7.         Energija koju ne prenose elektricni vodovi

"Novo i slavno doba za covjecanstvo"

"Uspjeh neke ideje u praksi, neovisno o njenim unutarnjim kvalitetama, ovisi o tome kakav stav prema njoj imaju suvremenici.
  
Ako se pojavi u pravo vrijeme, ljudi je brzo prihvate; ako ne, tada je kao mladicu biljke toplina sunca namami iz tla samo s jednim ciljem - da je prvi mraz ozlijedi i uspori joj rast."
  
Nikola Tesla

Mladalacki  san  o  besplatnoj  energiji  za  cijeli  svijet,  koji
 je
 Tesla
 

podijelio sa svojom majkom jednom davno za vrijeme jedne oluje bio je

na   putu   da   postane   zbiljom.     Upravo    onako   kako   je   ukrotio    snagu Niagarinih slapova, tako je sada zauzdao samu Zemlju pretvorivsi je u

vodic elektricne struje, i donio sa sobom iz Colorada svoje veliko otkrice.

Ali komu je ono trebalo?

Razvio je, sada, daleko bolji nacin prijenosa snage od svog sustava izmjenicne struje koji je, opet, sam po sebi, daleko superiorniji od

Edisonovog.  Ali,  bez  obzira  na  kvalitete,  sustav  izmjenicne  struje  za

uspjeh     moze     zahvaliti jedino   Teslinoj        sreci          sto    je u  George Westinghouseu    nasao   borca   za   trziste,    koji   je   smislio kako      unistiti

Edisonovu premoc na podrucju elektricne energije. U jednom kratkom,

sretnom razdoblju, interesi su im se poklapali, i Teslini su se patenti izmjenicne   struje   pokazali   kao   dobro   Westinghouseovo   oruzje   za

slamanje Edisonovog monopola na trzistu elektricne energije. Bile su to

pogodne okolnosti za uspjeh izmjenicne struje, i one rijeci citirane na pocetku ovog odlomka, koje je Tesla napisao potkraj zivota, govore istinu

koja se njemu samom jako sporo razotkrivala.

Po povratku u New York, svim se srcem predao nastojanju da postane najveci               svjetski    dobrocinitelj,      dajuci    na   raspolaganje    svoja    otkrica

prenosenja energije u bilo koji dio svijeta, svakome tko tu energiju hoce

koristiti, i to besplatno. Nije mu ni palo na um da od toga ima bilo kakvu materijalnu korist. Netko ce, vjerovao je, uloziti novac u ovu zamisao. Gajio je nezasitnu zed za upoznavanjem svijeta i njegovih principa, poput djeteta vjerujuci da ga moze popraviti. Tu uvjerenost je vec jednom opsirno izrazio u svome govoru nakon vecere u Buffalu, zahvaljujuci se na pocastima koje su mu bile ukazane zbog uspjesno obavljenog posla na Niagari: "Zelimo li stati nakraj siromastvu i bijedi... tada je elektricna energija nase glavno sredstvo borbe, osnovni izvor energije potrebne za obavljanje    raznovrsnih ljudskih                     aktivnosti.     Onda       kad              raspolazemo                      s dovoljno energije tada mozemo zadovoljiti vecinu nasih htijenja i u stanju smo osigurati sigurnu i udobnu egzistenciju svakom covjeku"

Tz Colorada se Tesla vratio s rijesenim  problemom  - znao je kako omoguciti udobnu egzistenciju svakom covjeku. Ovoga je puta mislio da

vlada situacijom. Smatrajuci da ce, zbog povjerenja koje je vec zadobio kod Westinghousea, ovaj prihvatiti njegova nova otkrica, napisao mu je dugo, zbrkano pismo u kojem predlaze obnovu partnerstva u koristenju

njegovih novih sustava:

"Upravo sam dosao iz Colorada gdje sam provodio neke eksperimente... Uspjeh je bio veci od ocekivanog... Demonstracije izuma koje sam napravio u Coloradu iskljucuju mogucnost bilo kakvog propusta... Nisam se pobrinuo za novac... Posto sam prisiljen zatraiiti zajam, obracam se Vama da mi date predujam na otkup prava na tantijeme... ili ako vam je draie, da ih odmah otkupite.

Kako mi treba novac, tjesim se da ce moja prava na tantijeme, ako nista drugo, u Vasim rukama povecati svoju vrijednost posto ce pruiiti Vasoj kompaniji dodatnu priliku za prosirenje posla, te se usuaujem predloiiti Vam gore navedeni posao."

