EPILOG

Razgovori sa doktorom Galvinom su mi otvorili um, dozvoljavajući da uočim kako Sai Babino učenje ide u dva različita, ali usporedna smjera. S jedne je strane ono osnovno učenje namijenjeno svima, s druge čisto metafizičko uče nje namijenjeno onima koji se žele samoostvariti slijedeći put meditativnog promišljanja.

Baba je više puta napomenuo da ljudima govori njima razumljivim jezikom, dok određene stvari otkriva nasamo onima koji su ih u stanju shvatiti. Mistici su se uvijek tako ponašali. Baba, možda za razliku od prijašnjih Učitelja, sve stavlja na jedan tanjur i svatko sa tog tanjura peca ono što je u stanju razumjeti i  svariti, ostavljajući ostatak tragatelju koji je već usvojio temeljne postavke metafizike.

U svim Babinim govorima su neke metafizičke postavke uvijek nit vodilja; treba ih samo izdvojiti i odgonetnuti. Baba ih ubacuje, ostavljajući onima koji ih znaju odgonetnuti slobodu da ih uoče. Onaj tko to nije u stanju će preći preko njih, ali ga neće dovesti u krizu, jer ih se može i drugačije tumačiti pa čak i zanemariti u samom kontekstu jednog govora, bez da ugroze smisao. Da nije tako ponetko bi se osjećao u neprilici.

Oni koji smatraju da se iz Babinih govora masama može izvući sve moguće učenje čine veliku grešku, koja ne ovisi toliko o neznanju koliko o uobraženosti da se shvatilo sve čemu je veliki Učitelj istine došao poučiti.

Sai Babu treba proučiti a njegovo učenje odgonetnuti. Taj isti Sai Baba od nedavno počinje bolje tumačiti i objašnjavati postavke koje je 60 godina tu i tamo sijao.

Kroz 60 je godina govorio o etici i ponašanju. Danas govori o metafizici. Njegovi su poklonici već trebali izaći iz osnovne škole te dakle biti u stanju da konačno razumiju velike tajne. Male su tajne već otkrivene. U idućih će se 30 godina govoriti o velikim tajnama i bitak će ili priroda Boga jasno izroniti, kao što će jasno izniknuti beskorisnost bogoštovnih izvanjskosti i tisuće bespotrebnih tereta koje nosimo u pokušajima razumijevanja Boga; tereta koji čovjeku čak priječe da shvati što se uopće treba shvatiti pod božanstvenošću.

Kršćanska crkva smatra Sai Babu Antikristom samo zato jer vodi sveti život a to smeta. Muslimanska ga crkva označava dijaboličkim jer je uspio u par godina ono što njima nije uspjelo ostvariti u petnaest stoljeća povijesti. Kada neki trgovac loše govori o svom suparniku to znači da ga je strah ili da nešto sakriva. No Sai Babini poklonici imaju na raspolaganju važno sredstvo za dokazivanje božanske stvarnosti svog učitelja: primjer.

„Moj je život moja poruka”, kaže Sai Baba. I taj bi moto morao usvojiti svaki Sai poklonik, no ponad svega članovi njegove organizacije. Sv. Franjo je primjerom osvojio svijet. Sada su na redu Sai članovi.

Moguće je, iz iskustva doživjelog u Puttaparthiju, izvući čitavu filozofiju Sai Babe. Posuditi ću govor koji sam zabilježio za vrijeme konferencije poklonika koji je ovako sažeo Sai Babinu misao:

„Sai učenje je vrlo jednostavno. Postoji unutarnje Sebstvo, to Sebstvo je Bog. Bog je imanentan. Put koji vodi do njega zove se dharma. Dharma je vodič djelovanja, vršenje svojih dužnosti na najbolji mogući način, bez razmišljanja o plodovima koji iz tih djela potječu.

Da bismo bolje razumjeli što je dharma možemo razmotriti učenje Isusa u kojem kaže: ‘Ne činite drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi’. Sve ono što kod drugih stvara patnju, kaže Baba, nije dharma. A sve ono što nije darmičko, dakle, vodi na sve strane no ne do vrhunske stvarnosti.

Mogli bi reći da je Babino učenje samo jedno, a iz tog jednog potječe čitava filozofija. Prihvaćanje Sai Babine doktrine kreće od te spoznaje bez koje se ne može Sai Babu priznati za učitelja niti se može proglasiti njegovim poklonicima.

Da bi se moglo usvojiti metafizičko učenje Sai Babe treba izbrisati iz uma neke religijske postavke koji su ukorijenjene u našoj svijesti. Kada završimo osnovnu školu mi zaboravljamo postupke pomoću kojih smo naučili matematičke operacije. Kada ulazimo u Sai Babinu metafiziku moramo zaboraviti dogmatizam iz kojeg potječemo.

Zašto učitelji istine ne poučavaju samo čistu metafiziku nego prvenstveno pravila ponašanja kojih se trebamo pridržavati u odnosu sa drugima?

Jer da bi se došlo do poimanja Boga naše unutarnje spremište mora biti prazno i čisto. Ako izvorsku vodu uliješ u prljavu posudu ona će se uprljati. Da bi se imala čista voda potrebno je najprije dobro oprati posudu. Eto, i etičko učenje Sai Babe ima kao zadaću upravo pranje posude kako bi božanska spoznaja mogla ući a da se pritom ničim ne zagadi.

U prošlosti su učitelji istine poučavali mnogim važnim stvarima. Jesu li te postavke bile dobro odgonetnute ili ne to je već drugo pitanje. Svi mistici nude veliko metafizičko učenje. Buddha je pružio mnoge obavijesti, no davao ih je narodu koji još nije bio spreman pojmiti tu poruku i tako su nastale zajednice koje su živjele u potpunoj pasivnosti iz straha da ne stvore karmu, to jest dodatne dugove. Jasno da to nije bilo Buddhino učenje i on je, upravo stoga  što  je nespremne ljude poučavao suviše stvari, smatra tajni budizam, bio primoran vratiti se tri puta u tijelo kako bi otplatio svoj dug. Veliki je čovjek koji je postigao vrhunsku stvarnosti otkrio suptilnu igru života, dozvolio da ga u zamku ulovi prevelika ljubav prema drugima. Isus je, oprezniji, poučavao putem prispodoba. Osobe sposobne tumačiti njegovo učenje bi kucale na njegova vrata kako bi upoznale tajne Kraljevstva, ostali bi se zadovoljavali pričicama kojima je cilj držati ih podalje od zla.

