Ella

NORTHAMPTON, 29. LIPNJA 2008.

Bajnije no u najludim snovima, rekao je Aziz, najcudnije se stvari dogadaju ljudima kad su spremni za neobicno i neocekivano. Ali nijedna koscica u Ellinom tijelu nije bila spremna za jednu cudnu stvar koja se dogodila ovaj tjedan: Aziz Z. Zahara dosao je u Boston kako bi je vidio.

Bila je nedjelja navecer. Rubinsteinovi su upravo sjeli za objed kad je Ella zamijetila

SMS na svom mobitelu. Pretpostavljajuci da je zacijelo od nekoga iz njezinog kulinarskog kluba, nije pozurila provjeriti sto pise. Umjesto toga je posluzila specijalitet te veceri: patku pecenu s medom, pirjane krumpire i karamelizirani luk na smedoj rizi. Kad je odlozila patku na stol, svi su naglo zivnuli. Cak je i Jeannette, koja je bila potistena nakon sto je vidjela Scotta s njegovom novom djevojkom i shvatila da ga jos uvijek voli, djelovala izgladnjelo.

Bila je to duga, troma vecera, zacinjena dobrim vinom i uobicajenim razgovorom. Ella je sudjelovala u svakom razgovoru za stolom. Sa suprugom je raspravljala o bojanju vrtne

sjenice u jarkomodru boju, s Jeannette cavrljala o gustom fakultetskom rasporedu, a s blizancima dogovorila posudbu novih DVD-ova, ukljucujuci Pirate s Kariba. Tek nakon sto je slozila prljavo posude u perilicu i posluzila creme brulee od bijele cokolade, palo joj je na pamet provjeriti poruku na mobitelu.

Bok, Ella, ja sam u Bostonu na zadatku za casopis Smithsonian. Upravo sam izisao iz zrakoplova. Bi li voljela da se nademo? Odsjeo sam u Onyxu i volio bih te vidjeti. Aziz

Ella je odlozila mobitel i sjela na svoje mjesto za stolom kako bi pojela desert. Osjecala je laganu vrtoglavicu.

"Dobila si poruku?" upitao je David, podizuci glavu od tanjura.

"Da, od Michelle", odgovorila je Ella bez ijednog trenutka oklijevanja.

Okrecuci tjeskobno lice na drugu stranu, David je otro usta i zatim, zapanjujucom sporoscu i preciznoscu, slozio svoj ubrus u savrseni kvadrat. "A tako", rekao je kad je

zavrsio.

Ella je znala da joj suprug ne vjeruje, ni najmanje, ali ujedno je osjecala i da se mora drzati svoje price, ne kako bi uvjerila svog supruga ili zavarala djecu, vec zbog sebe, kako

bi samoj sebi omogucila onaj jedan korak iz kuce do Azizovog hotela. Stoga je nastavila, odmjeravajuci svaku rijec. "Javlja mi da je sutra ujutro sastanak u agenciji o programu za sljedecu godinu. Zeli da im se pridruzim."

"Tad moras ici", rekao je David, s iskrom u ocima koja je oznacavala da mu je posve

jasno o cemu je rijec. "Mogu te ja ujutro povesti pa cemo poci zajedno. Mogao bih prebaciti nekoliko narucenih pacijenata."

Ella je zaprepasteno pogledala svog supruga. Sto to pokusava uciniti? Zar zeli napraviti scenu pred djecom?

"To bi bilo divno", odgovorila je i primorala se na osmijeh. "Ali morat cemo izici iz

kuce prije sedam ujutro. Michelle kaze da zeli razgovarati nasamo sa mnom prije nego sto nam se pridruze ostali."

"Oh, tad zaboravi", ubacila se Orly, znajuci koliko njezin otac mrzi rano ustajanje.

"Tata se nikad ne bi probudio na vrijeme!"

Sad su se Ella i David pogledali, prikovavsi poglede preko glava svoje djece, oboje zeleci da ovaj drugi povuce prvi potez.

"To je istina", najzad je popustio David.

Ella  je  kimnula  s  olaksanjem,  iako  je  osjetila  laganu  provalu  srama  zbog  svoje

smionosti, jer joj je u tom trenutku na pamet sinula nova zamisao, drskija. "Da, to je strasno rano. Zapravo, zasto ne bih otisla odmah?" upitala je.

