3. POGLAVLJE

Eoliti: Kamenje smutnje

Znanstvenici su u devetnaestom stoljeću otkrili mnogo kamenog oruđa i oružja iz ranog pleistocena, pliocena, miocena i starijih ra­ zdoblja. O njima su pisali u znanstvenim časopisima i raspravljali na znanstvenim kongresima. No, danas za njih gotovo nitko nije čuo. Čitave kategorije činjenica posve su izgubljene.

Međutim, mi smo uspjeli skupiti velik dio tog "zakopanog" do­ kaza, čije će nas istraživanje odvesti preko planina Kenta u Engles­ koj do doline rijeke Irrawady u Burmi. Istraživači dvadesetog stoljeća također su otkrili neuobičajeno staro kameno oruđe.

Te neobično stare izrade kamenog oruđa, kojima ćemo se baviti, dijele se na tri osnovna dijela: 1. eolite, 2. primitivne paleolite i 3. napredne paleolite i neolite.

Prema nekim stručnjacima, eoliti (od lat. kamenje zore) su kame­ ni predmeti s rubovima, koji su prirodno prikladni za određenu upo­ rabu. Pretpostavlja se da su ih ljudi upotrebljavali kao oruđe uz male ili nikakve preinake. Laici često ne razlikuju eolitsko kameno oruđe od običnog prelomljenog kamenja, no stručnjaci su razvili kriterije za njihovu identifikaciju na temelju znakova ljudske obrade i upo­ rabe. Da bi se neki primjerak mogao smatrati eolitom, neophodno je da sadrži neosporne znakove uporabe.

Što se tiče mnogo naprednijeg kamenog oruđa, koja se nazivaju primitivnim paleolitima,  znakovi ljudske uporabe mnogo su očitiji, te uključuju pokušaj oblikovanja čitavog kamena u prepoznatljivo oruđe. Uz takve predmete uglavnom je povezan problem utvrđivanja njihove točne  starosti.

Naša treća podjela, napredni paleoliti i neoliti, odnosi se na neu­ običajeno staro kameno oruđe, koje nalikuje veoma istančano iskle­ sanim ili glatko poliranim kamenim izradama iz kasnog paleolitika i neolitika.

Većina istraživača smatra da su eoliti najstarije oruđe, nakon ko­ jih slijede paleoliti i neoliti. No, mi ćemo tim pojmovima uglavnom

označavati stupnjeve vještine izrade. Nemoguće je datirati kameno oruđe samo na temelju njihova oblika.

EOLITI IZ KENTSKOG PLATOA, ENGLESKA

Gradić Ightham u Kentu, nalazi se oko 43 km jugoistočno od Lon­ dona. Benjamin Harrison je u viktorijansko doba bio vlasnik trgovi­ ne u Ighthamu. Tijekom praznika često je šetao obližnjim brdima i dolinama, skupljajući kremene predmete koji su, iako danas odavno zaboravljeni, desetljećima izazivali duge rasprave među znanstvenom zajednicom.

Harrison je uglavnom surađivao sa slavnim engleskim geologom, sir Johnom Prestwichom, koji je živio u blizini. Osim toga, redovno se dopisivao s drugim znanstvenicima, koji su sudjelovali u paleo- antropološkim istraživanjima i detaljno je katalogizirao i mapirao svoja otkrića, u skladu s uobičajenim postupkom.

Harrisonova prva otkrića bili su polirani kameni predmeti neolit­ skog tipa. Prema suvremenom gledištu, neolitske kulture stare su samo oko 10 000 godina i povezane su s poljoprivredom i lončar- stvom. Harrison je otkrio neolite raštrkane diljem današnje površine zemlje  oko  Ighthama.

Poslije je počeo otkrivati paleolite u drevnom riječnom šljunku. To paleolitsko oruđe, iako je primitivnije od neolitskog, ipak sadrži značajke  ljudske  obrade.