Westinghousea je, bez sumnje, ovo pismo uznemirilo. Do 1900. su godine njegova vlastita kompanija i General Electric medusobno podijelile kompletan monopol na opskrbu potrosaca izmjenicnom strujom i obje su kompanije dobro zaradivale radeci taj posao. Sada je poruka, vidljiva iz Teslinog pisma, glasila: Tzumio sam nesto sto ce pretvoriti tvoja prosla ulaganja u hrpu bezvrijednog smeca. Namjeravam besplatno dijeliti energiju, umjesto da je naplacujem, ali mi treba novac da provedem taj naum. Kako bi bilo da mi ga ti posudis? Nikakvo cudo sto se, ovoga puta, Westinghouseovi i Teslini interesi nisu podudarali, pa je

Westinghouse odbio ovu strahovito naivnu ponudu.

Tesla je i dalje bio bez novca, ali sto je jos gore, pod pritiskom zajmodavaca iz Colorada, pa je izlaz potrazio u pisanju za Century Magazine. Tzdavac, stari Teslin prijatelj koji je znao da ce znanstvenikovo ime prodavati novine, bio je sretan sto je dobio priliku otkupiti clanak o njegovim istrazivanjima. Ali s Teslom nije bilo lako, makar se radilo samo o izvrsavanju jednostavnog zadatka kao sto je pisanje o izumima. Clanak kakvog je on zelio napisati bio je filozofska rasprava o pobudama i teznjama covjecanstva, a ne zanimljiv opis uzbudenja koje osjecas dok stvaras munje, kakav je casopis trazio. Odbili su mu prvu grubu verziju uz komentar, "Narodu dajete Euklida, a oni ne zele Euklida. Oni ce Vasu svaku dubokoumnu ideju nazvati mracnom i nerazumljivom."

Tri puta su mu vracali clanak kako bi ga prepravio, dok konacno nisu postigli kompromis koji nije usrecio ni jednu stranu. Century Magazine

morao  se  konacno  sloziti  sa  senzacionalnim  clankom  pod  naslovom

"Problem povecavanja energije za potrebe covjecanstva" u kojem Tesla predlaze Svjetski sustav koji bi omogucio "trenutacan i precizan prijenos

svih vrsta signala, tekstualnih ili slikovnih poruka u sve dijelove svijeta."

Nece "biti granica osim onih koje namece fizicka dimenzija Zemlje." To sigurno nije bio zivopisni opis savladavanja elektriciteta kakvoga je

Century htio.

Pisuci     o    matematickim      zakonitostima      koje     upravljaju      ljudskim djelatnostima, Tesla se rasplinjavao, razglabao o problemima pica, tvrdio

da necista voda uzrokuje vise smrti nego whisky, govorio protiv kockanja

i konzumiranja mesa, i izricao zapanjujuce zamisli o kristalu kao obliku zivota, izumu aviona koji ce pridonijeti uspostavi svjetskog mira. Pisao je

o  slanju  toplinske  energije na  Sjeverni pol, pravljenju leda u tropima,

slanju slika sirom svijeta i emitiranju muzike svijetu. Najsmionija je bila njegova tvrdnja kako ce covjek moci izvlaciti neogranicenu kolicinu

besplatnog elektriciteta iz Zemlje i kako ljudski rad vise nece biti potreban. Mir i blagostanje postat ce univerzalne vrijednosti. Bila je to cista vizija zemlje Utopije, bez ikakvog ekonomskog uvida u problem,

koja je bila uzrokom sto je Tesla stekao reputaciju opsjednutog proroka buducnosti.

Medu  citateljima  clanka  "Problem  povecavanja  energije  za  potrebe

covjecanstva" bio je i John Piermont Morgan. On se autora clanka sjecao s proslave otvorenja elektrane na Niagari, kojom prilikom je ovaj govorio o svojoj zelji da stvori sustav bezicnog prijenosa. Tesla, koji je ukrotio Niagaru i iza sebe imao niz uspjesnih primjenjivih zamisli, sada je tvrdio

da je ostvario svoj san. J. P. Morgana ta je tvrdnja zaintrigirala, pa je pozvao Teslu na veceru.

