Uvod u hrvatsko izdanje Emocionalne anatomije

 

Ova knjiga govori u tijelu kao o biološkom naslijeđu koje je zajedničko svim živim bićima. Iako je prošlo gotovo dvadeset godina od prvog objavljivanja Emocionalne anatomije, moje se gledište o tome naslijeđu kao o osnovi za razumijevanje ljudskog iskustvu nije promijenilo.

Da bih stvorio ovu knjigu, prvo sam osmislio slike, a zatim je uslijedio tekst. Postoji logika i značenje ove knjige kao vizualne priče, a slike nadalje opisuju tjelesni proces. Tekst podržava slike umjesto da bude obrnuto, tj. da slike podržavaju tekst.

Svi se organizmi šire i stežu. Pulsiraju. Početne slike Emocionalne anatomije pokazuju meduzu, živi organizam koji ima pulsirajući! fiziologiju ljudskog djela. Obrazac pumpanja protoplazmatskih pulsacija ugrađen je u tjelesni oblik. Te pulsacije pružaju funkcionalnu informaciju o tome kako osoba sebe doživljava tjelesno.

Tijelo podržava ili inhibira puls širenja i stezanja. Taj puls organizira ili daje oblik anatomskoj strukturi i dio je razvojnog procesa koji se sastoji od više stadija. Ti su stadiji: nabreknut, urušen, krut i gust. Oni izražavaju kako anatomski oblik od nediferenciranog postaje diferenciran, od relativno nestabilnog stabilan. Podrazumijeva se da organizam može imati poteškoća u organizaciji prijelaza u sljedeću fazu ili cijeli oblik, ili pak ograničava dezorganizatiju oblika.

 

Emocionalna anatomija

 

Sigmund Freud je rekao da je anatomija sudbina. Za njega je ta sudbina imala društveni kontekst. Međutim, moje je shvaćanje da to znači kako su naša tijela naša sudbina. Anatomija je ponašanje. Emocionalna anatomija opisuje tijelo kao visokoorganizirani anatomski proces koji misli, osjeća i zamišlja unutar .svoje strukture. Anatomski oblik i slojevi stanične organizacije omogućuju doživljaj sebe.Svaki tjelesni oblik je ponašanje koje izaziva osjećaje i misli.

Ljudski se oblik razvija kroz niz oblika — to shvaćanje utječe na moje razmišljanje o anatomiji, emocijama, kortikalnom mišljenju i ponašanju. Uvijek oblikujemo neki razvojni stadij. Stručnjak nastoji pomoći klijentu, a pojedinac nastoji pomoći sebi pitajući: "Koja je trenutačna faza oblikovanja? Kako ovaj oblik utječe na moj odnos prema sebi i prema drugima? Kako osoba može naučiti promijeniti svoj tjelesni oblik i time vježbati drugi način pristupa situaciji?" U mojemu je radu svrha terapijske intervencije poticanje razvoja osobnog tijela u odnosu između naslijeđenog ponašanja i ponašanja koje možemo razviti voljnim utjecajem.

Emocionalna anatomija govori o tome kako struktura jest ponašanje te kako se organizam može postupno reorganizirati da ublaži emocionalni konflikt Shvaćanja o tome kako tijelo drži energiju ili pristupi koji rabe regresiju ili katarzu, nisu se pokazali korisnima u kontekstu načina na koji osoba može ustrajati u promjeni tijekom vremena dan hi se susrela s nepoznatom budućnošću. Da bismo oblikovali ponašanje, potrebno nam je više od uvida, mašte i sposobnosti da osjećamo svoja tijela.

Da biste razumjeli moj rad. najvažnije je da shvatite kuko strukture stvaraju iskustvo i kako se mijenjaju. Moj je zadatak u pisanju Emocionalnu anatomije bio opisati i ilustrirati razvojne stadije naše ljudske strukture. Moj pristup je nepatološki. Nema idealnog tjelesnog lipa. a svatko od nas je kombinacija svih četiriju razvojnih organizacija.

