Ella

NORTHAMPTON, 31. SVIBNJA 2008.

"Bolje sprijeciti nego lijeciti", pisalo je na web stranici. "Provjerite nema li na njegovoj kosulju mrlja od ruza za usne, vidite dolazi li kuci mirisuci na nepoznate parfeme."

Bio je to prvi put da je Ella ispunjavala neki online test, naslovljen "Kako znati vara li vas suprug!" Iako je ona to pitanje smatrala vulgarnim, dosad je vec znala da sam zivot povremeno moze djelovati kao jedan veliki klisej.

Usprkos zavrsnom rezultatu na testu, Ella se nije zeljela suociti s Davidom glede tog pitanja. Jos uvijek ga nije pitala gdje je bio onih noci kad nije dosao kuci. Tih je dana vecinu vremena provodila u citanju Slatkog bogohulja, koristeci roman kao izliku kojom ce prikriti sutnju. Bila je toliko rastresena da joj je trebalo duze no inace da knjigu procita do kraja. Svejedno, uzivala je u prici i sa svakim novim Semsovim pravilom, mozgala o svom zivotu.

Kad su djeca bila u blizini, ponasala se normalno. Oni su se ponasali normalno. Medutim, cim bi se David i ona nasli sami, uhvatila bi svog supruga kako je znatizeljno

promatra, kao da se pita kakva bi to supruga izbjegavala upitati svog muza gdje je proveo noc. Ali istina je bila da Ella nije zeljela informaciju s kojom ne bi znala kako postupiti. Sto manje zna o ljubavnim avanturama svog supruga, to ce manje misliti o njima, mislila je. Istina je sto kazu o neznanju. Doista je blazeno.

Jedino vrijeme kad je to blazenstvo bilo naruseno bio je prosli Bozic, kad je u njihov postanski sanducic stigao upitnik iz lokalnog hotela, naslovljen izricito na Davida. Sluzba za korisnike zeljela je znati je li bio zadovoljan uslugom. Ella je ostavila to pismo na stolu, na vrhu hrpe poste i te ga je iste veceri promatrala dok je uzimao pismo iz otvorene omotnice i citao ga.

"Ah, obrazac za ocjenjivanje hotelske usluge! Zadnje sto sam trebao", rekao je David, uspjevsi   se   kiselo   nasmijesiti   za   nju.   "Prosle   smo   godine   ondje   imali   zubarsku

konferenciju. Mora da su sve sudionike stavili na svoj popis kupaca."

Povjerovala mu je. Barem onaj dio nje koji nije volio narusiti sklad. Drugi dio nje bio je cinican i nepovjerljiv. Bio je to onaj isti dio koji je narednog dana nasao telefonski broj onog hotela i nazvao, samo da cuje ono sto je vec znala: Ni ove, ni godine ranije u hotelu

nikad nije odrzana nikakva konferencija stomatologa.

Duboko u nutrini, Ella je okrivljavala samu sebe. Nije lijepo ostarjela i u zadnjih se sest godina znatno udebljala. Sa svakim novim kilogramom, njezin bi se seksualni nagon dodatno smanjio. Satovi kuhanja jos su otezali skidanje viska kilograma, iako je u njezinoj

skupini bilo zena koje su kuhale i cesce i bolje od nje, ali su svejedno bile upola tanje od nje.

Kad bi se osvrnula na svoj zivot, shvatila bi da joj pobuna nikad nije odgovarala. Nikad

nije pusila travu s deckima iza zatvorenih vrata, nikad nije bila izbacena iz kafica, nikad nije koristila jutarnje "pilule za dan poslije", bila musicava ili lagala majci. Nikad nije markirala satove. Nikad se nije upustila u  tinejdzerski seks. Svuda oko nje, djevojke njezine dobi isle su na pobacaje ili davale svoju izvanbracnu djecu na usvajanje, a ona je promatrala njihove price kao da gleda neku televizijsku emisiju o gladi u Etiopiji. Ellu je

rastuzivalo sto se takve tragedije dogadaju na svijetu, ali istina je da se nikad nije dozivljavala kao netko tko s tim nesretnicima dijeli isti svemir.

Nikad nije bila djevojka za zabave, ni kao tinejdzerica. Petkom je radije sjedila kod

kuce  i  citala  neku  dobru  knjigu,  nego  da  se  bucno  zabavlja  s  neznancima  na  nekoj

razuzdanoj zabavi.

"Zasto ne mozes biti kao Ella?" pitale bi majke u susjedstvu svoje kcerke. "Vidis, ona se nikad ne uvali u nevolju."

Iako su je njihove majke obozavale, sami klinci smatrali su je strebericom bez smisla za

humor. Nikakvo cudo da u srednjoj skoli nije bila narocito omiljena. Jednom joj je jedna skolska kolegica rekla: "Znas sto je tvoj problem? Previse ozbiljno shvacas zivot. Jebeno si dosadna!"

Ella ju je pozorno saslusala i rekla da ce razmisliti o tome. Cak se ni njezina frizura

kroz godine nije mnogo promijenila - duga, ravna kosa boje meda, koju je skupljala u nepopustljivu pundzu ili plela u pletenicu na ledima. Malo se sminkala, samo s mrvicom crvenkastosmedeg rumenila za usne i mahovinastozelenom olovkom za oci koja je, prema misljenju njezine kcerke, vise skrivala nego naglasavala modrosivu boju njezinih ociju. U svakom slucaju, nikad nije uspjela iscrtati tom olovkom dvije savrseno zavinute linije i cesto je izlazila s linijom na jednoj vjedi debljom nego na drugoj.

Ella je sumnjala da nesto sa njom nije kako treba. Ili je bila previse nametljiva i napadna

(u odnosu prema Jeannettinim planovima da se uda), ili previse pasivna i poslusna (u odnosu na ljubavne avanture svog supruga). Postojala je Ella koja mora sve nadzirati i jedna druga beznadezno krotka Ella. Nikad nije znala koja ce se od njih dvije pojaviti, ili kad.

Uz to je postojala i jedna treca Ella, koja je sve mirno promatrala i cekala da dode njezino vrijeme. Ta joj je Ella rekla da je ona mirna do tocke umrtvljenosti, ali da ispod toga postoji neko uguseno ja, u kojem divlje bujaju bijes i pobuna. Nastavi li ovako, upozorila je treca Ella, jednog ce dana sigurno ekplodirati. Samo je pitanje vremena.

Razmisljajuci o ovim stvarima zadnjeg dana svibnja, Ella je ucinila nesto sto davno nije ucinila. Pomolila se. Zamolila je Boga da joj ili da ljubav koja ce obuzeti citavo njezino bice, ili je ucini cvrstom i dovoljno ravnodusnom da joj ne smeta odsuce ljubavi u njezinom zivotu.

"Stogod odlucio, molim Te, budi brz", dodala je kao naknadnu misao. "Mozda si Ti to

zaboravio, ali ja vec imam cetrdeset godina. A kao sto vidis, svoje godine ne nosim bas dobro."