Bludnica Pustinjska ruza

KONJA, 17. LISTOPADA 1244.

Bez daha, trcala sam i trcala uskom ulicicom, nesposobna osvrnuti se. Pluca su mi gorjela, grudi se nadimale, i kad sam najzad stigla do guzve bazara, sagnula sam se iza jednog zida, gotovo srusila. Tek sam tad smogla snage pogledati iza sebe. Na moje veliko iznenadenje i olaksanje, slijedila me je samo jedna osoba: Sezam. Zaustavio se pokraj mene, zadihan, ruke su mu mlohavo visjele uz tijelo, izraz na njegovome licu bio je zbunjen i uzrujan, jer nije mogao shvatiti zasto sam najednom mahnito potrcala kroz ulice Konje.

Sve se dogodilo tako brzo da sam tek na bazaru uspjela sloziti zajedno sve dijelove.

Jednog trenutka sjedila sam u dzamiji, zaokupljena propovijedi, upijajuci Rumijeve bisere

mudrosti. U svom transu nisam primijetila da je momak pokraj mene slucajno nagazio na rubove marame kojom mi je bilo prekriveno lice. I vec u sljedecem trenutku, marama se odrijesila i moj turban kliznuo u stranu, otkrivajuci mi lice i malo kose. Brzo sam namjestila maramu i nastavila slusati Rumija, uvjerena da nitko nije nista zamijetio. Ali kad sam ponovno podigla pogled, vidjela sam da me jedan mladic u prvom redu pozorno promatra. Cetvrtastog lica, razrokog oka, siljatog nosa, nacerenih usana. Prepoznala sam ga. Bio je to Baybars.

Baybars je bio jedna od onih dosadnih musterija s kojom nijedna djevojka u bordelu

nije zeljela spavati. Neki muskarci imaju cudnu naviku da zele spavati s prostitutkama, ali ih istodobno zele vrijedati. On je bio takav. Uvijek je zbijao lascivne sale, imao je groznu narav. Jednom je jednu djevojku tako okrutno premlatio da ga je cak i gazdarica, koja voli novac vise od icega, morala zamoliti da ode i vise se nikad ne vraca. Ali on se stalno vracao. Barem jos nekoliko mjeseci. A onda je, iz nekog meni nepoznatog razloga, prestao posjecivati bordel i vise ga nikad nismo ni cule ni vidjele. Sad je bio ondje, sjedio je u prednjem redu, pustio bradu kao pobozan covjek, ali u ocima mu je i nadalje bila ona ista iskra surovosti.

Skrenula sam pogled. Ali bilo je prekasno. Prepoznao me je.

Baybars je nesto sapnuo muskarcu pokraj sebe i zatim su se obojica okrenula i zagledala u mene. Zatim su me pokazali nekom drugom i jedan za drugim, svi muskarci u

tom redu zagledali su se u mom smjeru. Osjetila sam kako mi lice rumeni i srce uzurbano kuca, ali nisam se mogla ni pomaknuti. Umjesto toga, drzala sam se djetinje nade da, ostanem li nepomicna i zatvorim li oci, tama ce nas sve progutati i vise nece biti nikakvog razloga za zabrinutost.

Kad sam se odvazila ponovno otvoriti oci, Baybars se probijao kroz mnostvo prema meni. Potrcala sam prema vratima, ali bilo je nemoguce pobjeci jer sam bila okruzena gustim morem ljudi. Baybars me u hipu sustigao, tako prijeteci blizu da sam osjetila vonj njegovog daha. Scepao me za ruku i protisnuo kroz stisnute zube: "Sto jedna bludnica radi ovdje? Zar nemas nimalo srama?"

"Molim vas... molim vas, pustite me", promucala sam, ali mislim da me on nije ni cuo.

Njegovi  prijatelji  su  mu  se  pridruzili.  Grubi,  zastrasujuci,  samouvjereni,  prezirni

momci, koji su vonjali na bijes i ocat i zasipali me kisom uvreda. Svi su se naokolo okrenuli

vidjeli cemu ta gungula i nekoliko ljudi je progundalo s neodobravanjem, ali nitko se nije umijesao. Tijela bezvoljnog kao gruda tijesta, pokorno sam im dopustila da me odguraju do izlaza. Kad stignemo na ulicu, nadala sam se, Sezam ce mi priteci u pomoc, a dode li do najgorega, pobjeci cu. Ali cim smo iskoracili na ulicu, muskarci su postali ratoborniji i agresivniji. Uzasnuto sam shvatila da su u dzamiji, iz postovanja prema propovjedniku i zajednici, pazili da ne podignu glasove ili me grubo naguruju, ali vani na ulici nije bilo nicega sto bi ih sprijecilo.

U zivotu sam prosla i teze stvari, ali ipak sumnjam da sam se ikad ranije osjecala toliko

klonula duhom. Nakon godina oklijevanja, danas sam najzad zakoracila prema Bogu i kako je odgovorio? Izbacujuci me iz svoje kuce!

"Nisam smjela otici onamo", rekla sam Sezamu, a glas mi je pucao kao tanki led. "Oni su u pravu, znas. Bludnica nema sto traziti u dzamiji ili u crkvi ili u ijednoj Njegovoj kuci."

"Nemoj to govoriti!"

Kad sam se okrenula da vidim tko je to rekao, nisam mogla vjerovati svojim ocima. Bio je to on, onaj putujuci bezdlaki dervis. Sezam se nasmijesio od uha do uha, sretan sto ga

ponovno vidi. Nagnula sam se prema njemu ne bih li mu poljubila ruke, ali me on zaustavio na pola puta. "Molim te, nemoj."

"Ali kako vam mogu zahvaliti? Toliko vam mnogo dugujem", zaklinjala sam.