Ni stav Sai Babe nije drugačiji. Svakome daje ono što može primiti. Ni više ni manje. Baba kaže da predobro pozna duhovnu razinu koju smo dostigli kroz prijašnja postojanja a da bi nam pružao više od naše mogućnosti razumijevanja. Tako će nekome reći da je Buddha pogriješio, no budisti koji ljubi Buddhin lik će reći da se Buddha samoostvario. Onima koji su vezani uz Isusov lik će reći da je on umro na križu, ostalima nešto drugo.

Sai Babina osobita svojstvenost je što u svojim govorima daje kako etičko, tako i metafizičko učenje. Na tragatelju je da razumije metafizičke obavijesti uvrštene u tekst i produbi svoju potragu.

Najveći je dio proučavatelja Sai Babe istražio i proučio moralno učenje, rijetko ono metafizičko. Pa ipak Baba pruža tako zanimljive pojedinosti koje poklonika mogu kroz nekoliko godina dovesti do vrhunske Istine.

I u učenju o Ljudskim Vrijednostima predvodi njegova metafizika. Sve kreće, ustvari, od Istine, to jest Univerzalnog Sebstva, i širi se putovima pročišćenja koji su dužnost vezana uz vlastitu vrstu (dharma), jedinstvena vizija koju tragatelj mora usvojiti (ljubav), mir uma kojeg neizostavno mora postići (mir) i konačno, kao kruna svega, nenasilje.

Veliki dio čovječanstva nije još spreman usvojiti određene metafizičke koncepte, pa tako mora vježbati pročišćenje vlastitog uma putem bogoštovnih djelatnosti (pjevanje) i pomoći potrebitima (služenje), kako bi postigli jedinstvenu viziju svega koja dozvoljava pristup Univerzalnoj Svijesti.

No buđenje ispravnosti u čovjeku nije jedini Sai Babin cilj, nego i, i iznad svega, svakog čovjeka pretvoriti u tragatelja za istinom. Drugim riječima, Sai Baba želi svim ljudima planete usaditi temelje metafizike, jer čovjek samo slijedeći taj put može ostvariti Boga. Put ispravnog ponašanja se mora, prije ili kasnije, ujediniti sa ovim putem. Taj je pravac obavezan.

Temeljna postavka je dakle poistovjećivanje unutarnjeg Sebstva sa Bogom i prepoznavanje njegove imanentnosti. Ne može se slijediti Sai put ako se ne priznaje imanentnost Boga. Oni koji smatraju da je Bog samo transcendentan ne mogu reći da se prepoznaju u Sai Babinoj filozofiji.

Ovo su postavke metafizike promišljene od Sai Babe:

1.     Sebstvo je Bog.

2.     Objavni svijet je dijete neplodne žene.

3.     Pojavni svemir niče iz vibracije, Oṃa.

4.     Da bi se ostvarilo Boga potrebno je zaustaviti pokretanje uma.

5.     Mikro sadrži makro,čestica sadrži sveukupan svemir.

6.     Onostrano je stanje uma.

7.     Bog je stanje spoznaje.

8.     Svemir postoji samo ako ga tražiš.

9.     Boga možeš ostvariti u 11 minuta.

10.     Čovjek i kreacija su samo valovi istog Oceana koji se zove Bog.

Baba svoje postavke izlaže na sve dublji i zbunjujućiji način. Do zbunjenosti dolazi onda kada se ne posjeduje određena pripravljenost i zbog toga je Sai Baba želio da se u njegovim Centrima održavaju studijski kružoci s ciljem pretvaranja svakog čovjeka u tragatelja za istinom.

Prihvaćanje temeljne postavke Sebstva odmah odvaja one koji mogu dostići cilj od onih koji mu još ne mogu pristupiti. Ne može se dostići cilj koji se ne poznaje, ne može se krenuti putem ako se ne zna kuda se želi stići.

Meta je neophodna. Kad se ona jednom prepozna, uvijek se nađe put. Može to biti glavna ulica kao ona dharme; može biti teži i naporniji put, ili onaj brzi izravne Spoznaje. Ono što je važno je neprekidno držati na umu koji je cilj.

Ako ne priznajemo imanentnost Boga, onda možemo odmah spakirati kovčeg i vratiti se kući ili u okrilja religija ili crkava iz kojih potječemo.

Do danas se mnogo pripovijedalo o čudima koja Sai Baba svakodnevno čini, i koja prelaze granice ljudskog razumijevanja i zakona fizike koje poznajemo i govorilo se samo o dijelu Babinog učenja.

Njegova su čuda dojmljiva, istina. Dojmljivo je vidjeti kako na njegov dodir prohoda oduzeti čovjek; zbunjujuće je vidjeti kako se u pijesku materijaliziraju zlatni kipići; iznenađujuće je prisustvovati materijaliziranju predmeta ili umnožavanju hrane. $$$ No čuda su samo vabilo za tragatelje, jer pravi cilj Sai Babinog silaska u svijet je mijenjanje svakog čovjeka u tragatelja za vrhunskom Istinom.

$Sai Babino učenje podrazumijeva dvije niti: onu etičku moralnog ponašanja  i  onu metafizičku. Zapadni su poklonici više pažnje poklonili etičkom učenju jer je ono bliže našim moralnim kodeksima i lakše ga je usvojiti.

$Prihvaćanje Babinog etičkog učenja ne traži toliko uzvišenog psihološkog napora koliko to traži prihvaćanje nekih visoko metafizičkih postavku. Razumijevanje metafizičkih postavki zahtijeva određeni napor. Nisu svi spremni platiti cijenu neophodnog, katkada dugotrajnog i pomnog, promišljanja.

$Tako se rado govori o pet stožera njegovog učenja, no zaboravlja se reći da se ti stožeri ne odnose samo na etičko ponašanje, nego i na metafizičko otkriće. Nastavlja se pripovijedati o ispravnosti, miru, ljubavi i nenasilju, a zapostavlja se metafizički aspekt, najznačajniji, najdjelotvorniji, najuzbudljiviji i najprobitačniji.