Naslijeđeni oblici kontinuuma stresa najrazumljivije opisuju kako oblik mijenja iskustvo. Pokazujem urođenu progresiju oblika stresa od istraživanja do sloma. Dramatiziram oblik vanjskog prugastog mišićnog zida i unutarnje odjeljke s njihovim organima. Refleksna, programirana ponašanja su oblici koji mijenjaju tijelo. Tijelo se također mijenja načinom kako osoba iz svoje unutrašnjosti reagira na uvrede, sok. traumu, zlostavljanje i zanemarivanje. Prosti ili sadašnji bolni osjećaji i Iskustva utjelovljeni su i oblikuju strukturu. To su znakovi koji pokazuju kako mišićna kontrakcija utječe na sposobnost tijela da pulsira, misli i djeluje. Ukratko, to su obrisi načina kako organizam sebe doživljava kao tijelo.

 

Emocionalna anatomija* govori o sudbini čovjeka kao utjelovljenog bića. Ova knjiga i s njom povezana knjiga Utjelovljavanje iskustva pružaju metodologiju za rad s različitim oblicima tjelesno-emocionalnih uvreda, načine kako pojedinac može sam raditi na sebi ili kako netko tko radi s drugima može nastaviti taj rad.

Stanlcv Keleman

Bcrkeley, Califomia

Veljaća. 2004g.

• Knjige Emocionalne uvrede i ljudsko lijelo i Oblikovanje osobnog života u hrvatskom izdanju objavljujem pod zajedničkim naslovom Emocirmalna anatomja. lzvorna izdanja imaju naslove: Emoiional Anatomv (Emocionalna anatpmija) i Embodyng Exprience — Forming a Personal Life (Utjelovljavanje iskustva— Oblikovanje osobnog žovota).

 

STANLEY KELEMAN

Zanimanje Stanlevja Kelemana za tijelo počelo je njegovim ranim bavljenjem atletikom, a nastavilo se njegovim obrazovanjem na njujorškom institutu za kiroprakiikn, gdje je diplomirao 1954. godine. Nakon šio je započeo kliničku praksu, opazio je odnos između emocionalnog konflikta, pokretanju organa i iskrivljenja tjelesnog položaja. Slijedeći taj interes, započeo je program izobrazbe i istraživanja Života tijela. Godine 1957. postao je član Alcxander Lowenova Instituta za bioenergetsku analizu. Pohađao je Institut Alfreda Adlera i na njegova su razmišljanja duboko utjecale Adlerove ideje o inferiornosti organa, o volji za moć i o ulozi društva u osobnom razvoju. Ta je izobrazba kod njega uravnotežila karakterološkc pristupe Lowena, Sigmunda Freuda i Wilhelma Reicha.

Istodobno je Keleman započeo raditi pod osobnim mentorstvom Nine Buli, zaposlene u Physicians and Surgeons Hospital na Sveučilištu Columbia. autorice knjige Teorija emocija na osnovi stavova. Pridružio joj se na istraživačkom projektu koji je rezultirao njezinom knjigom Tijelo i njegov um. Socijalna filozofija i neurološko obrazovanje Bullove uspostavili su Keclemanov neuralno-somatski model emocija i ponašanja usmjerenog prema cilju.

Njegova su ga istraživanja zatim odvela u Europu. U Zirichu je studirao analizu Daisen kod dr. Dori Gutscher u školi Medarda Bossa te se usmjerio prema fenomcnološki i egzistencijalistički orijentiranijoj psihologiji. U Njemačkoj se povezao s profesorom Karlfrictlom von Darekheimom u Centru za religijska istraživanja. Diirckheim mu je predložio dubinsku i religijsku psihologiju koja rabi ljudski oblik da hi otkrila odnos stransccndenlnim.

U Sjedinjenim je Državama u kasnim 1960-im i 70-im bio dio kalifornijskog pokreta humanističke psihologije, gdje se upoznao i radio s nekima od njegovih vođa — S Carlom Rogersom. Fritzom Perlsom. Virginiom Satir. Alanom Wattson i drugima. Ta su iskustva pružila forum njegovim idejama te naposljetku dovela do razvoja formativne psihologije i za Kelemana specifične somatsku-emocionalne metodologije. S mitologom Josephom Campbellom surađivao je petnaest godina, tijekom kojih su razvili veze između mita i tijela.