Teslin Svjetski sustav koristi pet najvaznijih u cijelome nizu vaznih izuma/pronalazaka,  a  to  su:  Teslina  zavojnica  (naprava  koja  stvara

visokonaponske, visokofrekventne struje strahovite jakosti); prijenosnik visokofrekventnih valova (naprava koja stvara bljeskajuca polja koja titraju u skladu sa Zemljinim vlastitim nabojem); bezicni prijenos (Teslina

metoda prijenosa elektricne energije bez vodica); umijece individualizacije (nacin na koji se svaki prijemnik moze  "ugoditi"  na svoju  vlastitu  valnu  duzinu. Koristenjem principa rezonancije, Tesla je

osmislio nacin koji svakoj stanici ponaosob osigurava prijem vlastitih odvojenih poruka); Zemaljski stacionarni valovi (Tesla je otkrio da ce Zemlja odgovoriti na elektricne vibracije odredenog intenziteta - ona je

poput velike zvucne viljuske koja titra u skladu sa zvukom odredene visine tona - i planirao napraviti stacionarne valove svuda oko Zemlje te koristiti Zemljino elektricno polje za prijenos elektriciteta bez gubitaka

energije).

Tzlozio je radikalnu viziju svega sto bi njegov Svjetski sustav dao ljudskom rodu, navodeci dvanaest glavnih univerzalnih olaksica koje bi

bile dostupne covjeku ukoliko bi spojili sve svjetske telegrafske urede. Taj projekt spajanja omogucio bi sigurnost i tajnost usluge slanja vladinih poruka; dao mogucnost korisniku telefona da razgovara sa drugom

osobom; pruzio svjetskim novinama uslugu prijenosa vijesti; ponudio privatnim licima priliku da brzo i sigurno razmjenjuju osobne poruke; povezao  sve  burze;  prenosio  muziku  bilo  kuda;  ponudio  svjetski

automatski sustav podesavanja satova "s astronomskom tocnoscu"; omogucio prijenos natipkanog ili rukom pisanog teksta ili cekova; osigurao sustav navigacije koji bi pokazivao svakom navigacijskom strucnjaku tocan polozaj broda u bilo kojem trenutku; dao mogucnost

slanja tiskanih poruka u bilo koje mjesto na kopnu i moru; omogucio reprodukciju fotografija i crteza bezicnim putem; i osigurao prijenos elektricne energije u bilo koji dio svijeta.

Citajuci ovaj popis gotovo sto godina poslije njegovog nastajanja, necemo primijetiti nista cudno u prvih jedanaest stavki, jer se one sve danas svakodnevno koriste, premda su povezivanje burzi i sustav

navigacije u upotrebi tek zadnjih nekoliko godina. Tpak, cinjenica da se ostvarilo jedanaest, od dvanaest ,Teslinih prorocanstava cini tog covjeka prorokom bez premca. Cak je i njegovo zadnje predvidanje postalo

predmetom ispitivanja  u  posljednjih  nekoliko  godina,  kad  se  pokazalo

ostvarivim u tehnickom smislu.

U vrijeme kad je Tesla iznio gore navedene zamisli, Marconi se jos uvijek mucio slanjem kodiranih poruka na bijednih 50 milja (80 km). Medutim, Marconi je bio taj koji je pretvorio zamisli koje Tesla nije realizirao u napravu koju vec dugo upotrebljavamo, pa zato njega smatramo ocem radija. U cemu je razlika izmedu njih dvojice? Marconi je imao poslovnog duha, a Tesla nije. Dok je usavrsavao svoje naprave Marconi je suradivao sa vladinim organizacijama i vojskom, Tesla je nastojao raditi samostalno sve dok sustav ne bi potpuno dovrsio. Teslin poriv za stvaranjem savrsenog sustava doista je bio toliko snazan da bi on radije odbio novac za svoj izum, nego dopustio njegovu upotrebu u obliku kojeg je smatrao nedovrsenim. Odbio je ponudu doslu od londonskog Lloydsa za kupnju bezicnog sustava kojeg su njihovi ljudi vidjeli u New Yorku, i zeljeli ga iskoristiti na jahtama, sudionicama internacionalne utrke.