Koliko je staro to paleolitsko oruđe? Prestwich i Harrison su pret­ postavili da neki kameni artefakti, otkriveni u blizini Ighthama, potje­ ču iz pliocena. Geolozi iz dvadesetog stoljeća, kao što je Francis i

H. Edmund s Instituta za geološka mjerenja Velike Britanije, tako­ đer su rekli da šljunak, u kojemu je otkriven velik broj oruđa, potje­ če iz pliocena. Vodeći paleoantropolog s početka 20.  st.,  Hugo Obermaier, izjavio je da kremeno oruđe, koje je Harrison otkrio na Kentskom platou, potječe iz srednjeg pliocena. Budući da se pretpo­ stavlja kako oruđe iz Kentskog platoa potječe iz kasnog ili srednjeg pliocena, ono je staro 2-4 milijuna godina. Suvremeni paleoantro- polozi pripisuju paleolitsko oruđe iz okolice Sommea u Francuskoj, Homo erectusu i tvrde da je ono staro samo 500 000-700 000 godi-

 

SLIKA 3.1.: Eolit iz Kent- skog platoa.

na. Najstarije danas poznato oruđe otkri­ veno u Engleskoj,  staro je oko 400 000 godina.

Neki   komadi   paleolitskog   oruđa, koje  je  Benjamin  Harrison  skupio  na Kentskom platou, izgledali su kao da su pripadali  čak  mnogo  primitivnijoj  kul­ turi.  To  su  bili  eoliti  ili  kamenje  zore (slika 3.1.). Paleolitsko oruđe koje je ot­ krio Harrison,  iako izgleda prilično pri­ mitivno, ipak je obrađeno tako da može poslužiti kao oruđe i oružje (slika 3.2.). No,  eolitska su oruđa bila prirodni ko­ madići kremena, koji  su dotjerani samo

na rubovima. Takvo oruđe i danas upotrebljavaju plemena u razli­ čitim dijelovima svijeta, čiji pripadnici odabiru tanku kamenu plo­ čicu, otkidaju jedan od njezinih rubova i potom ga upotrebljavaju za struganje  ili  sječenje.

Kritičari su tvrdili da su Harrisonovi eoliti samo proizvodi nje­ gove mašte - slomljene kremene pločice. No, suvremeni stručnjak za kameno oruđe, Leland W. Patterson, vjeruje da je moguće ra­ zlikovati čak i veoma primitivno djelovanje čovjeka od prirodnog. Rekao je: "Bilo bi teško zamisliti kako nasumičnim djelovanjem

 

SLIKA 3.2.: Sir John Prestwich je ovo oruđe iz Kentske kredne platfor­ me, opisao kao paleolite. Predmet slijeva, otkriven u Bower Laneu, Prest­ wich je nazvao grubo izrađenim oruđem tipa vrha koplja.

sile mogu nastati jednoliko  i jednosmjerno dotjerani veliki  dijelovi ruba kamena."

Među eolitima koje je skupio Harrison, bilo je najviše jednostranog oruđa, koje sadrži tragove klesanja na samo jednoj strani površine. Prema Pattersonovim kriterijima, oni bi se morali smatrati umjetno obrađenim predmetima. A. M. Bell, član Geološkog društva, napisao je Harrisonu 18. rujna 1889., sljedeće: "Čini se da jednolike, iako grubo otkinute krhotine, nisu rezultat slučajnog mrvljenja ... osta­ jem čvrsto pri svom konačnom zaključku."

Alfred Russell Wallace, jedan od najpoznatijih znanstvenika svog doba, neočekivano je 2. studenog 1891. posjetio Benjamina Harrisa u njegovoj trgovini u Ighthamu. Harrison mu je pokazao svoju zbir­ ku kamenog oruđa i odveo ga na neka nalazišta. Wallace je potvr­ dio da se doista radi o oruđu, te je zamolio Harrisona da o tome na­ piše  opsežno izviješće.

Sir John Prestwich, jedan od najvećih engleskih stručnjaka za kameno oruđe, također je potvrdio da su Harrisonovi predmeti oru­ đe. Odgovarajući na optužbe da eoliti nisu rukotvorine, nego prirod­ no nastali predmeti, Prestwich je 1895. izjavio: "Oni koji su isticali tu tvrdnju nisu, nakon što su pozvani da pokažu neke od tako priro­ dno nastalih predmeta, predstavili niti jedan primjerak, iako je od tada prošlo gotovo tri godine ... Što se tiče vode, koja ima takvu konstruktivnu snagu, ona bi izlizala sve kutove i oblikovala kremen u više-manje okrugao oblutak."

U drugom članku, objavljenom 1892., Prestwich je iznio  slje­ deće zanimljivo opažanje: "Čak i djela današnjih divljaka, što poka­ zuje primjer kamenog oruđa  australskih  domorodaca,  ukazuju, odvoje li se od svog nastavka, na vještinu obrade koja nije mnogo drukčija od ovih primjeraka iz ranog paleolita."