Pomisao da sutradan ujutro ode u Boston i doruckuje s Azizom bila je dovoljna da joj srce brze zalupa. Ali ona je zeljela odmah vidjeti Aziza, prije sad nego sutra, koje joj se

najednom cinilo predaleko. Od kuce do Bostona morala je voziti gotovo dva sata, ali nije marila. On je zbog nje dosao cak iz Amsterdama. Ona svakako moze voziti dva sata.

"Mogla  bih  biti  u  Bostonu  veceras  prije  deset.  A  sutra  bih  mogla  biti  u  agenciji

dovoljno rano da se nadem s Michelle prije sastanka."

Sjenka agonije preletjela je Davidovim licem. Cinilo se kao da je prosla citava vjecnost prije no sto je uspio ista reci. U tom dugom trenutku, njegove su oci bile oci muskarca koji u sebi nema ni dovoljno snage ni dovoljno osjecaja da sprijeci svoju suprugu od odlaska

drugom muskarcu.

"Mogu se veceras odvesti u Boston i prespavati u nasem stanu", rekla je Ella, naizgled djeci, ali uistinu samo Davidu. To je bio njezin nacin da supruga uvjeri da nece biti tjelesnog dodira izmedu nje i onoga s kime on pretpostavlja da se ona ide sastati.

David je ustao od stola s casom vina u ruci. Zamahnuvsi rukom prema vratima, ohrabrujuci se nasmijesio Elli i dodao, malo previse gorljivo, "U redu, duso, ako tako zelis, trebala bi odmah poci."

"Ali mama, mislio sam da ces mi veceras pomoci oko matematike", usprotivio se Avi.

Ella je osjetila kako joj se lice zari. "Znam, duso. Zasto to ne ucinimo sutra?"

"Daj je pusti da ide", zadirkivala je Orly brata. "Ne treba ti stalno mama. Kad ces vec jednom odrasti?"

Avi se namrstio, ali vise nije nista rekao, Orly ju je podrzala, Jeannette je bilo svejedno i tako je Ella zgrabila svoj mobitel i pohitala na kat. Cim je zatvorila vrata spavace sobe, bacila se na krevet i poslala SMS Azizu.

Ne mogu vjerovati da si ovdje. Bit cu u Onyxu za dva sata.

Sa sve je vecom panikom zurila u svoj mobitel, promatrajuci kako poruka biva poslana. Sto to radi? Ali nije bilo vremena za razmisljanje. Bude li se kajala zbog ove veceri, a pomisljala je da bi se mogla kajati, moze se kajati kasnije. Sad mora pozuriti. Trebalo joj je dvadeset minuta da skoci pod tus, isfenira kosu, opere zube, odabere haljinu, skine je, isproba drugu haljinu, pa trecu, poceslja se, malo nasminka, potrazi male nausnice koje joj je baka Ruth darovala za osamnaesti rodendan i ponovno presvuce.

Duboko je udahnula i malo se namirisala. Vjecnost Calvina Kleina. Bocica je vec citavu vjecnost cekala u ormaricu u kupaonici. David nikad nije volio parfeme. Rekao je da zene trebaju mirisati kao zene, a ne kao zrnca vanilije ili stapici cimeta. Ali europski muskarci mozda imaju drugacije misljenje o tome, pretpostavila je Ella. Nije li u Europi parfem velika stvar?

Kad se uredila, proucila je zenu u zrcalu. Zasto joj nije rekao da dolazi? Da je znala, bila

bi otisla frizeru, uredila nokte, otisla kozmeticarki i mozda iskusala novu frizuru. Sto ako se ne svidi Azizu? Sto ako ne bude kemije izmedu njih i on pozali sto je prevalio citav taj put do Bostona?

Najednom se osvijestila. Zasto je zeljela promijeniti svoj izgled? Kakve ima veze hoce li

izmedu njih biti ikakve kemije ili ne? Svaka pustolovina s ovim muskarcem osudena je na prolaznost. Ona ima obitelj. Ona ima zivot. Ovdje je njezina proslost, i njezina buducnost. Srdita na samu sebe jer se prepustila tako nevjerojatnim scenarijima, iskljucila je um, sto se uvijek pokazalo laksim.

U cetvrt do osam, Ella je poljubila djecu za laku noc i izisla iz kuce. Davida nije bilo na vidiku.

Dok je prilazila automobilu, zveckajuci kljucevima bostonskog stana u ruci, um joj je jos uvijek bio umrtvljen, ali srce joj je lupalo kao ludo.