Rekao je Georgu Sherffu, svom jadnom asistentu, kako je igrarija s komunikacijom brodova koji plove na malim razdaljinama cisti gubitak

vremena,  i   kako   ne   moze   trositi   svoje   dragocjene  sate  posvecene

istrazivanju na izradu takve opreme. Medutim, da je prihvatio tu ponudu, dobio bi deset godina prednosti pred Marconijem, i on bi, a ne Marconi,

bio upamcen kao tvorac radija. Sherff je predlozio Tesli da izradi prvi

komplet instrumenata, angazira upravitelja koji bi vodio kompaniju za prodaju bezicne navigacijske opreme za pomorce, i koristi novac zaraden

na tom poslu za nastavak svojih istrazivanja. Ali Tesla nije htio da ga

takvo    sto   ometa,   pa   je  prokockao    tu   priliku.   Zbog     svoje  poslovne nespretnosti Tesla je svoj status u javnosti sveo na status pisca presmione

znanstveno-fantasticne proze, a mozda je i sam pomalo nastrano uzivao u

toj ulozi, tvrdeci da ce uskoro poceti slati poruke vanzemaljcima.

To sto se tvrdnja da je takvo nesto moguce, sezdeset godina poslije njegove smrti, pokazala tocnom nije promijenilo tadasnje stanje njegovog

racuna.

Neki dnevnici optuzivali su Teslu da izmislja takve price samo da bi mu se ime pojavilo u novinama. Njegovi rivali na znanstvenom planu, pisuci

u Collier's Weekly, rekose:

"Napise gospodina Tesle moramo prosuaivati s velikom dozom opreza, jer eksperimente na podrucju elektriciteta moiemo vrednovati samo po njihovom komercijalnom uspjehu, no, nagaaanja  gospodina  Tesle  toliko  su  nepromisljena  da  vise

nikoga ne zanimaju, a njegova je filozofija toliko neutemeljena da izgleda bezvrijedno."

No, dok sam gledao smione ludorije NASA-ine svemirske sonde Sojourner koju kontroliraju iz Hustona preko radioveze s Marsom, nisam mogao, a da ne pomislim na Teslu. Teslu bi gledanje slika koje su preko kamere na Sojourneru stigle na internet direktno s crvenog planeta, uvjereni smo, prije obradovalo nego iznenadilo. Njegov bi duh tada zacijelo pomislio: "A lijepo sam vam govorio!"

Pisuci jos jedan "presmion" clanak za Collier's Weekly, 9. veljace 1901., Tesla je rekao:

"Mogucnost kontakta s drugim svjetovima stara je zamisao. No, godinama se na tu ideju gledalo kao na poetski san koji nikad nece postati java. Pa ipak, s izumom i usavrsavanjem teleskopa i s neprekidnim produbljivanjem poznavanja nebesa, taj kontakt sve vise pocinje zaokupljati nasu mastu. Potaknuta znanstvenim otkricima s konca devetnaestog stoljeca, pomijesanima s Goetheovorn teinjom za idealom prirode, ta se zamisao toliko prosirila, da postaje ocito kako ce postati dominantnom idejom u stoljecu koje je upravo pocelo".

Bio je potpuno u pravu. Procitavsi ove rijeci, medutim, mnogi su tadasnji citatelji poceli smatrati Teslu neobuzdanom osobom koja nema veze s realnoscu. Medu ljudima koji su razmisljali poput Tesle bilo je i iznimaka koje su znale iskoristiti svoj talent, kao sto je to primjerice bio J.

P. Morgan, koji je stekao bogatstvo jer je sagledavao stvari unaprijed te vjesto uocavao buduca kretanja. Morgan je pokrenuo ideju osnivanja kompanije General Electric i zato je u Teslinom Svjetskom sustavu vidio

prijetnju neometanoj kontroli trzista koje su dijelili GE i Westinghouse. Znao je da su Teslini patenti izmjenicne struje bili temelj uspjeha obiju kompanija, i procijenio je da im se sada nudi novi sustav koji ce

zamijeniti onaj postojeci. Ako je Tesla u pravu, jos jednom ce mu poci za rukom okrenuti proizvodnju struje naglavacke; ako, pak, nije, Morganova ulaganja u General Electric svejedno su sigurna. Posto je nedostatak

novca ocito bila jedina stvar koja je sprjecavala Teslu da dokaze djelotvornost novog sustava, Morgan je odlucio da nece zanemariti niti jednu stranu u toj igri, te da ce na taj nacin ostvariti pobjedu. Tpak je bolje

da  Teslu  drzi  pod  kontrolom,  nego  da  brine  o  prijetnji  koju  ovaj

predstavlja.