Prema tome, eolite iz Platoa ne trebamo pripisati primitivnoj vrsti čovjekolikih majmuna. Budući da su eoliti gotovo identični ka­ menom oruđu, koje izrađuje Homo sapiens sapiens, moguće je da su eolite (i paleolite) izradili ljudi suvremenog tipa u Engleskoj tijekom srednjeg i kasnog pliocena. Kako ćemo vidjeti u 7. poglav- lju znanstvenici su u devetnaestom stoljeću otkrili više ostataka kostiju anatomski suvremenih ljudi u pliocenskom geološkom sloju.

 

SLIKA 3.3.: Gore: Kameno oruđe iz kanjona Olduvai. Dolje: Oruđe koje je otkrio Benjamin Harrison na Kentskoj platformi, Engleska.

Zanimljivo je da stručnjaci danas prihvaćaju teoriju kako su oru­ đa, koja su identična Harrisonovim eolitima, predmeti koje je izra­ dio čovjek. Naprimjer, oruđe od oblutaka i kamenih pločica iz nižih slojeva klanca Olduvai (slika 3.3.), iznimno je primitivno. No, znanstvenici ne sumnjaju u njihovo ljudsko podrijetlo.

Neki kritičari smatraju da Harrisonova oruđa, čak i da su ih izra­ dili ljudi,  ne mogu potjecati iz pliocena. Naime, pretpostavljaju da su se vjerojatno u mlađem razdoblju umiješali među pliocenski šlju­ nak.

U namjeri da riješi polemike o starosti eolita, Britansko Udruže­ nje, ugledno znanstveno društvo, financiralo je iskopavanja viših razina šljunka Platoa, te onog na drugim lokalitetima u neposrednoj okolici Ighthama. Svrha tog iskopavanja bila je da se konačno utvrdi nalaze li se eoliti in situ (u izvornom položaju), duboko u predgla-

cijalnom šljunku iz pliocena, a ne samo na površini. Harrison je već otkrio neke eolite in situ (poput nekih u mlađim pukotinama), no planirano iskopavanje, koje je financiralo Britansko Udruženje, zahtijevalo je mnogo određenije rezultate. Udruženje je postavilo Harrisona na mjesto nadzornika iskopavanja na Platou, pod uprav­ ljanjem odbora znanstvenika. Harrison je zabilježio da je otkrio mnogo primjeraka eolita in situ, među kojima je bilo i "trideset uvjer­ ljivih."

Godine 1895., Harrison je pozvan da izloži svoje eolite na sas­ tanku Kraljevskog društva. Neki okupljeni znanstvenici i dalje su bili skeptični. No, drugi su bili veoma oduševljeni. Među njima je bio i E. T. Newton, član Kraljevskog društva i Instituta za geološka mjerenja Velike Britanije, koji je o tim predmetima, 24. prosinca 1895., u pismu Harrisonu napisao sljedeće: "Neki od njih, u najmanju ruku, pokazuju znakove ljudskog djelovanja ... izrađeni su namjerno i, prema tome, od strane jedinog inteligentnog bića koje poznajemo

-   Čovjeka."

Prestwich je umro 1896. No, Harrison je odgovorio svim skep­ ticima i, u odsutnosti svog uglednog mentora, nastavio iskopavanja na Platou. Ray E. Lancaster, koji je bio upravitelj British Museum-a (Prirodoslovnog), postao je zagovornik Harrisonovih eolita iz Kent- skog platoa.

Možda vas zanima zašto Harrisonovi eoliti zaslužuju tako detalj­ no izlaganje. Jedan od razloga bio je da pokažemo kako takva vrsta dokaza nije uvijek marginalna ili ekscentrična. Prilično anomalni dokazi često su bili predmetom ozbiljnih, dugih rasprava, koje su se vodile u samom središtu elitne znanstvene zajednice, u kojoj su obje suprotstavljene strane posjedovale iste znanstvene kvalifikacije i zauzimale povlaštene položaje. Nadamo se da će čitatelj iz ovog de­ taljnog opisa međuigre suprotstavljenih strana, moći osobno odgovo­ riti na ključno pitanje - je  li dokaz odbačen iz objektivnih razloga ili je zanemaren i jednostavno zaboravljen zato što nije odgovarao mjerilima  unaprijed  definiranih  teorija?

