Aladdin

KONJA, VELJACA 1246.

Bolno opsjednut iscekivanjem, zadnja sam tri tjedna cekao pravi trenutak da upitam oca za Kimyjinu ruku. U mislima sam proveo mnoge sate u razgovoru s njim, uvijek iznova preobrazujuci iste recenice, trazeci bolji nacin da se izrazim. Imao sam spreman odgovor za svaki moguci prigovor koji bi on mogao smisliti. Ako kaze da smo Kimya i ja kao sestra i brat, podsjetit cu ga da nismo vezani krvnim srodstvom. Znajuci koliko moj otac voli Kimyju, kanio sam reci i da, dopusti li nam da se vjencamo, ona nece morati otici zivjeti negdje drugdje i citav ce zivot moci ostati ovdje s nama. Sve sam razradio u mislima, samo sto nikako nisam uspijevao pronaci trenutak nasamo s ocem.

Ali veceras sam naletjeo na njega na najgori moguci nacin. Tek sto nisam izisao iz kuce

kako bih se nasao s nekim prijateljima, kad su se vrata odskrinula i usao otac s bocom u svakoj ruci.

Nepomicno sam stajao razjapljenih usta. "Oce, sto to nosite?" upitao sam. "Oh, to!" odgovorio je moj otac bez i najmanjeg traga nelagode. "Vino, sine."

"Ma nemojte?" uzviknuo sam. "Je li to postalo od velikog Mavlane? Starac pijan od vina?"

"Pazi sto govoris", zacuo se mrzovoljan glas iza mojih leda.

Bio je to Sems. Promatrao me ni ne trepcuci i rekao: "Tako se ne razgovara s ocem. Ja

sam ga zamolio da ode u krcmu."

"Zasto me to ne cudi?" Morao sam se podrugljivo nasmijuljiti.

Ako  je  Sems  bio  uvrijeden  mojim  rijecima,  nije  to  pokazao.  "Aladdine,  mozemo

razgovarati o tome", glatko je rekao. "Odnosno, ako ne dopustis da ti bijes zamuti shvacanje."

Zatim je naherio glavu u stranu i rekao mi da moram omeksati svoje srce.

"To je jedno od pravila", rekao je. "Zelis li ucvrstiti vjeru, morat ces smeksati iznutra. Da bi tvoja vjera bila cvrsta kao stijena, tvoje srce mora biti meko kao pero. Kroz bolest, nesrecu, gubitak ili prepast, na ovaj ili onaj nacin, svi se mi suocavamo sa zgodama koje nas uce kako da budemo manje sebicni i skloni osudama, a vise suosjecajni i velikodusni. Meautim, neki od nas nauce tu lekciju i uspiju postati blaii, a drugi zavrse jos grublji nego ranije. fedini nacin da se pribliiis Istini jest taj da prosiris srce kako bi obuhvatilo citav ljudski rod, a da ipak u njemu jos uvijek ima mjesta za vise Ljubavi."

"Ti se u ovo ne mijesaj", rekao sam. "Ne primam naredenja od pijanih dervisa. Za razliku od mog oca."

"Aladdine, stidi se", umijesao se otac.

Osjetio sam trenutacan, snazan zalac krivnje, ali bilo je prekasno. Preplavile su me

brojne zamjerke za koje sam mislio da sam ih ostavio iza sebe.

"Nimalo ne sumnjam da me mrzis koliko kazes", izjavio je Sems, "ali ne mislim da si prestao voljeti oca ni na jednu minutu. Zar ne vidis da mu nanosis bol?"

"Zar ti ne vidis da unistavas nase zivote?" odvratio sam.

Tad je moj otac nasrnuo prema meni, usana stisnutih u turobnu crtu, desne ruke podignute iznad glave. Mislio sam da ce me osamariti, ali kad to nije ucinio, kad to nije

htio uciniti, osjecao sam se jos nelagodnije.

"Sramotis me", rekao je otac ne gledajuci moje lice.

Oci su mi se napunile suzama. Okrenuo sam glavu na drugu stranu i najednom se nasao licem u lice s Kimyjom. Koliko je dugo stajala ondje i promatrala nas iz kuta sa

strahom u pogledu? Koliko je ove prepirke cula?

Stid zbog ponizenja koje mi je otac nanio pred djevojkom kojom sam se zelio ozeniti kiptjeo je u mom zelucu i ostavljao gadan okus u mojim ustima. Imao sam osjecaj da se prostorija okrece oko mene i prijeti urusiti se.

Nesposoban zadrzati se ondje i trenutak duze, zgrabio sam kaput, gurnuo Semsa u stranu i izjurio iz kuce, daleko od Kimyje, daleko od svih njih.