Bludnica Pustinjska ruza

KONJA, VELJACA 1246.

Bordel sam napustila studenog i tmurnog dana, najhladnijeg u zadnjih cetrdeset godina. Uske, vijugave ulice svjetlucale su pod svjezim snijegom, a ostri privjesci leda visjeli s krovova kuca i minareta dzamija u opasnoj ljepoti. Do sredine poslijepodneva, studen je bila takva da je na ulicama bilo smrznutih macaka kojima su se brkovi pretvorili u tanke ledene niti, a nekoliko se klimavih kuca srusilo pod tezinom snijega. Nakon ulicnih macaka, najvise su trpjeli beskucnici Konje. Bilo je nekoliko smrznutih tijela - sva scucurena u fetalnom polozaju s blazenim osmijesima na licima, kao da ocekuju da ce biti iznova rodeni u nekom boljem i toplijem zivotu.

Kasno poslijepodne, kad su svi drijemali prije vecernje guzve, iskrala sam se iz svoje

sobe. Uzela sam samo nesto jednostavne odjece i ostavila sve svilene odjevne predmete i dodatke koje sam odijevala za posebne musterije. Sve sto je bilo zaradeno u bordelu moralo je ostati u bordelu.

Negdje na pola stuba, vidjela sam Magnoliju na ulaznim vratima, zvakala je ono smede

lisce o kojemu je bila ovisna. Starija od svih drugih djevojaka u bordelu, u zadnje se vrijeme tuzla na nalete vrucine. Nocu bih je cula kako se okrece u krevetu. Nije bila nikakva tajna da je njezina zenstvenost presusivala. Mlade su djevojke u sali govorile da zavide Magnoliji, jer ona vise nece morati brinuti o mjesecnicama, trudnocama ili pobacajima, i moci ce spavati s muskarcem svaki dan u mjesecu, ali sve smo znale da ostarjela prostitutka ima malo izgleda za opstanak.

Cim sam ugledala Magnoliju na vratima, znala sam da imam samo dvije mogucnosti:

ili vratiti se u svoju sobu i zaboraviti na bijeg, ili proci kroz ona vrata i snositi posljedice. Moje srce odabralo je ovo drugo.

"Hej, Magnolijo, osjecas li se bolje?" upitala sam, kako sam se nadala opustenim i bezbriznim glasom.

Magnolijino se lice razvedrilo i ponovno smracilo kad je opazila torbu u mojoj ruci. Nije imalo smisla lagati. Znala je da mi je gazdarica zabranila da izlazim iz sobe, a kamoli iz bordela.

"Odlazis li?" zadahtala je Magnolija, kao da ju je to pitanje plasilo.

Nisam nista odgovorila. Sad je bio njezin red da odabere. Mogla me ili zaustaviti na mjestu i sve izvijestiti o mom planu, ili me jednostavno pustiti da odem. Magnolija me netremice promatrala, ozbiljnog, ogorcenog izraza lica.

"Vrati se u svoju sobu, Pustinjska ruzo", rekla je. "Gazdarica ce  za tobom poslati

Sakalovu glavu. Zar ne znas sto je ucinio...?

Ali nije dovrsila recenicu. Bilo je to jedno od nepisanih pravila u bordelu: Nismo spominjale price o nesretnicama koje su ovdje radile prije nas i docekale preuranjenu smrt,

a u onim rijetkim prigodama kad bismo ih spomenule, pazile smo da im ne izgovorimo imena. Nema smisla uznemiravati ih u njihovim grobovima. Vec su imale teske zivote; bolje je pustiti ih da pocivaju u miru.

"Cak i ako uspijes pobjeci, od cega ces zivjeti?" bila je uporna Magnolija. "Umrijet ces

od gladi."

Ono sto sam vidjela u Magnolijinim ocima bio je strah - ne strah da ja necu uspjeti i da ce me gazdarica kazniti, vec strah da bih mogla uspjeti. Kanila sam uciniti upravo ono o cemu je ona oduvijek sanjala, ali se to nikad nije odvazila provesti u djelo, i ona me istodobno postovala i mrzila zbog moje smionosti. Na trenutak sam se pokolebala i bila bih se vratila, da mi u glavi nije uporno odjekivao glas Semsa iz Tabriza.

"Pusti me da odem, Magnolijo", rekla sam. "Vise ni dana necu ostati ovdje."

Nakon sto me je Baybars izmlatio i nakon sto sam pogledala smrti u lice, osjecala sam da se nesto u meni nepovratno promijenilo. Kao da u meni vise nije bilo straha. Ovako ili

onako, nisam marila. Bila sam odlucna ostatak svog zivota posvetiti Bogu. Hoce li to biti jedan dan ili jos mnogo godina nije bilo vazno. Sems iz Tabriza rekao je da vjera i ljubav preobrazavaju ljude u junake jer one iz njihovih srca uklanjaju sav strah i tjeskobu. Pocinjala sam shvacati sto je time mislio.

Cudno, ali i Magnolija je to shvatila. Uputila mi je dug, bolan pogled i polako se odmaknula u stranu, otvarajuci mi put.