Harrison je umro 1921., a njegovo je tijelo pokopano na tlu žup­ ne crkve sv. Petra u Ighthamu. Na spomen-ploči, postavljenoj u sje­ vernom zidu crkve 10. srpnja 1926., piše sljedeće: "IN MEMORI-

AM - Benjamin Harrison iz Ighthama, 1837.-1921., seoski trgovac i arheolog, čija su otkrića eolitskih kremenih oruđa iz okolice Ight­ hama, otvorila plodno polje znanstvenog istraživanja mnogo starijeg podrijetla čovjeka."

No, plodno polje znanstvenog istraživanja mnogo starijeg podri­ jetla čovjeka, koje su otvorili eoliti iz Kentskog platoa, zakopano je zajedno s Harrisonom. Pretpostavlja se da se dogodilo sljedeće. Eu­ gene Dubois je 1890-ih otkrio i predstavio slavnog, iako spornog, čovjekolikog majmuna s Jave (8. poglavlje). Mnogi znanstvenici su čovjeka s Jave, uz kojeg nije otkriveno kameno oruđe, prihvatili kao izvornog čovjekova pretka. No, budući da je javanski čovjek otkriven u sloju srednjeg pleistocena, uvjerljiviji dokazi o postojanju homi- nida koji su izrađivali oruđe, iz mnogo starijeg pleistocena i mioce­ na, više nisu dobivali ozbiljnu pozornost. Kako su se ti hominidi koji su izrađivali oruđe, mogli pojaviti prije njihovih navodnih majmu­ nolikih predaka? Budući daje to nemoguće, najbolje je da se zanema­ re i zaborave sva otkrića koja prelaze granice teoretskih očekivanja.

OTKRIĆA J. REIDA MOIRA U ISTOČNOJ ANGLIJI

Naše istraživačko putovanje sada nas vodi do jugoistočne obale En­ gleske i otkrića J. Reida Moira, člana Kraljevskog antropološkog instituta i predsjednika Pretpovijesnog društva Istočne Anglije. Na početku svog istraživanja 1909., Moir je u, i ispod Red i Corraline Craga, otkrio kremeno oruđe.

Red Crag-formacija, u kojoj je Moir otkrio neka od svojih najz­ načajnijih predmeta, sastavljena je od pijeska raspadnutih školjaka iz mora koje je nekoć oplakivalo obalu Istočne Anglije. Na nekim mjestima ispod Red Craga, nalazi se slična formacija, koja se na­ ziva Coralline Crag.

Nakon proučavanja suvremenih geoloških izviješća, utvrdili smo da je Red Crag star barem 2-2,5 milijuna godina. To znači da je Coralline Crag još stariji. Ispod Red i Coralline Craga u Istočnoj Angliji, nalaze se slojevi detritusa, koji se nekad nazivaju slojevima kostiju. Oni su sastavljeni od mješavine materijala - pijeska, šljun­ ka, školjaka, te kostiju koje potječu iz raznih starijih formacija, uključujući eocensku Londonsku ilovaču.

J. Reid Moir je u slojevima detritusa ispod Craga, otkrio kameno oruđe koje pokazuje različite stupnjeve ljudskog djelovanja (slika 3.4.). Zaklju­ čivši da primitivnije oruđe po­ tječe čak iz eocena, Moir je re­ kao: "postaje neophodno pri­ znati ljudskoj vrsti mnogo veću starost nego što se to do sada pretpostavljalo."

Moirovo oruđe neosporno potječe iz kasnog pliocena. No, prema danas prihvaćenoj

 

SLIKA 3.4.: Šiljato oruđe otkriveno ispod Red Craga. Ovaj je uzorak star više od 2,5 milijuna godina.

teoriji  o evoluciji,  u Engleskoj  prije 2-3  milijuna godina,  nisu po­

stojali ljudi koji su mogli izrađivati oruđe.

Moir je smatrao da tvorci tog najstarijeg i najprimitivnijeg oruđa sigurno: "predstavljaju početnu i okrutnu etapu ljudske evolucije". No, čak i danas plemenski narodi izrađuju veoma primitivno kame­ no oruđe. Prema tome, moguće je da su bića veoma nalik Homo sapiens sapiensu, izradila čak i najprimitivnija oruđa, koja je Moir iskopao ispod Red Craga.

