza novorodenceta u zenu koja se utapa u tajnama i lazima. Jos vise od ove promjene iznenadila ju je spoznaja da je to ni najmanje ne uznemiruje. Kao da je cekala, uvjereno i strpljivo, da se dogodi nesto znacajno. To iracionalno iscekivanje bilo je dio cari njezinog novog raspolozenja, jer usprkos svim tajnama, bilo je carobno.
Tad vise elektronske poruke nisu bile dovoljne. Ella je bila ta koja je prva nazvala Aziza. I usprkos vremenskoj razlici od pet sati, gotovo svakodnevno su razgovarali telefonski. Aziz joj je rekao da joj je glas njezan i krhak. Kad se nasmije, njezin smijeh dolazi u valicima, naglasen kratkim dahtajima, kao da nije sigurna koliko se jos mora smijati. To je smijeh zene koja nikad nije naucila ne posvecivati previse pozornosti sudovima drugih ljudi.
"Samo se prepusti", rekao je. "Pusti se!"
Ali bujica oko nje bila je nepostojana i promjenjiva buduci da se u njezinoj kuci zbivalo nekoliko stvari istodobno. Avi je poceo uzimati privatne satove matematike, a Orly posjecivala savjetnika zbog poremecaja prehrane. Jutros je pojela pola omleta - prvu konkretnu hranu u zadnjih nekoliko mjeseci - i iako je odmah upitala koliko je u njemu kalorija, nekim se cudom nije osjecala krivom i nije se kaznila povracanjem. U meduvremenu je Jeannette aktivirala bombu objavivsi da je prekinula sa Scottom. Nije ponudila nikakvo objasnjenje, osim cinjenice da im oboma treba prostora. Ella se pitala je li "prostor" sifra za novu ljubav, buduci da ni Jeannette ni Scott nisu ni casa casili u pronalazenju nekog novog.
Brzina kojom su se ljudski odnosi pojavljivali i rasplinjavali zacudila je Ellu vise no ikad, ali je ipak pokusala vise ne izricati osude. Ako je ista naucila iz svoje prepiske s
Azizom, tad je to bilo da ce, sto je ona mirnija i pribranija, njezina djeca vise toga podijeliti s njom. Kad je prestala trcati za njima, oni su prestali bjezati od nje. Stvari su nekako funkcionirale glade i vise po njezinoj volji nego u doba kad je neumorno pokusavala pomagati i ispravljati.
Kad samo pomisli da nije cinila nista kako bi postigla taj rezultat! Umjesto da svoju
ulogu u kuci smatra svojevrsnim ljepilom, nevidljivom ali sredisnjom sponom koja sve povezuje, postala je nijema promatracica. Promatrala je kako se dogadaji odvijaju i dani dolaze i prolaze, ne nuzno hladno ili ravnodusno, ali s vidljivim odmakom. Otkrila je da je, jednom kad je prihvatila da se ne mora izludjeti zbog stvari nad kojima nema nadzor, iz unutrasnjosti izronila jedna druga ona - mudrija, mirnija i mnogo razumnija.
"Peti element", promrmljala je samoj sebi u bradu nekoliko puta tijekom dana. "Samo
prihvati prazninu!"
Njezinom suprugu nije dugo trebalo da zamijeti da je na njoj nesto cudno, nesto tako
netipicno za Ellu. Zeli li zato najednom provoditi vise vremena s njom? Ovih je dana ranije dolazio kuci i Ella je pretpostavljala da se neko vrijeme nije vidao s drugim zenama.
"Duso, jesi li dobro?" stalno je pitao David.
"Nikad bolje", odgovorila bi i svaki bi se put nasmijesila. Kao da je njezino povlacenje
u neki njezin vlastiti miran, privatni prostor skinulo uljudnu pristojnost iza koje je njezin brak godinama nepomuceno spavao. Sad kad vise nije bilo hinjenja izmedu njih, mogla je vidjeti njihove nedostatke i pogreske u svoj njihovoj golotinji. Prestala se pretvarati. I imala je osjecaj da i David tek sto nije ucinio isto.
Uz dorucak i veceru razgovarali su o dnevnim dogadajima smirenim glasovima
odraslih ljudi, kao da razgovaraju o godisnjem prinosu dionica. Zatim bi zasutjeli, priznajuci neuvijenu cinjenicu da nemaju razgovarati o mnogocemu drugome. Vise ne.
Ponekad bi uhvatila svog supruga kako ju pomno promatra i ceka da ona nesto kaze, gotovo bilo sto. Ella je osjetila da ce joj on rado priznati, upita li ga za njegove ljubavne veze. Ali nije bila sigurna da zeli znati.
U proslosti je obicavala hiniti neznanje kako ne bi zaljuljala camac njihovog braka. Sad
se, medutim, prestala ponasati kao da ne zna sto je on radio kad ga nije bilo. Jasno mu je dala do znanja da zna i da ju to ne zanima. Upravo je ta nova uzdrzanost plasila njezinog supruga. Ella ga je mogla shvatiti, jer duboko unutra, i nju samu je plasila.
Prije mjesec dana, da je David poduzeo mali koracic kako bi poboljsao njihov brak, ona
bi bila zahvalna. Svaki pokusaj s njegove strane nju bi bio odusevio. Vise ne. Sad je sumnjala da njezin zivot nije dovoljno stvaran. Kako je dosla do ove tocke? Kako je ispunjena majka troje djece otkrila vlastitu malodusnost? Sto je jos vaznije, ako je doista nesretna, kao sto je jednom rekla Jeannette da jest, zasto ne cini ono sto nesretni ljudi stalno cine? Ona ne place na podu kupaonice, ne jeca u kuhinjski sudoper, ne odlazi u melankolicne setnje, ne baca stvari o zidove... nista.
Neki se cudan mir spustio na Ellu. Osjecala se stabilnijom no ikad, iako je spretno
klizila sve dalje od zivota kakav je poznavala. Ujutro bi dugo i uporno gledala svoj odraz u zrcalu da vidi ima li vidljivih promjena na njezinome licu. Izgleda li mlade? Ljepse? Ili kao da u njoj ima vise zivota? Nije vidjela nikakvu razliku. Nista se nije promijenilo, a ipak, nista vise nije bilo isto.