$Etičko se učenje Sai Babe ne razlikuje mnogo od moralnih pravila koje je izmislio čovjek. To je ponekog navelo da kaže da Sai Baba svijetu ne donosi ništa novog. Istu su optužbu izrekli svećenici Izraela Isusu. Ni Isus nije prividno ništa novog donio. Poruku ljubavi kojom je poučavao je odgonetnuo i proširio Buddha a budisti su stigli do obala Mrtvog mora stoljećima prije nego se Isus rodio. Buddhinu su poruku prenosili Ramini arijski narodi, pa Zaratustra, pa Krišna. Same mojsijevske zapovijedi su babilonsko naslijeđe, a Babilonih je svojevremeno naslijedio od još starijeg poznatog zakonika, Manuovog, koji je himalajskog podrijetla.

$Isus je razaslao poruku ljubavi narodima Izraela, no nije bio Isusov cilj naučiti ljude da se vole. To ih je mogao naučiti bilo koji dobronamjeran čovjek. Isus je došao otkriti tajne Kraljevstva. I Isus je donio metafizičko učenje koje je mogao odgonetnuti samo posvećenik. No posvećenici su bili rijetki. Među apostolima je na početku bio samo jedan, i to Toma, kojem je Isus otkrivao tajne Kraljevstva. Isusovo su metafizičko učenje shvatili neki mislioci poput Augustina a prije njega neki oci rađajuće crkve, no većina ga nije razumjela, a oni koji jesu su često o tome šutjeli.

$Dakle, i Sai Baba nudi iznimno uzvišeno metafizičko učenje, najviše koje se čovječanstvu može pružiti. To je metafizičko učenje uzbuđujuće i znanstveno. Znanstveno je jer primjena tog učenja vodi do predviđenih rezultata. Mnogi su od njegovih poklonika koji su doslovno slijedili ono što on od metafizike poučava stigli do posljednje obale kroz četiri, pet godina. Polaganiji je put onih koji slijede etičko učenje. Zašto?

$Etičkom je učenju cilj da pročisti um i pripremi ga zaključivanje na stazu metafizičkog.

$Što znači pročistiti um? To jednostavno znači smanjiti želje, dakle isprazniti um i umanjiti ga na najmanju mjeru kako bi nastao prostor za Boga. Kada je posuda puna u nju više ništa ne stane. Posuda koja može primiti iskustvo božanstvenosti mora biti posuda ispražnjena od hirova no i od vrlina. I u tome Sai Babino učenje nadilazi sva religijska učenja ovog planeta. Tamo, kažu veliki mistici, nema mjesta za hirove, no ni za vrline. A Sai Baba uznastoji na činjenici da je jedini put koji vodi do Boga dharma, to jest odmak. Djelovati na najbolji mogući način, no bez očekivanja, bez obaziranja na odazive, na plodove i rezultate. To se učenje pojavljuje u najdrevnijoj filozofiji svijeta, onoj himalajskih Veda. Sai Baba ponovno donosi tu filozofiju iz koje su nastale sve religije svijeta. Vedska je filozofija majka, planina od koje su sagrađeni ostali brežuljci. Zašto onda uznastoji na potrebi usvajanja vrlina? Jer je mnogo lakše odvojiti se od vrlina nego od hirova. No odmak je ipak samo odmak, ostaje ključ koji otvara dveri vječnosti.

$U tom smislu etičko učenje ima znatnu važnost. Ako imate bocu punu vina, ona će uvijek, ma koliko nadolijevali vode, smrdjeti na vino. Da bi imali čistu vodu morate najprije izliti vino te bocu potom pažljivo oprati. Samo će tako voda koju ulijete ostati čista. Naš um treba oprati i upravo to je zadaća etičkog ponašanja. No kada je posuda dobro isprana od hirova i vrlina moramo je ispuniti božanstvenošću. Drugim riječima, na onaj se metafizički kolosijek koji vodi do Boga, do posljednje obale možemo uključiti tek kada smo naučili slijediti ponašanje koje nam savjetuje Baba.

$Nalazimo se, dakle, ispred dva puta. Jednog neizravnog koji je onaj učenja o ponašanju, moralu i etici, i drugog, metafizičkog, koji je izravni put.

$Netko će slijediti prvi, netko drugi. Zbog toga se ne treba osjećati tragateljima prve ili druge vrste, jer cilj će biti svakako postignut, mada kroz različito vrijeme. Svatko od nas treba odabrati onaj put koji mu ulijeva više povjerenja, kaže Sai Baba.  Ako poklonik sebe nalazi u  pjevanju bogoštovnih pjesama onda je i ispravno i dužno da ih pjeva do trenutka kada će nadići i molitvu u korist puno jedinstvenije vizije svemira.

$Ako lik Uobličenog Boga, ma koji bio, Isus, Sai Baba, Jehova ili Buddha, pruža pokloniku duboko povjerenje, onda je taj poklonik dužan, kaže Sai Baba, pažljivo slijediti sve ono što je vezano uz taj lik. Bilo bi pogrešno imati povjerenja u obrede ili molitvu, a onda ih ne primjenjivati. Jednog ćemo dana nadići lik Uobličenog Boga i usvojiti viziju Bezobličnog Boga. Ne može se postati računovođom ako se nije naučilo tablicu množenja. Dijete koje želi naučiti vaditi kvadratni korijen, a da nije prije toga naučilo zbrajati i oduzimati, će izgubiti cijeli život a da neće naučiti ništa. Svako postignuće predviđa osnovne operacije koje slijede jedna drugu, i određenu logičnu nit. Sai Baba ti nikada neće reći da moljenje krunice ničemu ne služi ili da su obredi tvoje crkve savršeno besmisleni. To će ti kazati tek kad savladaš određeni stupanj. U tom će ti trenutku reći: „Pripazi. Vrijeme je da kreneš u gimnaziju. Završilo je vrijeme vrtića”.

$Duhovno traganje čine stupnjevi. Prvi je stupanj vezan uz Uobličenog Boga, uz lik i obrednost, uz molitvu i pjesmu, a potom se prelazi na usvajanje jedinstvene vizije svega i na Bezobličnog Boga, Apsolut. Tako se od početnika postaje poklonikom i konačno čistim tragateljem. Početniku je potrebna izvanjskost; poklonik će služiti bližnjima, prepoznajući u svima istu univerzalnu svijest; tragatelju na kraju neće biti potrebna izvanjskost ili služenje jer će otkriti igru stupnjeva svijesti.