To oruđe je bilo predmetom veoma žestokih rasprava. Mnogi znanstvenici su smatrali da je ono nastalo uslijed djelovanja prirod­ nih sila, a ne ljudskom rukom. No, Moir je imao i mnoge utjecajne pristaše. Među njima je bio i Henri Breuil, koji je osobno istražio nalazišta. On je u Moirovoj zbirci pronašao kamen za bacanje, koji je otkriven ispod Red Craga. Drugi zagovornici bili su Archibald Geikie, ugledan geolog i predsjednik Kraljevskog društva, te sir Ray Lankester, upravitelj British Museum-a. Lankester je  među Moirovim uzorcima uočio reprezentativan tip oruđa, koji je nazvao "rostro-carinate". Ta riječ ukazuje na dvije bitne značajke oruđa. "Rostro" (od lat. rostrum-kljun) se odnosi na kljunasti oblik opera- tivnog dijela oruđa, a "carinate" na oštru izbočinu u obliku kobilice, koja se proteže dijelom njihove stražnje površine.

 

 

SLIKA 3.5.: Pokusni uzorak iz Norwi­ cha. J. Reid Moir je rekao da je otkriven ispod Red Craga u Whitlinghamu, En­ gleska. Kljun (strelica) tvori operativni dio oruđa, koje je staro, ako se nalazilo ispod Red Craga, 2,5 milijuna godina.

Lankester je  predstavio detaljnu analizu  onoga  što je nazvao "pokusnim uzor­ kom  iz  Norwicha"  (slika 3.5.). Osobito dobar primjer rostro-carinate  tipa  oruđa, bit  će  otkriven  ispod  Red Craga u Whitlinghamu po­ kraj Norwicha. Ako poku­ sni uzorak iz Norwicha po­ tječe iz dubine Red Craga, tada je star više od 2,5 mili­ juna godina. Pokusni uzo­ rak iz Norwicha sadrži dva bitna elementa - jasne  oz­ nake  ljudskog djelovanja i odgovarajući   stratigrafski položaj. Lankester je 1914., u  svom  izviješću  Kraljev­ skom antropološkom insti­ tutu, napisao: "Nitko tko je

upoznat s vještinom obrade kremena, te s postupkom prirodnog lomljenja kremena, ne može tvrditi da postoji i najmanja mogućnost da ovaj pokusni uzorak iz Norwicha možda nije izradio čovjek." Lankester je smatrao da ovaj tip oruđa potječe iz miocena.

Značajan niz Moirovih otkrića dogodio se u Foxhallu, gdje je u središtu Red Crag-formacije iz kasnog pliocena otkrio kameno oru­ đe (slika 3.6.). To znači da je oruđe iz Foxhalla staro više od 2 mili­ juna godina. Godine 1927. Moir je napisao: "Otkrića su sadržavala ostatke kremene radionice i uključivala su kamene čekiće, jezgre iz kojih su se otkidale pločice, dovršeno oruđe, brojne krhotine, te ne­ koliko kalciniranog kamenja, koje ukazuje na to da se na tome mjestu palila vatra ... ako slavna ljudska čeljusna kost iz Foxhalla, koja očito nije primitivnog oblika, doista potječe iz stare kopnene površine, koja je danas zakopana duboko ispod Craga i debelog sloja glaci- jalnog šljunka, možemo jasno zaključiti da ti drevni ljudi, što se tiče tjelesnih značajki, nisu bili mnogo drukčiji od nas."

Čeljust o kojoj govori Moir, ima zanimljivu povijest (vidi 7. poglavlje). Neki znanstvenici koji su je pregledali, utvrdili su daje veoma slična čeljusti suvremenog čovjeka. Nažalost, čeljust iz Fox- halla nije dostupna za daljnje proučavanje jer bi, u suprotnom, ona predstavljala dodatnu potvrdu da su kremeno oruđe iz Foxhalla iz­ radili ljudi. No, čak i bez čeljusti iz Foxhalla, oruđe jasno upućuje na postojanje čovjeka u Engleskoj u doba kasnog pliocena, prije mo­ žda 2-2,5 milijuna godina.

Godine 1921., američki paleontolog Henry Fairfield Osborn, glasno je isticao svoju potporu ideji o ljudskom podrijetlu oruđa i njihovoj starosti, koja, kako je vjerovao, seže u doba pliocena. Re­ kao je da dokazi o ljudima iz pliocena: "sada počivaju na čvrstom temelju kremenja iz Foxhalla, koja su neosporno djelo čovjeka." Prema Osbornu, među primjercima iz Foxhalla nalazila su se svrdla, šiljata oruđa nalik vrhovima strelica, obična i pobočna strugala.