Od 1972. godine Keleman je ravnatelj Centra za energetska istraživanja u Berkeleyju u Kalifomiji, gdje obavlja privatnu i grupnu praksu. Njegova formativna psihologija i somatsko-cmocionalna metodologija Čvrsto počivaju na anatomskoj i fiziološkoj osnovi te na psihološkom i mitološkom shvaćanju. Njegov se pristup bavi ljudskim uvjetima te društvenim i evolucijskim potiskom k oblikovanju tjelesnog sebe.

Stanlev Keleman, rođen 1931. godine u Brooklynu u New Yorku. Već više od trideset pet godina primjenjuje i razvija somatsku terapiju i pionir je u proučavanju života tijela i njegove povezanosti sa seksualnim, emocionalnim i imaginativnim aspektima ljudskog iskustva. Kroz svoje radove i stalnu praksu Keleman je razvio metodologiju i konceptualni okvir za život tijela. Oženjen je i otac troje djece Autor je deset knjiga te. uz svoju praksu, vodi niz kalifornijskih i međunarodnih stručnih programa.

EMOCIONALNE UVREDE I LJUDSKO TIJELO

"Vidite da ja vjerujem u oblike. Sve što je dobro, vjerujem da ima oblik. Oblici su način na koji znamo tko smo i gdje smo u našem svemiru. Pokažite mi oblike i forme koje Čovjek daje svojemu životu i ja ću vam reći je li on gospodar ili žrtva toga života".

Gail Godwin,  Stakleni ljudi

 

Uvod

 

Život stvara oblike. Ti su oblici dio organizirajućeg procesa koji utjelovljuje emocije, misli i iskustva u strukturu. Ta struktura određuje događaje postojanja. Oblici pokazuju proces protoplazmatske povijesti koja nalazi osobni ljudski oblik — začeće, embrionalni razvoj i strukture djetinjstva, adolescencije i odrasle dobi. Molekule, stanice, organizmi, klasteri i kolonije početni su oblici životnog kretanju, a poslije će se oblik osobe mijenjati zbog unutarnjih i vanjskih iskustava rođenja, rasta, diferencijacije, odnosa, parenja, reprodukcije, rada, rješavanja problema i smrti. Tijekom čitavog toga procesa na oblik djeluju izazovi i stresovi postojanja. Ljudski oblik je obilježen ljubavlju i razočaranjem.

Ova knjiga je vizualni uvod u oblike ljudskog postojanja, slike i slojeve života. S procesnog gledišta život je niz oblika koji se kreću poput filma. Kako se kretanje usporava, možemo postati svjesni promjena koje se iz časa u čas događaju u emocionalnom držanju. Kad bismo mogli fotografirati svoje živote i prikazali ih sliku po sliku, vidjeli bismo da smo pokretne sekvencije emocionalnih oblika koji se mijenjaju. Implozija stanica organizira fetus, zatim se on oblikuje u dijete i. konačnu, u odraslu osobu. To putovanje oplođenog jajašca organizira podrazdjele, odjeljke, prolaze i labirinte koji sađrže elektrificirane tekućine. Vodeći dijalog s oblicima iz svojega okruženja — prvo s maternicom, zatim sa svojom majkom, a naposljetku i s mnogim drugima — oblikujemo slojeve emocionalnih oblika. Ta geometrija somatske svijesti nalazi vidljiv izraz u slikama koje slijede.

Istražujući emocije i tijelo posljednjih trideset godina, shvatio sam ono Sto je Freud tako rječito izrazio — anatomija je sudbina. Anatomski proces je duboka i moćna mudrost koja omogućuje unutarnje osjećajne slike. Oblici vanjskog tijela i unutarnjih organa govore nam kroz staničnu pokretljivost, ustroj i kretanje psihe i duše. Osjećaji što ih ti oblici izazivaju temelj su moždanih programa, svijesti, načina kako mislimo i osjećamo. Osjećaji su ljepilo koje nas drži zajedno, no oni se temelje na anatomiji. Ova knjiga vizualno prikazuje arhetipove našega unutarnjeg i vanjskog života i pokazuje osnovni ples uzbuđenja i emocija kao oblike iskustva. Iz tih tjelesnih ohlika spoznajemo genetsku, društvenu i osobnu povijest.