$Koje su temeljne postavke njegove metafizike?

$Svaki Sai Centar pruža tragatelju mogućnost da iz uloge početnika prijeđe u onu poklonika i od poklonika u tragatelja. Sai Baba nudi sasvim jednostavne tehnike koje pomažu u usponu sa stupnja na stupanj. Tako u djelatnosti Centra uvodi bhajane kao pripremu za služenje, a služenje kao vodstvo do jedinstvene vizije svemira.

$Već smo kazali da je u osnovi čitave Babine filozofije, te dakle, etičkog i metafizičkog učenja, Sebstvo.

$Sebstvo se poistovjećuje s Bogom, s Univerzalnom Sviješću. Taj je Bog imanentan i zbog toga se zove Univerzalna Svijest. Ne postoje pojedinačna Sebstva. O pojedinačnom se Sebstvu govori samo kada se saobraća s neupućenima u posao. Svijest je jedna, za sve jedinstvena. Od te Svijesti potječe sve što vidimo, sve što se pomalja pred našim osjetilima. Sebstvo je dakle imanentno. Prisutno je u svakoj stvari, u mikro kao i u makro. Najmanja nuklearna čestica je ta ista Univerzalna Svijest. Čovjek je Univerzalna Svijest, magarac koji vezan kruži oko bunara je Univerzalna Svijest. Ne sablažnjujmo se. Ono što vidimo su samo različita imena i oblici iste Svijesti.

$Cjelokupni svemir i sve ono što on sadrži je grananje Univerzalne Svijesti. Mi smo svi samo instrumenti te Svijesti.

$Čovjek se poistovjetio sa Sviješću ne shvaćajući da je samo organski instrument kojim upravlja Univerzalna Svijest, duša, Sebstvo, Bog, zovimo to kako god hoćemo.

$Znanstvenik spušta sonde u kratere aktivnih vulkana ili u svemir i upravlja njima udobno sjedeći u naslonjaču. Vanzemaljac  bi, vidjevši mnoštvo sondi koje su stigle do Marsa, mogao pomisliti da su žive, da razmišljaju, odlučuju, jer ih vidi kako se miču i mijenjaju odluke. Ustvari je to samo mnoštvo sondi kojima upravlja neka daleka inteligencija.

$Mi smo ljudi sonde Univerzalne Svijesti, kao i sve što pripada ovom svemiru. Mi smo projekcija Boga. Naša inteligencija i naša pojedinačna svijest, su ustvari sam Bog ograničen na iskazivanje kroz ovu sondu koja se zove fizičko tijelo.

$Ako fizičko tijelo otvori vrata svog zatvora, ono što se iz njega pomoli je Bog. Mi smo dakle Bog utamničen u fizičkom tijelu. Mi smo ograničena univerzalna Svijest.

$Onaj tko ljubi određenu ženu će u novčaniku nositi njenu fotografiju. A onda će se njen lik tako usjeći u njegov um da više neće trebati fotografiju da bi je se prisjetio. To je potrebno i pri traganju za Bogom.

$U početku nam je potrebno Boga imenovati i dati mu lik i tada se pojavljuje naša odanost Isusu, Alahu, Višnuu ili Śivi. Vremenom napuštamo uobličeni lik kako bi se uputili uzvišenijom i blagotvornijom stazom.

$Što je Uobličeni Bog? Sai Baba na to znanstvenim terminima tumači. Prvi puta u duhovnoj povijesti svijeta jedan mistik razotkriva sveti simbolizam i ide pod ruku s znanošću.

$Uobličeni Bog nije drugo do suptilna ili molekularna energija koju proučavaju kvantni fizičari.

$Netko će govoriti o sablazni. Kako možemo u nuklearnoj energiji, u onoj energiji koja je u osnovi svega stvorenog, prepoznati Boga? Željeli mi to ili ne to je stvarnost kojoj poučava Sai Baba, to je ono što naučavaju sve vedske ili one himalajskog podrijetla, kao što je Tao, postavke. Osobe Božanskog Trojstva nisu ništa drugo do tri različita aspekta molekularne energije. Tako se Otac poistovjećuje s neutronom, Jedini Sin s protonom a Duh Sveti s elektronom.

$Sai Baba je to spomenuo već u svojim govorima šezdesetih i sedamdesetih no nitko se nije osvrnuo na te njegove objave. Onda je jednog lijepog dana naručio film koji pokazuje usporednost nuklearne i svete znanosti, kojem je pokrovitelj bio Sathya Sai Trust iz Prashanti Nilayama, Sai Babinog središnjeg sjedišta, +++>No čuda su samo vabilo za tragatelje, jer pravi cilj Sai Babinog silaska u svijet je mijenjanje svakog čovjeka u tragatelja za vrhunskom Istinom.

+Sai Babino učenje podrazumijeva dvije niti: onu etičku moralnog ponašanja  i  onu metafizičku. Zapadni su poklonici više pažnje poklonili etičkom učenju jer je ono bliže našim moralnim kodeksima i lakše ga je usvojiti.

+Prihvaćanje Babinog etičkog učenja ne traži toliko uzvišenog psihološkog napora koliko to traži prihvaćanje nekih visoko metafizičkih postavku. Razumijevanje metafizičkih postavki zahtijeva određeni napor. . Nisu svi spremni platiti cijenu neophodnog, katkada dugotrajnog i pomnog, promišljanja.

+Tako se rado govori o pet stožera njegovog učenja, no zaboravlja se reći da se ti stožeri ne odnose samo na etičko ponašanje, nego i na metafizičlko otkriće. Nastavlja se pripovijedati o ispravnosti, miru, ljubavi i nenasilju, a zapostavlja se metafizički as<+++ne može biti do konceptualizacija, to jest rezultat nekih pojmova razrađenih od same Univerzalne Svijesti.

Jedina je stvarna stvar koja se ne mijenja tijekom vremena, dakle, Sebstvo dok objavljeni svijet nije drugo do postavka samog Sebstva, san, san kreacije.

Evo, Baba nas počinje uvoditi u svoju metafiziku.

Sebstvo je stup nosač ovozemaljskog i onozemaljskog, svemir je opsjena, zamisao. Zamisao može biti u svakom trenutku izbrisana. Ako izbrišemo zamisao, ponovno nalazimo njen izvor. Mi svijet sada gledamo očima sonde i naš je vidokrug ograničen. Ako izbrišemo pojam tijela, naš će vidokrug postati sveobuhvatan. Više nećemo gledati kroz dvogled života, nego očima Univerzalne Svijesti.

