Ovako će započeti nova knjiga, jedna u nizu, moga prijatelja Cuneta.....

..objavljujem mali dio uvoda...

 

..........

 

UMJESTO UVODA

 

Ono što je kapljica u oceanu, to je čovjek u Univerzumu. I jedno i drugo su i dio i cjelina. Jedina možebitna razlika između njih proizlazi iz činjenice da je kapljici, na neki tajanstveno čudni način, već unaprijed određena sudbina. Čovjeku ne. On ima slobodu izbora.

Čovjek sa svojom sviješću, kao najvišim frekvencijskim obrascem unutar njega, i koji je u svojoj stvarnosti «složeno energetsko polje», ima jednako moć i sposobnost da tu slobodu iskoristi za svoj rast i razvoj. Ima sposobnost iskoristiti je za rast napona vlastitog polja. Događa se to kao s dječjim balonom, kojemu je i relativno mala količina plina dovoljna da ga podigne sa sadašnje u neke potpuno nove i neobične razine postojanja i vlastite egzistencije.

Priča je bila i ostala relativno jednostavnom. Podatak da mu je balon ispunjen s nedovoljnom količinom plina, zbog čega se ne može dizati u više razine svijesti, određuje njegovu identifikaciju i usporedbu sa spomenutom kapljicom.

Pa, ipak, za razliku od nje, ljudsko biće ima mogućnost i unaprijed trasiran put da se iz te uloge kapljice, širenjem vlastite svijesti, sam proširi do dimenzije vala. A potom tko zna gdje. Do dimenzije zaljeva, do dimenzije mora? Konačno, zašto ne i to? Do same dimenzije oceana.

Ocean, sam po sebi, unutar svog simbolizma, i nije ništa drugo do Cjelina sama. Univerzum i Postojanje. Jer i oni su samo neka vrst konačne granice koju je ljudski um stvorio u uzaludnom traženju najmanje ili najveće opeke onoga što je oko njega… onoga što je  sa svojim čulima i osjetilima u stanju uočiti, ili mu tek pretpostaviti postojanje.

Zbog svega rečenog, niti bilo koja priča o čovjeku i njegovom rodu ne može početi, a još manje završiti, ako se u potpunosti ne poštuje spomenutu činjenica njegove dualnosti.

Biti istovremeno i kapljicom i oceanom nije samo simboličnog značenja. Ona je suštinska.

Označava istovremeno činjenicu postojanja vlastitih ograničenja u sadašnjem obliku i trenutku postojanja, ali i činjenicu neograničenosti potencijala u doslovnom značenju. Ali i mogućnosti da takvim ne mora ostati. Jedino otvoreno pitanje je samo «kada» i «kako»?

Što je to potrebno učiniti da bi postojeći «balon» nazvan čovjekom započeo sa svojim širenjem i dizanjem u više sfere postojanja? I da li je to moguće sada, ili se sve mora odložiti za neko buduće imaginarno sutra?

Odgovori, koliko se god na prvi pogled činili laganima i jednostavnim, po svojoj prirodi to nisu.

Moguće je, na postavljeno pitanje trenutačno odgovoriti sa «sada» i «jednostavno», i sve će biti istina. Međutim rečeno, kao i mnoge riječi za koje se često puta misli da im se razumije značenje, neće uspjeti polučiti niti pravi, niti željeni efekt.

Stupica je skoro uvijek u području koje se uobičajeno zove «odgovornost za učinjeno». Ili fizikalnim rječnikom rečeno: «području akcije i reakcije».

Ništa se, naime, ne može dogoditi u prirodi a da se aktiviranjem jedne strane ne izazove odgovarajuća promjena ili odjek na drugoj strani. I ne samo to. Činjenica, da je neki ulazni podatak ili utjecaj promijenio sustav ili cjelinu u koju je ušao i na koju je djelovao, uza sebe nosi i novu poruku po kojoj je u tom procesu istovremeno moralo doći i do promjene samog ulaznog utjecaja ili podatka. Događa se sve onako kako se to događa i na razinama atomskih i subatomskih čestica, kod kojih svako iskakanje elektrona i njegov prelazak u drugu orbitu, istovremeno stvara novi element u poznatom «Periodičnom Mendeljejevom sustavu». Pri čemu, on istovremeno mijenja i dotadašnji element koji je tim iskakanjem postao osiromašen za baš taj odbjegli elektron. I zbog toga, i sam postao promijenjen.

Konstituira se na taj način jedno od dva osnovna načela sveukupnosti postojanja; ono koje je poznato kao «interakcija».

Drugo načelo, nazvano «kretanjem», u svom generalnom smislu i poimanju, time postaje preduvjetom i dijelom strukture prvo spomenutog načela.

Prevedeno na svakodnevni rječnik, sve se svodi na pradavnu ezoterijsku sentencu - ali i modernih znanstvenika - koji unisono tvrde, kako: «ništa ne postoji kao uzrok i posljedica, jer je sve uzrokom i posljedicom»!

..........