Osborn nije podupirao samo kremenje iz Foxhalla nego i ostala Moirova otkrića:  "Otkrića J. Reida Moira, koja predstavljaju dokaz o postojanju čovjeka u pliocenu u Istočnoj Angliji, otvaraju novu epohu u arheologiji... ona neosporno dokazuju da je u jugoistočnoj Britaniji,  prije završetka pliocena i neposredno prije početka prvog

SLIKA 3.6.: Prednje i stražnje strane dvaju kamenih oruđa iz Red Craga u Foxhallu, Engleska, koji potječu iz kasnog pliocena. Henry Fairfield Osborn rekao je sljedeće o oruđu na lijevoj strani: "Dva pogleda na šilja- to kremeno oruđe, otkrhnuto na gornjoj i donjoj površini, s plosnatom bazom, otkriveno u jami u Foxhallu na dubini od 4,8 m. Tip primitivnog vrha strijele, koja se možda upotrebljavala prilikom lova." O oruđu na desnoj strani, Osborn je napisao: "Svrdlo (pergoir) iz jame u Foxhallu, otkriveno na dubini od 4,8 m."

ledenog doba, postojao čovjek, koji je bio dovoljno inteligentan da obrađuje kremenje i  upotrebljava vatru."

Drugi znanstvenik kojeg su oduševila otkrića iz Foxhalla, bio je Hugo Obermaier, koji je prvotno odlučno pobijao eolitska otkrića. Obermaier je bio jedan od onih znanstvenika, koji su vjerovali da su eoliti nastali djelovanjem prirodnih sila, poput onih koje utječu na mljevenje cementa i krede. No, Obermaier je 1924. napisao: "Ovo otkriće iz Foxhalla je prvi dokaz o postojanju tercijarnog čovjeka." Epoha tercijara obuhvaćala je razdoblje eocena i pliocena.

Moir je otkrio predmete i u mnogo mlađem sloju Cromer Forest Bed u Norfolku. Pretpostavlja se da je to oruđe staro otprilike između 400 000 i 800 000 godina. Neki pretpostavljaju da je forma­ cija u nižem dijelu Cromer Forest Bed-formacije stara oko 1,75 mili­ juna  godina.

No, mnogi znanstvenici su i dalje odbijali prihvatiti da su Moirovi uzorci, uzorci oruđa. Tvrdili su da su ti predmeti nastali isključivo prirodnim djelovanjem. Naprimjer, S. Hazzledine Warren je rekao

da su nastali geološkim pritiskom, uslijed kojeg su se dijelovi kre- mena  prelamali  preko  čvrstog sloja krede. Tu ideju je pokušao potvrditi nekim primjercima od- lomljenog kamena iz Bullhead- sloja, eocenskog nalazišta u En­ gleskoj. O jednom takvom pred­ metu   (slika   3.7.),                                   Warren  je 1920. izvijestio Geološko društ­ vo u Londonu: "Ovaj dobar pri­ mjer oštrice podrezane kamene pločice,  najbolji je  primjerak  u

 

SLIKA 3.7.: Hazzledine Warren je

rekao da ovaj predmet, za koji je vjerovao da je otkrhnut djelova­ njem prirodnih sila, gotovo posve sličan musterijenskom oruđu s podrezanom oštricom. No, iako je otkriven u formaciji iz eocena, mo­ gao bi biti proizvod ljudskog rada.

skupini. Razmatramo li ga zaseb­ no, na temelju njegovih  očitih sastojaka i neovisno o sličnim predmetima i okolnostima njego­ va otkrića, neosporno je riječ o musterijenskim značajkama." Musterijen   je   izrada   kamenog

oruđa iz kasnog pliocena. Warren je smatrao nemogućim da se u eocenskom sloju može otkriti oruđe. No, osobe oslobođene takvih predrasuda mogle bi prihvatiti mogućnost da je Warren doista otkrio izvorno oruđe u eocenskom sloju u Essexu.

Tijekom rasprave koja je uslijedila nakon Warrenova izviješća u Geološkom društvu, jedan od prisutnih znanstvenika istaknuo je da su u nekim slučajevima, Moirova oruđa otkrivena u tercijarnim se- dimentnim slojevima, a ne izravno  na čvrstoj kredi. Ta činjenica isključuje  Warrenovo objašnjenje  o  geološkom pritisku.