Buduci da je hitno trebao novac, Tesla nije bio u prilici pregovarati o izrabljivackim uvjetima nagodbe koje mu je Morgan predlozio -150.000 dolara za pedeset jedan posto udjela u svim patentima utemeljenima na "bezicnoj tehnologiji" koju Tesla eventualno stvori. Taj je novac smatrao jedinim sredstvom za nastavak istrazivanja nakon kojeg ce moci dokazati da je bio u pravu, nije imao drugog nacina financiranja - cak ga je i Westinghouse odbio - pa je stoga, jos jednom, za sitnis prodao izum koji mu je mogao donijeti bogatstvo. Tesla je, 10. prosinca 1900., napisao Morganu pismo u kojem pristaje na dogovor:

"Vi vladate situacijom, veci dio pripada Vama. Sto se tice mojeg udjela, bit ce kako kaiete, jer Vi ste osoba kojoj je poznata vrijednost otkrica i umjetnickih tvorevina."

Njihov dogovor bio je naoko posten sporazum koji nije trebalo komentirati pred javnoscu, i kojega je Tesla sve do svoje smrti smatrao korektnim. Medutim, J. P. Morgan bio je svakakav, samo ne posten, i pravi su razmjeri njegove pobjede nad Teslom postali ociti tek nakon smrti izumitelja, kad su oba pisma postala dostupna citaocima u Knjiznici Kongresa Sjedinjenih Americkih Drzava.

On je javno podrzavao Teslu da bi zastitio vlastite interese, sto je s njegove strane bio vrlo lukav potez. Na taj je nacin mogao postici da

Tesla ne dobiva dovoljno sredstava da ostvari uspjeh; a sredivsi da o toj

njegovoj "podrsci" pisu sve novine, odbio je sve potencijalne investitore. Tesla je zbog toga ostao prepusten na milost i nemilost covjeku koji je bio

vise nego dobro upoznat sa cinjenicom da mu kontrola ulaganja u patente,

uz pravo da ih odbije, daje i mogucnost da te patente iskoristi.

Tesli, naravno, nije bilo ni nakraj pameti da posumnja u Morganove dobre  namjere,  jer  je  bio  previse  zaokupljen  snovima  o  proizvodnji

besplatne energije za svakog covjeka i namjerom gradnje modernog grada

koji bi opskrbljivao njegov Svjetski sustav. Da bi te zamisli ostvario, prihvatio se i pregovora oko terena s agentom za razvoj naselja koji je

posjedovao velike zemljisne parcele na Long Tslandu, mjestu gdje su Tesli

dopustili   gradnju   laboratorija   i   tornja   za   prijenos   valova   pojacane frekvencije. Vlasnik zemljista se nadao da ce graditi i prodavati kuce

hordi ljudi koja dode ovamo raditi, i tako ostvariti veliku zaradu od

nagodbe s Teslom. Radovi su poceli 23. srpnja 1901. na mjestu koje se trebalo zvati Wardencliff.

Tesla je uspio nagovoriti i poznatog arhitektu Stanforda Whitea da napravi projekte za gradevine u kojima ce biti smjesten Svjetski sustav. Projekt je takoder ukljucivao gradnju ogromnoga drvenog tornja koji bi nosio elektrode prijenosnika s pojacanom frekvencijom. Svaki visoki toranj izlozen je udarima jakih visinskih vjetrova zimi, ako se nalazi na nezasticenom polozaju, ali Whiteu je uspjelo konstruirati slozenu i stabilnu strukturu koja je dugo prezivjela zahvaljujuci njegovom arhitektonskom umijecu.

Dvije godine poslije, Tesla je imao laboratorij i zgradu elektrane, obje od cigle, sa njihovim sastavnim dijelom, Whiteovim tornjem, koji je

dominirao cijelim sklopom. Da bi mogao poceti prijenos, trebao je jos samo bakrenu kupolu ucvrscenu na vrh tornja. Prodao je veci dio svega sto je posjedovao i podigao zajam od 10.000 dolara, ali ponovo je

ponestalo novca. Na osnovi svega sto je dotad napravio, Tesla je ponovo zamolio Morgana za novcanu pomoc u dovrsenju projekta. Morgan mu je, voden nama poznatim, sebicnim financijskim interesima, rekao "Ne"

Pokusavajuci uvjeriti Morgana da njegov projekt valja, Tesla je razgovarao  s  predstavnicima  kanadske  vlade  koji  su  mu  pristali  dati