Sada ulazimo u uzvišenija metafizička načela koja je teže preraditi i usvojiti, no ako to uspijemo igra postaje sasvim jednostavna a dostizanje vrhunske stvarnosti prava igra. Sai Baba kaže da je dostići Boga sasvim jednostavno, najjednostavnije u životu. Moguće je ostvariti se u jedanaest minuta. Ovdje u  igru ulaze razine svijesti. Kazali smo da je svemir  načelan, to jest projekcija Univerzalne Svijesti, projekcija Boga. Tražimo bezuspješno odgovarajuće izraze. Nastojimo shvatiti ono što nije jednostavno objasniti jer se možda može samo naslutiti.

Ako je svemir načelan, moramo reći da je on različito stanje Univerzalne Svijesti. Apsolut je to što jest jer se nalazi u naročitom stanju svijesti. Kada se to stanje izgubi, pojavljuje se svemir i evo i života, čovjeka. U različito svjesno stanje koje se naziva život se ulazi dakle onda kada se mijenja početno stanje svijesti Apsoluta. Mi živimo unutar svjesnog stanja koje se naziva život. Da bi se vratili u prvobitno stanje svijesti moramo samo napustiti stanje svijesti koje se zove život i ući u ono koje se zove božansko.

Što priječi taj prijelaz? Um. Um oko sebe stvara obruč načela. Načela se stvaraju zahvaljujući željama. Što je više želja to ih načela više obrađuju i um se širi i deblja sprječavajući samog sebe da se vrati u ono stanje svijesti koje nam pripada. Ako počnemo smanjivati želje, um mršavi, postaje provodan i lako ga možemo nadvladati da bi ušli u božansko stanje svijesti.

Ugasite želje, kaže Baba, i svemir će nestati a ono što će se pojaviti će biti vaša vlastita božanstvenost. Želje su velika prepreka ostvarenju božanstvenosti.

Sai Babino etičko učenje si kao cilj postavlja smanjenje želja;  njegovo metafizičko učenje poziva na neprekidno i ustrajno usredotočenje misli na sveobuhvatnu Svijest s ciljem da se ugasi um i postane ono što se oduvijek i bilo: sam Bog. Svatko, kaže Sai Baba, postaje ono što misli. Pa govorio je to i Sv. Augustin, koji je savršeno spoznao igru. Neprekidno, stalno usredotočenje misli na neki objekt čini da postanemo ono za čim žarko čeznemo. Kršćanski svetac koji svoju misao usredotoči na Kristove patnje zadobiva stigme; musliman koji se usredsredi na  Muhamedove patnje dobiva rane koje je prorok islama stekao u svojim bitkama; Ramakrishna se usredotočio nalik Hanumāna, čovjeka-majmuna iz plemena Vanara, simbola bogoštovlja, i njegova se trtica produžila. Spozna da se usredotočio na pogrešni cilj, usmjeri se na sveobuhvatnu Svijest i ostvari se. Snagom zadržavanja misli na Bogu se ulazi u stanje svijesti koje se naziva božanskim.

Što su stanja svijesti? Poznajemo tri stanja: san, snove i budnost. Kada smo u jednom stanju, ne možemo biti u drugom. Ako spavamo nismo budni, ako smo budni ne možemo snivati. Ili se je ovdje ili tamo. E pa, osim tri stanja svijesti koje svi poznajemo postoji i četvrto koje je božansko, posljednja stvarnost, ono što mistici nazivaju blaženstvom, budisti nirvanom, hindusi oslobođenjem, kršćani spasenjem. Pri četvrtom stanju usvajamo sveobuhvatnu viziju, no iznad svega ulazimo u potpunu subjektivnost, subjektivnost Boga, jedinog, bez ostalih, bez svjedoka i svjedočenja. U tom smo času u apsolutu.

TU NEŠTO NE ŠTIMA!(vidi podcrtano…)

To stanje svijesti dolazi trenutačno. Čak nismo ni svjesni kada je stiglo. Najednom se nađemo u tom stanju u kojem se sve, kao veliki plašt koji obavija sve koje je postalo ništa. Najbolji izraz za opisivanje tog blaženstva, te božanstvenosti je izraz stanje spoznaje ‘ne’ svjesne. Taj izraz koristim jer dok smo god u pojedinačnoj svijesti, dok god ostajemo u budnom stanju, svjesni, no kad uđemo u četvrto stanje više nismo svjesni svoje situacije. Onda samo jesmo. Da smo bili i da smo ostvarili božanstvenost, spoznajemo tek kada se ponovno vratimo u budno stanje. U budnom stanju možemo svjedočiti božanstvenost, u stanju božanske spoznaje ne. Zašto? Jer u budnom stanju imamo usporednice, dok u stanju apsoluta te usporednice ne postoje te je nemoguće reći je li neka situacija različita od druge.

Početniku koji se zadovoljava etičkim učenjem će izbjeći Sai Baba metafizičke objave, no neće pažljivom tragatelju. Njegove metafizičke objave potvrđuju određena dostignuća kvantne fizike prema kojima događaj postoji samo u službi promatrača i po kojima mikro sadrži makro. Misik ustvari tvrdi da najmanja čestica sadrži sveukupni svemir. Lako je pojmiti da svemir sadrži česticu, no teško kako čestica može sadržavati Svemir. Kvantna fizika to objašnjava na sasvim jednostavan način.

Znanost postepeno dolazi do potvrda onoga što metafizika već tisućama godina smatra svršenim činom. Sai Baba objavljuje velika otkrića koja, ako ih se pravilno shvati, dovode do četvrtog stanja svijesti koje je božanstvenost sama.

Što nas dovodi do ovih zaključaka? To da ako se sveukupni svemir u svoj svojoj ukupnosti nalazi u svakoj svojoj i najmanjoj čestici, to jest ako se u mikro nalazi makro i ako je kako gore tako i dolje, znači da je u osnovi kreacije Praiskonska informacija koju smo imenovali Bog. Ta ista praiskonska informacija, nalazeći se u makro kao i u mikro, poništava načelo odvojenosti materije od duha.