Slegnuo je ramenima i djelovao nezainteresirano. "Nista mi ne dugujes", rekao je.

"Obvezni smo nikome drugome doli Njemu."

Predstavio se kao Sems iz Tabriza i zatim rekao najcudniju stvar koju sam ikad cula: "Neki ljudi zapocnu zivot sa savrseno blistavom aurom, ali zatim izgube boju i izblijede. Ti kao da si jedna od njih. Nekoc je tvoja aura bila bjelja od ljiljana s tockicama zute i ruzicaste, ali s vremenom je izblijedjela. Sad je blijedosmeda. Zar ti ne nedostaju tvoje izvorne boje? Ne bi li se voljela sjediniti sa svojom srzi?"

Pogledala sam ga, osjecajuci se krajnje izgubljena u njegovim rijecima.

"Tvoja je aura izgubila svoj sjaj jer se sve ove godine uvjeravas da si prljava izvana i

iznutra."

"Ja jesam prljava", odgovorila sam, grizuci usnicu. "Zar ne znate cime se bavim?" "Dopusti da ti ispricam jednu pricu", rekao je Sems. I evo sto mi je ispricao:

fednog je dana jedna prostitutka prosla pokraj psa lutalice. Zivotinja je dahtala na vrelom suncu, iedna i bespomocna. Prostituka je odmah skinula cipelu i napunila je vodom iz najbliieg bunara kako bi napojila psa. Zatim je krenula dalje svojim putem. Sljedeceg je dana naletjela na jednog sufija, covjeka velike mudrosti. Cim ju je ugledao, poljubio joj je ruke. Zapanjila se. Ali on joj je rekao da je njezina dobrota prema psu bila toliko iskrena da su joj njome oprosteni svi grijesi.

Shvatila sam sto mi Sems iz Tabriza pokusava reci, ali nesto u meni odbijalo je vjerovati mu. Zato sam rekla: "Uvjeravam vas, cak i da nahranim sve pse u Konji, to ne bi bilo dovoljno za moje iskupljenje."

"Ti to ne mozes znati; to moze samo Bog. Osim toga, zbog cega mislis da je ijedan od

onih muskaraca koji su te danas izgurali iz dzamije iole blizi Bogu?"

"Cak i ako nisu blizi Bogu, tko ce im to reci? Hocete li vi?" odgovorila sam, neuvjerena.

Ali dervis je odmahnuo glavom. "Ne, sustav tako ne funkcionira. Ti si ta koja im to treba reci."

"Mislite li da bi me saslusali? Ti ljudi me mrze."

"Saslusat ce", odlucno je odgovorio. "Jer ne postoji tako nesto kao sto su 'oni', bas kao sto ne postoji nikakvo 'ja'. Moras samo ne zaboraviti da su svi i sve u ovome svemiru medusobno povezani. Mi nismo stotine i tisuce razlicitih bica. Mi smo svi Jedno."

Cekala sam da mi objasni, ali je on nastavio: "To je jedno od cetrdeset pravila. Ako ielis promijeniti odnos na koji se drugi ponasaju prema tebi, najprije bi trebao promijeniti odnos na koji

se sam ponasas prema sebi. Ne naucis li voljeti sebe, u cijelosti i iskreno, nema nacina da moies biti voljen. Meautim, jednom kad postignes tu fazu, budi zahvalan za svaki trn koji drugi moida bace na tebe. On je znak da ces ubrzo biti obasut ruiama." Kratko je zastao i zatim dodao: "Kako mozes kriviti druge sto te ne postuju, kad samu sebe smatras nedostojnom postovanja?"

Stajala sam ondje nesposobna reci ijednu rijec i osjecala kako gubim stisak oko onoga

sto je stvarno. Pomislila sam na sve muskarce s kojima sam spavala - kako su mirisali,

kako je bilo osjetiti njihove zuljevite ruke na svojoj kozi, kako bi kriknuli kad bi svrsili... Vidjela sam drage momke kako postaju cudovista i cudovista kako postaju dragi momci. Jednom sam imala klijenta koji je pljuvao po prostitutkama dok je spavao s njima. "Prljavice", rekao bi pljujuci u moja usta i po licu. "Prljava kurvo."

A ovdje mi ovaj dervis govori da sam cisca od svjeze izvorske vode. To se cinilo neukusnom salom, ali kad sam se primorala nasmijati, zvuk nije prolazio kroz moje grlo i na kraju sam potisnula jecaj.

"Proslost je vrtlog. Ako joj dopustis da vlada tvojim sadasnjim trenutkom, usisat ce te", rekao je Sems kao da mi je procitao misli. "Vrijeme je samo obmana. Moras zivjeti upravo ovaj trenutak. Samo to je vazno."

Rekavsi to, izvadio je svileni rupcic iz unutarnjeg dzepa svoje halje. "Zadrzi ga", rekao

je. "Dao mi ga je jedan dobar covjek u Bagdadu, ali tebi je potrebniji nego meni. Podsjetit ce te da je tvoje srce cisto i da u sebi nosis Boga."

Na to je dervis zgrabio svoj stap i ustao, spreman poci dalje. "Samo otidi iz onog bordela."

"Kamo? Kako? Nemam kamo otici."

"To nije problem", odgovorio je Sems blistavih ociju. "Ne boj se kamo ce te cesta odvesti. Usredotoci se radije na prvi korak. To je najteii dio i to je ono za sto si ti odgovorna. fednom kad

napravis taj korak, pusti neka sve ucini sto prirodno cini i ostalo ce uslijediti. Ne prepustaj se bujici. Budi bujica."

Kimnula sam glavom. Nisam morala pitati kako bih shvatila da je i ovo jedno od pravila.