1.

                  Iskonska  Tajna

 I Bog stvori Nebo i zemlju. Jednom.  Odjednom. Sada. Nikad. Iz sjemena budućeg svijeta krenuše Vibracije stvaranja- Igra čestica rasutih u beskraj oblikovala je Univerzum, neizmjernu pozornicu u kojoj je svoje mjesto našla i planeta Zemlja. Završivši stvaranje svijeta, tri utjelovljena Božanska Principa, kao tri Mudraca, pojaviše se na najvišim vrhovima Zemlje, kako bi se ljudskim okom divili svemu stvorenom. Iz djevičanski bijelog snijega, izvirale su kristalno čiste vode i krčile svoj put ka zelenim dolinama kako bi se poslije spojile sa talasanjem mora. Pozlaćeni i jarki sunčevi zraci obasjavali su zelena prostranstva i ulivali snagu bilju ispunjavajući ga titrajima života. Izgledalo je da ono pulsira čistom energijom. Ogromni zeleni listovi visokog drveća činili su da šuma izgleda moćno. Utisak šarolikosti ovog jedinstvenog prizora pojačavali su zraci Sunca koji su se prelamali u šumskoj šikari dobijajući tako čitav spektar zelenih preljeva.

Materijalizirala se vizija sklada, sastavljenog od života koji se osim u obrascima nije ponavljao. Svijet je blistao u svom jedinstvenom izdanju. Elementi, zauzevši svoja mjesta, ukrštajući se i prepličući, bjehu nježno zapjevali svako svoju partituru u muzici sfera, tvoreći simfoniju toliko složenu da je nitko nikada neće moći opisati. "Briljantno. Jako sam zadovoljan. Ali prije nego što se vratite u svoja prvobitna stanja, moramo uraditi još nešto. Ostalo nam je još samo da Iskonsku Tajnu stavimo na neko sigurno mjesto. Budući stanovnik planete, čovjek, ne smije nipošto doći do Tajne prije nego što za nju bude spreman. Tek kad stasa za Istinu, moći će je spoznati." - oglasi se Bog. Prostorom gotovo trenutno odjeknuše riječi prvog Mudraca: "Znam što ćemo! Hajde da iskopamo jamu ovdje, na najvišim vrhovima Zemlje, i tu je zatrpamo.

Vječni led čuvat će je od svih onih koji nemaju hrabrosti da stupe na ovo tlo." Bog strpljivo sasluša prijedlog pa reče: "Čovjek će lako otkriti kako da kopa i najdublje jame, da se sačuva i najgore zime; uspinjat će se on i na najviše vrhove. Što ako otkrije Tajnu prije nego što postane zreo za nju?" Sada muk Boga ispuni prostor apsolutnom tišinom. Tri Mudra Bića se za trenutak obeshrabriše. "Sakrijmo Tajnu na dno najdubljeg mora." Riječi drugog Mudraca su prekinule nedoumicu i vratile nadu svoj trojici. Ali Bog opet reče: "Zar tako ne učinismo već jednom na drugoj planeti kad je izabrana vrsta, očima koje ne bjehu dovoljno zrele, upropastila stvar? Sjećate se, stanovnici prelijepe planete su djelić Tajne koji su spoznali počeli koristiti za sebične ciljeve, ne za davanje." Mudraci pomisliše kako je rješenje problema nedostižno. Njihova nada zapade za horizont. Poslije nekog vremena jedan od njih ipak reče: "Postoji mjesto gdje će čovjek teško doprijeti do Tajne. Zašto je ne bismo sakrili na Mjesec?" Novi prijedlog ozarj sva tri Sveta lica. Ali, samo za trenutak; "Neće proći mnogo vremena i Mjesec će upoznati čovjekov korak.

Naš ključ ne smije biti određen nekom kronološkom točkom u vremenu. Bit će zrelih Duša, spremnih za Tajnu, i prije nego što počne pisana povijest. Mnogi, međutim, neće biti spremni ni pošto čovječanstvo krene u istraživanje Svemira. Tajnu moramo sakriti tako da je svatko, dio po dio, može spoznavati u za njega presudnom momentu. Zaključajmo je ključem sazrijevanja bića. Tajna će biti nagrada za spoznaju Istine koju će ljudsko biće u svojoj usnulosti skrivati od samoga sebe. Strah, taj osjećaj tako svojstven ljudskoj rasi, strah pred nepoznatim, pred veličanstvenim, preplavio je Tri Mudraca. Oni pomisliše da neće moći na dostojanstven način završiti misiju koja im je povjerena. Sunčeva svjetlost probudila je Andreja, mladića kome je traganje za odgovorima, dalekim od svakodnevnih misli što se vrte u krug, darivalo maloprijašnju, sasvim neočekivanu viziju.

Kao da ne želi da se vrati u svijet koji ga okružuje, dugo je žmirkao, navikavajući se na jaku svjetlost u kojoj e s mukom nazirao stvari. Činilo mu se kao da se nalazi na mjestu koje mu je bilo poznato i u isto vrijeme potpuno strano. Spavao je možda sat vremena, ali kao da je san trajao jedan trenutak, bezvremen, izvađen iz Vječnosti. Svijet oko njega poprimio je neki novi kvalitet. Andrej je tražio da vidi ono za što je prije bio slijep jer nije ni znao da To postoji. Kao da traga za Tajnom u moćnim stablima drveća u parku i u proznirnim kapima vode, zaostalim na zelenom lišću poslije kiše, gledao je on na drugačiji način da bi mogao vidjeti ono drugo, pritajeno. U istom svijetu smiješio se lik novog. "Hm...", razmišljao je Andrej, šetajući pustim ulicama svog malog grada. On šapnu za sebe: "Gdje li su Mudraci sakrili Tajnu?" "Sanjaš, mladiću. Nigdje je nisu sakrili." Andrej se osvrnu oko sebe i ugleda dugokosog, sijedog starca kako veoma vitalno zamiče iza ugla. nastavit će se...