Kada Sai Baba tvrdi da je materijalni svijet Bog, time tragatelja dovodi do načela kvantne fizike prema kojem više nije moguće podržavati odvojenost ili različitost između materije i ne- materije. Tu ne-materiju mistici nazivaju duh. Prema fizici, energetski će val biti viđen kao čestica tek u trenutku promatranja, dakle u prisutnosti promatrača. Ako nema promatrača, ne postoji ni čestica, nego samo val. Mislilac Guitton kaže da su osnovne komponente materije poput Janusa sa dva lica. Mogu se pojaviti kao tjelešca ili kao valovi. Kao da se energija materijalizira u trenutku kada je se promatra. Baba kaže da promatrač, ako ne gleda u bunar, neće vidjeti svoj odraz ni mjesec koji se u njemu ogleda. Ljudska stvarnost postoji samo ako je želimo vidjeti. Tim primjerom odraza vlastitog lica u vodi bunara  mistik želi izreći da  je iskazani svijet samo  konceptualan, opsjena.

Stvarnost je plod naše mašte i ona je toliko stvarna koliko se mi uz nju vežemo. Dovoljno je odmaknuti se da bi vidjeli kako nastaje. Ako mislite na Ameriku, kazao je nedavno Baba, Amerika će nam doći ususret. Iskazani je svijet, ukratko, sin besplodne žene.

Kreacija nije istinska kreacija, a još je manje projekcija. Ona je samo odraz. Bog nije stvarao, kaže Baba, inače bi udvostručio sam sebe, nego se jednostavno odrazio. I Baba donosi primjer oceana i njegovih valova. Ocean je Bog, kaže, a vi ste njegovi valovi. Koja je razlika između oceana i vala, između oceana samog po sebi i vala? Jedina je razlika u pokretu. Pokret stvara val za kojeg se čini da je različit od ostatka oceana jer se uzdiže i pjenušav je.

Jedina razlika između Boga i svemira, između Boga i čovjeka, je u tome što je sveukupna Svijest nepokretna dok je ona pojedinačna u pokretu. Pokret stvara pojavnu manifestaciju. Kada je sveukupna Svijest nepokretna onda je Bog, Apsolut. Kada se pokrene oblikuje svemir koji opažamo. Dovoljno je uminuti pokret da bi se ponovno postalo Bog. I to je duboko načelo koje treba dobro promisliti i usvojiti jer sadrži tajnu Boga i kreacije, no ono što želimo iznijeti je samo povod za razmišljanje.

Sai Baba još kaže da se između nas i Boga nalazi samo koprena māye a māyā je ime koje se pridaje nepostojećim pojavama. No māyā, nastavlja Baba, ne postoji dok je ne tražite. Ako je ne tražite ona na vas ne djeluje. Odraz vašeg lica u bunaru postoji samo kad gledate u njega kako biste otkrili je li vaše lice tamo ili nije.

Tako možemo objaviti da pojavni svijet postoji samo u službi našeg svjedočenja. Ako promatrač ne svjedoči, svemir se ne pojavljuje; ako se svjedočenje prekida svemir nestaje, umine. Kad bi svi ljudi najednom prestali misliti na svemir on bi u tom času nestao.

Ne nastavljajmo dalje jer razumijem da nije lako ući u taj razgovor. Sai Baba razumno, pa čak i matematički točno, tumači zbog čega je došlo do stvaranja pojavnog svemira, što je Bog, kako ga se dostiže, zašto je svijet privid.

Danas fizičari počinju objašnjavati ono što mistici znaju već tisućama godina i što su nastojali na jednostavan način objasniti, antropomorfizirajući nuklearne čestice, energije i određena načela koja su bila teško razumljiva prije našeg doba.

Film koji je dao načiniti Sai Baba bi trebao biti predmet proučavanja unutar Sai Centara jer razotkriva svete spise i dokazuje ne samo koliko su veliki duhovni učitelji, od Krišne do Mojsija i Isusa, bili genijalni u personificiranju određenih načela, nego i zato jer u toj mjeri razjašnjava ideje da potraga za Bogom postaje matematički fiziološka ili fiziološki matematička.

Želio sam ovim primjerima pokazati kako se Sai Babino učenje ne ograničava samo na pravila ponašanja i etike, nego ide i dalje i pruža sve neophodne pretpostavke za ostvarivanje Boga u tren oka, još jednom pokazujući da je Bog bliže nego to možemo zamisliti, da ostvarenje nije teško kako su nas to uvjeravali, da stvari, konačno, uopće nisu tako komplicirane.

Ostvarenje Boga je fiziološki čin; da nije tako nitko ne bi mogao ostvariti vrhunsku Stvarnost. Trenutak u kojem samo jedan čovjek ostvari božanstvenost znači da svaki čovjek ima tu sposobnost. Ako postoji potencijalno to znači da je fiziološka. Ako je fiziološka treba samo shvatiti kako se pokreće taj postupak. Da bi kod novorođenčeta pokrenuli disanje što radimo? Udarimo ga po turu. Običan udarac po turu pokreće mehanizam koji djetetu dozvoljava da živi svoju zemaljsku avanturu idućih 80-90 godina. Pa eto, ono što moramo je otkriti mehanizam koji će pokrenuti postupak božanstvenosti. A taj je postupak jednostavan poput udarca po turu koji pokreće disanje novorođenca. Dijete najednom diše. Disanje se pojavljuje trenutno, bez da ga je očekivalo. Sasvim je isto tako trenutan i neočekivan ulazak u četvrto stanje svijesti, ono božansko. Sai Baba nam pruža sredstva za pokretanje postupka koji pripada svakom čovjeku i prirođen je ljudskoj prirodi.

Završavam jer Sai Babinu metafiziku treba postepeno usvajati, potrebno je zastati i razmisliti o njegovim objavama. No ne zaboravimo da Sai Baba, usporedo s moralnim učenjem, ukazuje i na izravni put, brz i možda još jednostavniji.

Ne podcjenjujmo učenje koje Sai Baba pruža pojedincu. Učenje koje je dano za vrijeme prijema se tiče samo te grupe, i ne odnosi se na nikog drugog, jer se svatko od nas nalazi na drugačijoj razini svijesti. Nekome je potrebna jutarnja i večernja molitva, nekomu meditacija, nekomu obožavanje njegove tunike ili lika, nekomu da mu eksplodira bomba u ruci, a nekomu nije potrebno baš ništa. Bio sam prisutan kada je dragi prijatelj iz djetinjstva upitao Babu što mora učiniti da bi postigao samoostvarenje, a  Baba  mu  je, nakon  što  je svakome od  nas dao  podrobne upute, odgovorio: ‘Ti ne moraš činiti ama baš ništa. Na tebe ja mislim’.