Moirova otkrića su nakon toga predstavljena pred međunarodnim odborom znanstvenika, koji je morao donijeti konačnu odluku. Od­ bor, okupljen na zahtjev Međunarodnog instituta za antropologiju, bio je sastavljen od osam uglednih europskih i američkih antropo­ loga, geologa i arheologa. Ta skupina je potvrdila Moirove zaključke. Zaključili su da se kremenje iz podnožja Red Craga pokraj Ipswi- cha, nalazilo u netaknutom geološkom sloju, čija starost vjerojatno seže u doba pliocena. Dalje, otkrhnuće kremenja nedvojbeno je ljud­ skog podrijetla. Članovi odbora poduzeli su i četiri iskopavanja sloja detritusa ispod Red Craga, pri čemu su otkrili pet tipičnih uzoraka. Pretpostavilo se da je to oruđe staro barem 2,5 milijuna godina. No, budući da sloj detritusa sadrži materijale iz drevnih eocenskih ko­ pnenih područja, oruđe bi moglo biti staro i do 55 milijuna godina.

Član odbora, Louis Capitan je rekao: "U podnožju Red Craga, u netaknutom sloju, postoji obrađeno kremenje (osobno smo ih opa­ zili). Njih je nedvojbeno izradio čovjek ili hominid, koji je živio u epohi tercijara. Mi, pretpovijesničari, apsolutno smo utvrdili tu činje­ nicu."

Iznenađuje da su čak i nakon izviješća odbora, Moirovi protivnici, među kojima i Warren,  i dalje pokušavali dokazati  da je kremeno oruđe  nastalo  otkidanjem  uslijed  djelovanja prirodnih  sila.  Warren je  tvrdio  da  su  kremenje  najvjerojatnije  zdrobile  ledene  sante  na morskom dnu uz obalu. No, koliko nam je poznato, nitko nije dokazao da ledene sante mogu proizvesti mnoštvo kvrga od oštrih udaraca i retuširati dijelove kamena, kako je to vidljivo na Moirovom oruđu. Isto tako, mnogi uzorci iz Red Craga leže usred taloga, a ne na po­ vršinama tvrdog kamena, o koje ih je ledenjak mogao zdrobiti. Osim

toga, engleski arheolog J. M. Coles je izvijestio da se predmeti iz Foxhalla pojavljuju u slojevima taloga koji, kako se čini, predstav­ ljaju kopnene površine, a ne naslage na plaži. I ta činjenica isključuje Warrenovu teoriju o  djelovanju  ledenjaka.

Nakon što je Warren iznio svoju teoriju o ledenjaku, rasprave su prestale. Coles je 1968. napisao: "Činjenica ...  da znanstvena jav­ nost nije bila spremna odlučno prihvatiti tumačenje bilo koje strane, nedvojbeno objašnjava posve nevjerojatnu činjenicu da  ovaj  prob­ lem iz Istočne Anglije nije privukao pozornost još od vremena ak­ tivnih rasprava o njemu." Iako to dijelom može biti točno, postoji drugo moguće  objašnjenje - znanstvena je  zajednica  odlučila kako će Moirova otkrića biti prije zaboravljena ako se o njima ne govori, a ne glasno i aktivno raspravlja. Do 1950-ih, znanstvena javnost se sve više priklanjala teoriji o Africi kao središtu  ljudske  evolucije, koja se počela odvijati u ranom pleistocenu. S obzirom na to, bilo je besmisleno, a možda u izvjesnoj mjeri i sramotno i štetno, nepre­ stano pokušavati opovrgnuti dokaz o teoretskoj nemogućnosti po­ stojanja ljudi u doba pliocena u Engleskoj. Naime, to bi održavalo suviše živima rasprave obiju suprotstavljenih strana. Politika šutnje, namjerne ili ne, doista se pokazala uspješnom u zanemarivanju Moirova dokaza. Nije bilo potrebno pobijati nešto što nije izazivalo pozornost, kao što ga nije imalo smisla ni braniti ili zagovarati.

Coles predstavlja iznimku od uobičajenog, nagonskog odbaci­ vanja Moirovih otkrića (ili potpune šutnje o njima). On je smatrao da je: "nepravedno odbaciti sav taj materijal bez razmatranja", a u izviješću iz  1968.  nevoljko je prihvatio autentičnost nekih oruđa.

