Ella

NORTHAMPTON, 19. SVIBNJA 2008.

Blizio se zalazak sunca i djeca se jos nisu vratila kuci, kad je Ella stavila oznaku u rukopis i odlozila Slatko bogohulje. Znatizeljna glede muskarca koji je napisao roman, ukljucila se na internet i upisala u Google "A. Z. Zahara", pitajuci se koje ce rezultate dobiti, ali ne ocekujuci mnogo.

Na njezino iznenadenje, pojavio se osobni blog. Boje na stranici uglavnom su bile

ametista i tirkiza, a na vrhu stranice muski lik s dugom bijelom suknjom koja se lagano talasala. Buduci da nikad ranije nije vidjela vrteceg dervisa, Ella je pomno promotrila sliku. Blog je bio naslovljen Ljuska jajeta nazvana Zivot, a ispod slike nalazila se pjesma istog naslova:

Odaberimo jedno drugoga za drugove! Sjednimo jedno drugome na stopala!

U nutrini imamo mnogo sklada -

Ne misli da smo samo ono sto vidimo.

Stranica je bila prepuna razglednica iz gradova i mjesta iz citavoga svijeta. Ispod svake razglednice nalazili su se komentari o tome mjestu. Citajuci ih, Ella je naisla na informacije koje su odmah privukle njezinu pozornost: Kao prvo, ono A u A.Z. Zahara predstavljalo je Aziza. Kao drugo, taj se Aziz smatrao sufijem. Kao trece, trenutacno je putovao negdje po Gvatemali.

U drugome dijelu bili su primjerci fotografija koje je snimio. Vecinom su to bili portreti ljudi svih rasa. Unatoc naglasenoj razlici, jedni drugima nalikovali su na jedan zanimljiv nacin: svim ljudima na tim portretima nesto je vidno nedostajalo. Nekima je to nesto sto je nedostajalo bilo jednostavno, kao nausnica, cipela ili gumb, dok je drugima nedostajalo nesto mnogo konkretnije, kao zub, prst ili ponekad noga. Ispod fotografija je pisalo:

Bez obzira tko smo ili gdje zivimo, duboko u nutrini svi se mi osjecamo necjelovitima.

Kao da smo nesto izgubili i moramo to vratiti.

Sto je to nesto, vecina nas nikad ne sazna. A od onih koji saznaju, tek nekolicina uspije izici i potraziti.

Ella je prelistavala tu web stranicu, otvarala svaku razglednicu da je poveca i procitala svaki Azizov komentar. Na dnu stranice nalazila se adresa elektronske poste, azizZzahara@gmail.com, koju je zapisala na komad papira. Uz nju, pronasla je jednu Rumijevu pjesmu:

Odaberi Ljubav, Ljubav! Bez slatkog zivota Ljubavi, zivljenje je teret - kao sto si i sam uvidjeo.

Dok je citala tu  pjesmu, mislima  joj je proletjela najneobicnija  pomisao. Na jedan

prolazan trenutak, imala je osjecaj da je sve sto je Aziz Z. Zahara ukljucio u svoj osobni blog - fotografije, komentari, navodi i pjesme - bilo napisano samo za njezine oci. Bila je to neobicna i pomalo ohola pomisao, ali njoj je imala savrsenog smisla.

Kasnije tog poslijepodneva, Ella je sjedila uz prozor, umorna i pomalo potistena, sa suncem koje joj je pritiskalo leda i kuhinjskim zrakom ispunjenim mirisima cokoladnih kolaca koje je pekla. Ispred sebe drzala je otvoreno Slatko bogohulje, ali um joj je bio toliko zaokupljen da se nije mogla usredotociti na rukopis. Palo joj je na pamet da bi mozda i ona trebala zapisati svoja  vlastita  temeljna  pravila.  Mogla  bi  ih nazvati  Cetrdeset  pravila duboko ukorijenjene, prakticne kucanice.

"Pravilo  broj  jedan",  promrmljala  je.  "Prestani  traziti  ljubav!  Prestani  trcati  za

nemogucim snovima! Zacijelo postoje vaznije stvari u zivotu jedne udate zene koja tek sto nije napunila cetrdeset godina."

Ali njezina vlastita sala u Elli je izazvala neku nejasnu nelagodu, podsjetivsi je na vece brige.  Nesposobna  dalje  se  susprezati,  nazvala  je  stariju  kcerku.  Dobila  je  njezinu

automatsku tajnicu.

"Jeannette, draga, znam da sam pogrijesila nazvavsi Scotta. Ali moje namjere nisu bile lose. Samo sam se  htjela  uvjeriti..." Zastala je, duboko pozalivsi sto ovu poruku nije

unaprijed isplanirala. Cula  je tiho suskanje automatske tajnice  u pozadini. Osjetila je nervozu pomislivsi da se vrpca okrece i vrijeme istjece.

"Jeannette, zao mi je zbog onoga sto cinim. Znam da se ne bih smjela jadati kad sam toliko blagoslovljena. Ali, rijec je o tome da sam tako... nesretna..."

Klik. Automatska tajnica se iskljucila. Ellino srce stisnulo se od soka onoga sto je netom izrekla. Sto ju je spopalo? Nije znala da je nesretna. Je li moguce biti potisten i to ne znati? Cudno, ali nije se osjecala nesretnom zbog priznanja svoje nesrece. U zadnje vrijeme nije osjecala bas Bog zna sto.

Pogled joj je kliznuo na papiric na koji je zapisala Aziz Z. Zaharinu adresu elektronske poste. Adresa je izgledala jednostavno, nepretenciozno i na odredeni nacin privlacno. Ne misleci mnogo o tome, prisla je racunalu i sastavila poruku:

Postovani Azize Z. Zahara,

Moje ime je Ella. Citam vas roman Slatko bogohulje u svojstvu recenzentice za knjizevnu agenciju. Tek sam pocela citati i neizmjerno uzivam. To je, medutim, moje osobno misljenje i ne odrazava nazore mog sefa. Svida li se meni vas roman ili ne, jedva

da imam ikakav utjecaj na konacnu odluku glede toga hocemo li vas uzeti za klijenta.

Cini se da vi vjerujete da je ljubav bit zivota i da nista drugo nije vazno. Nije mi namjera upustiti se s vama u beskorisnu raspravu na tu temu. Dostajat ce da kazem da se ne slazem u cijelosti. Ali ne pisem vam zbog toga.

Pisem vam jer vrijeme mog citanja Slatkog bogohulja nije moglo biti bizarnije nego sto jest. Trenutacno pokusavam nagovoriti stariju kcerku da se ne uda tako mlada. Jucer sam zamolila

njezinog decka da otkaze planove za vjencanje. Sad me kcerka mrzi i odbija razgovarati sa mnom. Imam osjecaj da biste se vas dvoje dobro slagali, buduci da imate naizgled veoma slicne poglede na ljubav.

Zao  mi  je  sto  vam  iznosim svoje  osobne probleme. Nisam  to

kanila. Vas osobni blog (na njemu sam pronasla ovu adresu elektronske poste) kaze da ste u Gvatemali. Mora da je uzbudljivo putovati naokolo po svijetu. Zateknete li se slucajno u Bostonu, mozda bismo se mogli naci i porazgovarati uz salicu kave.

Uz najbolje zelje, Ella

Njezina prva elektronska poruka Azizu nije bila toliko pismo koliko poziv, krik za pomoc. Ali Ella to nije mogla znati dok je sjedila u tisini svoje kuhinje i sastavljala poruku nekom nepoznatom piscu kojeg nije ocekivala upoznati ni sad ni bilo kad u buducnosti.