Sai Baba nikada ne priča uludo. Moramo pažljivo sakupiti sve što kaže, no ponajviše moramo nastojati shvatiti čemu nas želi poučiti. Moramo biti pažljivi prema svemu što Sai Baba kaže i zašto kaže. Nekome će reći: „Dobro je to što činiš, samonaprijed!” a njegovo je ponašanje možda bilo upravo sramotno. U tom se času pojavljuju sumnje, no one se ubrzo raspršuju jer čovjeku već za kratko vrijeme u rukama prasne bomba ranjavajući njegovu taštinu, uništavajući sve ono što je

mislio da je učinio za dobro društva i on se nađe u komadićima na cesti. No samo iz tih komadića može uskrsnuti i tek će onda kad bomba prasne shvatiti da je Baba, govoreći da je dobro učinio to što je učinio, želio samo da povrati sav otrov koji je imao u tijelu. Da bomba nije eksplodirala on bi i dalje beskrajno dugo ostao na milost i nemilost vlastitoj taštini. Učitelj to što kaže kako bi nam omogućio da bolje razumijemo određena temeljna načela.

Svaki pokret, svaka riječ sakriva duboko značenje i treba biti pažljiv da bi se uhvatilo te prilike jer se Baba ne ponavlja”.

Pitanja koja sam si postavljao za vrijeme mog boravka u Puttaparthiju su možda ista ona koja si postavljaju oni koji nastoje shvatiti zašto živimo ili žele spoznati Sai Babinu stvarnost i još ih razdiru sumnje i razum. Nije lako presjeći vlastitu religijsku kulturu u korist novog pogleda na stvari. S druge strane, iz Sai Babinih govora je sasvim jasno da svatko od nas mora donijeti svoje odluke tek u pogodnom trenutku; ne prije, da ne bi izgorio; ne kasnije, da ne bi izgubio vlak.

Taj način poimanja stvari dovodi do poštivanja svih religija i svih duhovnih pokreta, ostavljajući da svaki plod sazrije na svom stablu. Nastojati pod svaku cijenu ubrati nezreli plod znači imati loš urod. Nikakvog preobraćanja, znači. Nastojanje svih religija svijeta, od budizma do kršćanstva i islama, da pod svaku cijenu preobrate milijune osoba se doima tako besmislenim kao nastojati dvogodišnje dijete pretvoriti u dragocjenog matematičara.

Sai bi organizacija, nastojanjem da preobraća, uništila sve svoje oznake i nepovratno  uprljala pokret neplodonosnim elementima, koji bi, ne bivajući još spremni za primanje metafizičke poruke, bili više na štetu nego na korist budućnosti čovječanstva. „Bolje kap kravljeg mlijeka” kaže Sai Baba „nego tisuću litara magarećeg”. Visoko bi specijalizirana ustanova zapošljavanjem nespremnih ljudi krenula prema sigurnoj propasti, dok bi bilo dovoljno par osposobljenih osoba da je vode prema napretku.

No Sai Baba nudi dvije mogućnosti koje se u sanskrtu nazivaju bhakti i jñāna. Bhakti znači bogoštovlje, jñāna čisto traganje ili mudrost. Bogoštovlje je usmjereno prema božanskoj inkarnaciji, Obličju i Imenu, i iskazuje se kroz određenu izvanjskost. Jñāna se priklanja meditativnom promišljanju, intelektualnoj špekulaciji, razumijevanju suptilnog. Najveći se dio tražitelja Boga služi s bhakti i zbog toga naziva bhakta (poklonik). Rijetki su oni koji se priklanjaju promišljanju i ti se nazivaju jñāni (tražitelji). Poklonik neće razumjeti tražitelja, dok će tražitelj lako razumjeti poklonika. Između njih uvijek nastaje ponor i može se čak dogodi da poklonik proganja tragatelja jer ga, ne mogavši pojmiti njegova naslućivanja i iskustva, smatra sablažnjivim.

Tako se može objasniti proganjanje Isusa, Buddhe ili Muhameda. Danas je red na Sai Babi. najveći dio stanovništva svijeta nije na razini svijesti koja dozvoljava razumijevanje dubokih spoznaja tog čovjeka. Poklonik viče o sablazni i naziva ga Antikristom. Poneka još veća neznalica ide i dalje, te smatra da je vrag osobno. Svi su veliki mistici povijesti bili proganjani ili ih, barem, nisu razumjeli. Verna, koji je prvi predvidio put na mjesec, su smatrali luđakom i spasio se progona tako što je svoja proročanstva prikazao kroz romane svrstane u naučnu fantastiku.

Onaj tko brani vječne istine nema uzmaka. Sve su reformatore i napredne ljude u povijesti gledali prijekim okom sve dok veći dio čovječanstva ne bi sam stigao do istovjetnih zaključaka. Sai Baba će biti prihvaćen od svijeta kao božanska inkarnacija tek kad skoro sveukupno čovječanstvo promijeni svoj način razmišljanja. To vrijeme nije daleko. Tisuću znakova ukazuje na to.

Odgojna metoda koju je prihvatio Sai Baba u sebi nosi komponentu koju ostale nemaju. Svaka zemlja ima svoju svjetovnu odgojnu metodu. No Sai Baba svojoj dodaje crtu duhovnosti koja ju čini jedinstvenom. U osnovi njegovog učenja je Istina, shvaćena kao unutarnje Sebstvo. Svi metodski pristupi kreću od prihvaćanja unutarnjeg Sebstva kao posljednje istine. To je temeljno načelo njegove metode i to je osnova od koje kreće svako nastojanje. To je osnovni nacrt. Sve je ostalo samo jedna od mnogobrojnih boja kojima se može obojiti crtež. I to je ono što razlikuje Sai organizaciju od svih drugih dobrovoljnih udruženja na svijetu; i to je ono što razlikuje odgojnu Sai metodu od svih drugih na planetu. I to je ono što razlikuje duhovni pokret od religijskog.

