Aladdin

KONJA, LIPANJ 1246.

Bilo mi je neugodno kao nikad u zivotu, Allaha mi. Kao da vec nije bilo dovoljno sramotno vidjeti mog vlastitog oca udruzenog s jednim krivovjercem, morao sam otrpjeti i ponizenje da predvodi plesnu predstavu. Kako se mogao tako osramotiti pred citavim gradom? Povrh toga, bio sam krajnje zgrozen kad sam cuo da je u publici i jedna bludnica iz bordela. Dok sam sjedio ondje i pitao se koliko ce nam jos svima ludila i propasti prouzrociti oceva ljubav prema Semsu, po prvi put u zivotu pozelio sam biti sinom nekog drugog.

Za mene je citava ta predstava bila puko oskvrnuce. Ali sto se dogodilo nakon nje bilo

je onkraj svih granica. Kako se onaj besramnik mogao drznuti izvrgnuti ruglu naseg

vladara? Ima srece sto ga Kaykhusraw nije dao uhititi na licu mjesta i poslao na vjesala.

Kad sam vidio kako seik Yassin izlazi za Kaykhusrawom, znao sam da moram uciniti jednako. Zadnje sto sam zelio bilo je da stanovnici grada pomisle da sam na strani krivovjerca. Svi su morali vidjeti odmah i jednom zauvijek da ja, za razliku od svog brata,

nisam oceva marioneta.

Te noci nisam dosao kuci. Prespavao sam kod Irshada s nekoliko prijatelja. Svladani uzbudenjem, razgovarali smo o dogadajima tog dana i dugo raspravljali sto uciniti.

"Taj covjek grozno utjece na tvog oca", sazeto je rekao Irshad. "A sad je u vasu kucu

doveo i jednu prostitutku. Moras oprati ime svoje obitelji, Aladdine."

Dok sam stajao i slusao sto govore, lice mi je gorjelo od stida, ali jedno mi je bilo jasno: Sems nam nije donio nista doli bijede.

Zajednicki smo zakljucili da Sems mora otici iz ovog grada - ako ne milom, onda silom.

Narednog dana, vratio sam se kuci, odlucan da sa Semsom iz Tabriza porazgovaram kao muskarac s muskarcem. Zatekao sam ga samog u dvoristu, svirao je ney, pognute glave, sklopljenih ociju, okrenut mi ledima. Posve zaokupljen svojom glazbom, nije me zamijetio. Priblizio sam mu se tiho kao mis, koristeci priliku da ga promotrim i bolje upoznam neprijatelja.

Nakon kako mi se cinilo nekoliko minuta, glazba je prestala. Sems je lagano podigao glavu i ne gledajuci u mome smjeru, glatko je promrmljao, kao da govori samome sebi: "Hej, Aladdine, jesi li mene trazio?"

Nisam rekao ni rijec. Znajuci za njegovu sposobnost da vidi kroz zatvorena vrata, nije me iznenadilo da ima oci na zatiljku.

"Onda, jesi li uzivao u jucerasnjoj izvedbi?" upitao je Sems okrecuci lice prema meni.

"Smatram je sramotnom" odmah sam odgovorio. "Da nesto  rascistimo, moze? Ne svidas mi se. Nikad mi se nisi svidao. I necu ti dopustiti da unistis dobar glas moga oca imalo vise nego sto si ga vec unistio."

Iskra je zatreperila u Semsovim ocima dok je odlagao svoj ney. "Je li o tome rijec? Ako

Rumijev dobar glas bude unisten, ljudi te vise nece stovati kao sina uglednog covjeka.

Plasi li te to?"

Odlucan ne dopustiti mu da mi se zavuce pod kozu, nisam se obazirao na njegove zajedljive primjedbe. Medutim, dugo mi je trebalo da ista kazem.

"Zasto ne odes i ne ostavis nas na miru? Bilo nam je tako dobro prije nego sto si

dosao", odvratio sam. "Moj otac je uvazeni ucenjak i obiteljski covjek. Vas dvojica nemate nista zajednickog."

Izvio je vrat, namrstio celo u silnoj usredotocenosti i duboko uzdahnuo. Najednom je izgledao star i ranjiv. Pomislio sam da bih ga mogao premlatiti, samljeti u kasu, prije no

sto itko uspije dotrcati i spasiti ga. Ta je pomisao bila tako grozna i zlobna, ali istodobno i zastrasujuce privlacna, da sam morao odvratiti pogled.

Kad sam ga ponovno pogledao, zatekao sam Semsa kako me pomno proucava, odusevljenim, vedrim pogledom. Da mi mozda ne cita misli? Obuzeo me neki jezoviti

osjecaj, koji se sirio od mojih ruku do stopala, kao da me bocka tisucu igala i koljena su mi zaklecala, nevoljka nositi me. Mora da je to bila crna magija. Nimalo nisam sumnjao da je Sems pravi majstor u najmracnijim oblicima vracanja.

"Ti se mene bojis, Aladdine", rekao je Sems nakon stanke. "Znas li na koga me podsjecas? Na skiljavog pomocnika!"

"O cemu ti govoris?" upitao sam. "To je jedna prica. Volis li price?"

Slegnuo sam ramenima. "Nemam vremena za njih."

Semsove usne milostivo su zadrhtale. "Covjek koji nema vremena za price je covjek koji nema vremena za Boga", rekao je. "Zar ne znas da je Bog najbolji pripovjedac?"

I ne cekajuci da ista odgovorim, ispricao mi je ovu pricu:

Bijase jednom jedan majstor koji je imao žucljivog pomocnika, povrh toga skiljavog. Taj je pomocnik uvijek vidio dvostruko.  fednog mu je dana majstor rekao da donese lonac meda iz spremista. Pomocnik se vratio praznih ruku. "Ali, majstore, ondje su dva lonca meda", potuiio se. "Koji ielite da donesem ?" I predobro poznavajuci svog pomocnika, majstor je odvratio: "Zasto ne razbijes jedan od ta dva lonca i doneses mi drugi?"

Avaj, pomocnik je bio previse povrsan da bi shvatio mudrost iza tih rijeci. Ucinio je kako mu je

bilo receno. Razbio je jedan od ona dva lonca i silno se iznenadio kad je vidio da se razbio i drugi.

"Sto mi pokusavas reci?" upitao sam. Rasrditi se pred Semsom bila je pogreska, ali nisam si mogao pomoci. "Ti i tvoje price! Prokletstvo! Zar nikad ne mozes govoriti izravno?"

"Ali posve je jasno, Aladdine. Govorim ti da i ti kao onaj skiljavi pomocnik u svemu

vidis dvojnost", odgovorio je Sems. "Tvoj otac i ja smo jedno. Ako razbijes mene, razbit ces i njega."

"Ti i moj otac nemate nista zajednicko", brzo sam odgovorio. "Razbijem li drugi lonac, oslobodit cu prvi."

Bio sam toliko pun bijesa i kivnje da nisam razmislio o posljedicama svojih rijeci. Ne tad. Ne do mnogo kasnije.

Ne dok nije bilo prekasno.