10.000 konjskih snaga struje za iducih dvadeset godina ako pristane na

Slapovima sagraditi elektranu za bezicni prijenos energije u sve dijelove Kanade. U toj fazi, Morgan je jasno pokazao da namjerava prekinuti suradnju. Pisao je Tesli, odbijajuci mu dati bilo kakav novac i poduzeo sve da obavijesti tisak o ovom odbijanju. Pocele su kolati glasine da se Morgan boji ulagati u Teslin projekt, a kad se on boji, onda s tim projektom nesto nije u redu. Vladalo je misljenje da su Teslini kriticari mozda ipak u pravu: on je neobuzdani sanjar kome se ne moze povjeriti zadatak da napravi nesto sto ce biti unosno. Kad pregledamo njegova pisma J. P. Morganu (arhiv mikrofilmova u Knjiznici Kongresa Sjedinjenih Americkih Drzava), postaje nam vidljivo kako Tesla postaje sve ogorceniji. U pismu od 14. sijecnja 1904, napisao je:

"Krecemo od moje situacije... financijski neodriive. Vi povlacite uiasne poslovne poteze, prisiljavate me da sve placam dvostruko, tjerate me da mjesecima cekam na strojeve. Nije vam ni to dosta, nego pocinjete stvarati paniku. Kad sam teskom mukom sloiio sve sto sam mogao, i dosao Vam pokazati da sam pritom dao sve od sebe, vi me otpustate kao kurira i tako urlate da vas cuju sest blokova dalje; ni pare. Takva glasina kruii gradom, ja sam diskreditiran, a krdo mojih neprijatelja slatko se

smije."

Prepiska koja traje od 10. prosinca 1900. do 16. veljace 1906., pokazuje kako se stupica koju je Morgan postavio pretjerano lakovjernom Tesli polako zatvara. Prisiljen da prihvati cinjenicu kako mu Morgan vise ne namjerava davati novac za dovrsenje Svjetskog sustava, Tesla pokusava prodati sav preostali imetak da bi prikupio dovoljno gotovine - bez icije pomoci. Kolao je cak i oglas u kojem ljudima nudi usluge davanja svojih inzenjerskih savjeta. Tzgledao je vrlo impresivno za jedan oglas: otisnut na pergamentu, izdan u hotelu Waldorf Astoria, i rastegnut na cetiri stranice.

Prva stranica sadrzavala je Teslinu osobnu ponudu, koja je zapocinjala latinskom frazom "Nihil in Sacculo quod non fuerit Capite" (U novcaniku

je samo ono sto je prije bilo u glavi). U manifestu je bila slika tornja Wardencliff ispod koje pise "Prijenos snage bez vodica", a uz rubove prednje stranice rukom napisan okvir sacinjen od povezanih rijeci:

Deset milijuna konjskih snaga jaka aktivnost elektricne oscilacije - oscilirajuca visokofrekventna zavojnica - konfiguracija ugoaenih strujnih krugova - kontrola industrijske automatizacije na daljinu - prijenos i umnoiavanje poruka - umjetna manipulacija industrijskim rashladnim ureaajima - transformatori za pojacavanje napona i wattmetri - sinkroni motori.

Tspod Teslinog kicenog potpisa nalazi se slika njegovih ruku koja drzi sjenograf, ispod koje pise: "Sagorijevanje atmosferskog dusika visokom frekvencijom oslobada dvanaest milijuna volti"

Taj  dokument  je  ocajnicki  pokusaj  cetrdesetosmogodisnjeg  Tesle  da

vrati samopostovanje i zadobije ugled u javnosti. U njemu nabraja sva devedeset i tri patenta prijavljena na njegovo ime. Prva stranica pokazuje njegov san buducnosti; na zadnjoj je slika njegovog stvarnog postignuca na Niagarinim slapovima.

Tesla sebi vise nije mogao dozvoliti takav luksuz da moze reci, "Necu se zamarati s takvim sitnicama, moram raditi na vaznijim zamislima." Sada

je bio prisiljen industriji elektriciteta reci slijedece:

"Zelim oglasiti da pruiam profesionalne usluge u svojstvu elektricara i inienjera koji daje savjete vezane uz komercijalno

uvoaenje mojih izuma... Obavljam eksperimentalno ispitivanje i usavrsavanje svojih zamisli, metoda i naprava, smisljam nova korisna pomagala te - narocito isticem - pravim nacrte i konstrukcije strojeva pomocu kojih postiiete ieljeni rezultat. Svaki zadatak koji mi postavite i kojeg se prihvatim bit ce obavljen savjesno i u potpunosti."