Čak i služenje bližnjem ima u temeljima prihvaćanje unutarnjeg Sebstva i želju da ga se ostvari. Na tom temelju počiva sav posao solidarnosti i zbog toga je služenje drugačije i svrsishodnije. I konačno zbog toga Sai Baba kaže: „Uzmite udjela u Sai organizaciji. Danas na svijetu ne postoji plemenitiji posao. Čistoća koju se usvaja u krilu Sai organizacije se ne može drugdje postići. No prilike su rijetke. Jednom propuštene, više se ne ponavljaju. Prihvaćajući priliku koja se nudi danas činite da organizacija svakim danom raste. Ime Sai mora odjekivati svakom ulicom. Svako srce mora biti pročišćeno. Svaki um mora biti učinjen sretnim. Ljubite i svoje neprijatelje. Samo tada neće biti razloga za optuživanja. Kada se prikloni istini i živi ju se do kraja uspjeh postaje neizbježan”.

Bogoštovne se djelatnosti provode krećući od pretpostavke da se božanstvenost može dostići samo ulaženjem u stanje spoznaje različito od onog uobičajenog. Budisti ga nazivaju nirvana, kršćani blaženstvo. Strategija je uvjetovanost uma koja se postiže kroz služenje potrebitom, kao i ponavljanjem imena Gospodnjeg. Ponavljanje imena dovodi do izvjesnih slutnji i prisiljava poklonika na razmišljanje u tišini. U tišini on spoznaje posljednju istinu, Boga. To je put prosvjetljenja.

Sveti Spisi narodu ukazuju na putove koje treba slijediti u postizanju cilja zbog kojeg smo došli na svijet:

1.    pomagati svojim roditeljima kojima dugujemo trenutni život koji nam dozvoljava da još jednom pokušamo prekinuti lance ropstva,

2.     pomagati društvu koje nas je ugostilo,

3.     poštovati svete spise koji ukazuju na put oslobađanja,

4.    služiti drugima i brinuti o njihovim potrebama prema mogućnostima i sposobnostima svakoga u ozračju zajedništva,

5.    imati na umu da je krajnji cilj života dostizanje božanstvenosti, usmjeravajući misao na vezu koja postoji između čovjeka i Boga.

Kaže se da ti putovi vode do konačnog oslobođenja. Te staze ustvari vode do posljednje obale s koje je moguće ukrcavanje na brod koji će tragatelja prebaciti do otoka oslobođenja. Kad jednom stignemo na obalu najvažnije je učinjeno, no potrebno je učiniti posljednji korak; ukrcati se na brod. Na jedan ili drugi način i poklonik mora postati jñāni tragatelj. Nije dovoljno okupati se, namirisati i odjenuti kada idemo u kazalište. Potrebno je i pobrinuti se za prijevoz od kuće do kazališta.

Jasno je da Sai Babin dolazak široko mijenja rezultate određenih tehnika. Njegov dolazak pomaže tragatelju da brže napreduje. Ako dijete mora preskočiti zidić učiniti će to mnogo lakše ako ga otac pri tom podrži.

Prema Sai Babinom učenju sve potječe iz naše nutrine. No jeli možda Buddha drugačije poučavao? Nije li Isus govorio da je Kraljevstvo Nebesko u nama? Božanstvenost se poistovjećuje sa stanjem svijesti različitim od uobičajeno poznata tri stanja uma.

Veliko čudo koje je unio Sai Baba nije dijamant veličine jajeta ili promjena toka rijeke ili umnožavanje hrane ili oživljavanje mrtvog tijela, nego  unutarnja promjena čovjeka. Ta promjena je fizička i psihološka dobrobit koja proističe iz dodira sa Sai Babom.

Sai Babino je učenje dakle duhovno učenje u punom smislu te riječi a ne religijsko. Put na koji on ukazuje nije religioznost, nego duhovnost. Zbog toga pokret kojeg je utemeljio nikada neće moći biti nova religija. Religija se temelji na Uobličenom Bogu, dok duhovnost stremi k Bezobličnom Bogu.

Jednog sam dana upitao doktora Galvina što Baba podrazumijeva pod Uobličenim Bogom i njegov mi je odgovor konačno otvorio um: „Uobličeni Bog je energija koja povezuje pojavne postupke odgovorne za manifestaciju svemira. Te se pojave iskazuju kroz djelovanje neutrona koji u sanskrtu dobiva ime Brahmã, protona kojeg se naziva Višnu i elektrona koji je imenovan Śiva. Bog se manifestira kroz to energetsko trojstvo”. Evo dakle objašnjenja tajne Trojstva. „Pa što se onda” upitah „podrazumijeva pod Bezobličnim, Apsolutom?” Galvinov je odgovor stigao brzo i točno kao i obično: „Bezoblični Apsolut nije drugo do stanje svijesti. Bog je stanje spoznaje”.

Sai Baba pruža jednostavne odgovore i načela koja smo mi ljudi učinili složenima i zakučastima. „Što se podrazumijeva pod ostvarenjem?” upitao sam jednog dana mog sudruga u avanturi. Definicije koje sam do tog trenutka sakupio mi nisu uspjele razjasniti načelo. Oslanjajući se na Babino učenje Galvin mi odgovori: „To je ponovno vraćanje najdrevnijeg pamćenja”.

Dok religija daje odgovore koji se odnose samo na etičko ponašanje, Sai Baba pruža metafizičke odgovore. Ljudi iz religije čine etiku, no ne daju odgovore koji mogu konačno razriješiti naše sumnje kao što čini Sai Baba. Razlog? Sai Baba pozna Istinu.

Do danas je biljka koja je niknula iz naših starih korijena rasla vodoravno na valovima etike i zbog toga nikada nije uspjela stići do neba. Nastavljajući u tom smjeru ona će učiniti ugodnim život na zemlji no nikada neće stići u visinu. Da bi se učinilo da biljka raste u okomitom smjeru, ravno prema nebu, ne preostaje drugo do rezati stabljiku pri osnovici i bolje usmjeravati njen budući rast ili čekati da netko, obdaren svetim strpljenjem, promijeni smjer debla.

Sai Babina filozofija ima taj cilj: da učini da mitsko stablo graha izraste kroz oblake i ponese u nebo otkriće različite stvarnosti. Put je dug, no Sai Baba je neiscrpni izvor spoznaje.