Iako većina današnjih stručnjaka čak ni ne spominje Moirova ot­ krića, jedna od rijetkih kritika može se pronaći u knjizi The Ice Age in Britain ("Ledeno doba u Britaniji"), B. W. Sparksa i R. G. Westa: "Početkom ovoga stoljeća, mnogo kremenja iz naslaga pijeska od školjaka iz donjeg pleistocena, opisivala su se kao artefakti. Među njima je bilo i kremenje iz Red Craga pokraj Ipswicha, od kojih su neki odlomljeni s obje strane, te takozvani rostrocarinati iz podno­ žja Norwich Craga pokraj Norwicha. Danas se smatra da su svi oni prirodne tvorevine. Ne zadovoljavaju kriterije prema kojima bi se mogli smatrati oruđem, prije svega, predmet mora odgovarati usta-

ljenom i pravilnom obrascu, mora biti otkriven na mjestu koje je geološki prikladno za život, po mogućnosti uz druge znakove čovje­ kova djelovanja (npr. klesanje, ubijanje ili grob), te da sadrži tragove lomljenja iz dva ili tri smjera pod pravim kutovima." Sparks i West, profesori pri Sveučilištu u Cambridgeu, stručnjaci su za raz­ doblje pleistocena u Britaniji.

Sparksu i Westu bismo kratko mogli odgovoriti da su Moir i dru­ gi stručnjaci, poput Osborna i Capitana, uspjeli klasificirati uzorke iz Craga u određene tipove oruđa (ručne sjekire, svrdla, strugala itd.), koji se mogu usporediti s onima koji se prihvaćaju kao paleo­ litske izrade, uključujući musterijen. Većina znanstvenika smatra da nalazište u Foxhallu, zajedno s foxhallskom čeljusnom kosti, pred­ stavlja geološki prikladno mjesto za život. Što se tiče tragova lom­ ljenja iz nekoliko smjerova pod pravih kutom, to nije jedini kriterij koji bi se mogao primijeniti za prepoznavanje ljudske obrade kame­ nih predmeta. Usprkos tome, M. C. Burkitt iz Cambridgea doista je otkrio takve tragove na nekim oruđima koje je skupio J. Reid Moir.

Burkitt, koji je bio član međunarodnog odbora pregledao je Moi- rova oruđa 1920-ih, o njima je naklonjeno pisao u svojoj knjizi The Old Stone Age ("Staro kameno doba"), objavljenoj 1956.

Burkitt je bio osobito oduševljen nalazištem u Thorington Hallu, koje se nalazi 3,2 km južno od Ipswicha, gdje je u naslagama Craga otkriveno kameno oruđe: "U Thorington Hallu, neposredno iznad artefakata, otkrivene su dvokrilne školjke s još netaknutim zglobo­ vima ... kremenje se nije moglo prelomiti uslijed kasnijih diferenci­ jalnih pomicanja šljunka, budući da bi se krhki zglobovi ovih školjaka pri tome nedvojbeno razbili."

Burkitt je potom iznio zapanjujući zaključak o oruđu otkrivenom unutar i ispod Red Craga: "Sami eoliti su uglavnom mnogo stariji od naslaga iz kasnog pliocena u kojima su otkriveni. Neki od njih možda potječu čak iz razdoblja prije pliocena." Drugim riječima, bio je spreman prihvatiti postojanje inteligentnih hominida koji su izrađivali oruđe u Engleskoj prije više od 5 milijuna godina. Budući da postoji mnogo dokaza, uključujući ostatke kostiju, da je današnji tip čovjeka postojao prije pliocena, nema razloga odbaciti moguć­ nost da je Moirovo oruđe otkriveno ispod Crag-formacija, izradio Homo sapiens prije više od 5 milijuna godina.

Drugi pristaša Moirovih otkrića bio je Louis Leakey, koji je 1960. napisao: "Posve je vjerojatno da su u Europi, u razdoblju donjeg pleistocena, postojali primitivni ljudi, kao što su postojali i u Africi, a velik broj primjeraka otkrivenih ispod Crag-formacija, nedvoj­ beno izgledaju kao da su ih obradili ljudi i ne mogu se smatrati re­ zultatom djelovanja prirodnih sila. Međutim, oruđe s dna Crag-forma­ cija ne potječe iz ranog (donjeg) pleistocena, nego barem iz kasnog pliocena."