Osim sto ju je dao na uvid mogucim klijentima, Tesla je ovu ponudu objavio u izdanju magazina Electrical World and Engineer za veljacu 1904. Ne treba se cuditi sto je u to vrijeme pisao Morganu da podnosi Jobove muke pokusavajuci ocuvati svoju viziju buducnosti, no njegovim mukama jos nije dosao kraj. Zbog Morganove javno iskazane nevoljkosti da ga podrzi, Teslin oglas pobudio je vrlo malo interesa. Jos se jednom obratio Morganu, ovog puta prijedlogom da ga oslobodi svih obaveza i da mu vrati prava na patente kako bi ih mogao iskoristiti i vratiti Morganu njegovih 150.000 dolara. Morgan je odgovorio da je dogovor - dogovor; on je ispunio svoj dio pogodbe, i red je na Tesli da i on ispuni svoj. Tesla je napokon jasno vidio u kakvom se polozaju nalazi pa je, 19. prosinca 1904., poslao Morganu pismo puno ljutnje:

"Vi tvrdite da ste postovali nas ugovor. Ja mislim da niste. Kad smo ulazili u pregovore, ponudio sam prava na patente, moju inienjersku i elektricarsku strucnost i svoje dobre namjere. Vi ste trebali osigurati novac, strucnost u voaenju poslova i pokazati dobre namjere. }a sam Vama predao patentna prava, a ona su deset puta vrednija od vasih ulaganja... Pokopali ste me."

U veljaci 1905., Tesla je uputio J. P. Morganu svoj zadnji prijedlog sa sugestijom da Morgan razmijeni svoja prava na patente za jednu trecinu dionica u novoj kompaniji koju Tesla namjerava osnovati. Ovaj  je odgovorio da ce sa zadovoljstvom ulagati u novu kompaniju, pod uvjetom da investicije budu sigurne, ali kako nema namjeru odustati od prava na kontrolu nad "bezicnim" patentima. Tada je pokopan Teslin san o besplatnoj bezicnoj energiji, ubila ga je Morganova prepredenost. Vise nije predstavljao opasnost sustavu izmjenicne struje, koji je bio glavni oslonac sve uspjesnijoj elektroindustriji.

Tesla nije nikad otvoreno govorio o nacinu na koji se Morgan ponasao prema njemu, pa se dubina njegovog razocaranja moze nazrijeti samo

kroz pisma. U javnosti je zadrzao dostojanstven stav, i jos uvijek je,

premda ga je Morgan doslovno unistio, znao naci snage da kaze nesto lijepo o tome covjeku. Kad se, kao sedamdesetogodisnjak prisjetio Morgana u jednom intervjuu, nakon sto mu je vremenski odmak omogucio da bolje sagleda tadasnju situaciju, rekao je:

"Na raznim mjestima cuo sam misljenja da se gospodin J. Pierpont Morgan nije zanimao za mene zbog poslovnih interesa, vec radi onog svog sirokog duha koji ga je tjerao da pomaie i mnogim drugim istraiivacima, u sto ne vjerujem. No, on je u potpunosti ispunio svoje velikodusno obecanje i ne bi bilo razumno ocekivati od njega da ucini ista vise. On je jako cijenio moja dostignuca i pruiio dokaze svoje potpune vjere u moju sposobnost da do kraja postignem ono sto sam naumio.

Nisam sklon pruiiti zadovoljstvo nekim uskogrudnim i ljubomornim pojedincima koji iele omalovaiiti moje napore. Ti ljudi meni ne predstavljaju nista vise od mikroba neke opake bolesti. Moj projekt onemogucili su prirodni zakoni. Svijet nije bio spreman za njega. Bio je toliko ispred svoga vremena, no, ti ce isti zakoni prevladati, i na koncu ga pretvoriti u trijumfalni uspjeh."

Medutim, citajuci izmedu redaka, mozemo vidjeti njegovu gorcinu koja jos ni tada nije isceznula.

Svjetski sustav bio je dobar ali neprihvacen projekt i, u dobi od pedeset godina, Tesla se ponovo  nasao  u  kozi siromasnog useljenika koji se

prehranjuje samo pomocu svoje snalazljivosti.