Emocionalna anatomija su slojevi kože i mišića, još mišića, organi, još organa, kosti i nevidljivi sloj hormona te organizacija iskustva. Anatomska istraživanja obično daju dvodimcnzinnalne slike, zbog čega im nedostaje najvažniji element, emocionalni život. Psihologiji, koja se bavi proučavanjem emocija, istodobno nedostaje razumijevanje anatomije. Emocije ne postoje bez anatomije. Osjećaji imaju somatsku arhitekturu.

Govoreći o emocionalnoj anatomiji, važno je izbjeći pojmove koji se temelje bilo na onome što je "normalno" ili što je idealno. Ne postoji idealna struktura za

čovjeka. Primamo bi trebalo biti to kako pojedinac koristi sebe da bi funkcionirao. Svi ljudi stoje uspravno, no individualnost se nalazi u različitosti oblika i tjelesnih držanja koje zauzimaju. Stoga slike i priča ove knjige prikazuju strukturu individualnog iskustva.

Knjiga je organizirana poput ljudi, slojevito. Šest je dijelova drame postojanju. Prvo poglavlje — Stvaranje — prikazuje organizirajući proces, embriologiju, stvaranje unutarnjeg prostora, oblikovanje slojeva i unutarnjih veza. Cijevi i prolazi organiziraju se iz tekućeg života i obavljaju pripreme za živu svijest. U drugom poglavlju — Plan tijela — plan stvaranja se ispunjava oblikovanjem odraslog ljudskog oblika. Tkiva se dijele s obzirom na funkciju stvarajući slojeve koji nas povezuju, pokreću i obavještavaju. Iz tih se dijelova razvija temelj emocionalne spoznaje. Treće poglavlje — Uvrede obliku — pokazuje da se uspravnost, oznaka ljudskog razvoja, mijenja uvredama, izazovima i napadima. Zadani oblik se mijenja osobnom emocionalnom poviješću. Četvrto poglavlje — Obrasci emocionalnog distresa — priča je o tome kako oblik svakog pojedinca odražava genetsko emocionalno naslijeđe u interakciji s društvenim "trebalo bi" i osobnim načinima samoorganiziranja. Odrasli zadržavaju biološku povijest stvarajući osobno postojanje. Reakcija na svijet svake osobe obilježava tu osobu stvarajući njezin jedinstveni emocionalni oblik. Taj oblik omogućuje razvoj individualne svijesti. Peto poglavlje — Tjelesna stvarnost — prikazuje

Složenu slojevitost individualnog oblika i prijedloge za tjelesno obrazovanje i reorganizaciju. Posljednje poglavlje — Tjelesne interakcije — pokazuje kako i kreću u svijet da bi oblikovali različite odnose za suradnju, ljubav, intimnost.Ljudsko društvo postaje ples oblika ljudske interakcije.

Najjasniji učitelji u ovoj knjizi su slike Njihova  je namjena da prizovu i pobude, da budu meditacije koje otvaraju vrata tjelesnoj emocionalnoj stvarnosti. Prevladavaju slike stresa i izazova, pokazujući kako se primarno formira ljudski oblik. Životni izazazovi i  pojedinčeva reakcija na njih stvaraju oblik koji on primjenjuje da bi izrazio osjećaje uzbuđenja, zahtijevanja, ljubavi, brižnosti i spolnosti.

Emocionalna anatomija je tjelesno obrazovanje, sredstvo da se nauče geografija i arhetipovi osobne povijesti. Ona pokazuje odnos između  oblika i genetskih i društvenih sila koje inhibiraju ili pospješuju oblikovanje života. Iskustvo složenih emocionalnih obrazaca kao tjelesnih konfiguracija pruža življenje bogatijeg tjelesnog i emocionalnog života. Emocionalna anatomija sadrži drevne tajne i tajne naših predaka, sadašnje izazove i zadovoljstva te letimičan pogled u budućnost. ■Slijedeća knjiga, Oblikovanje osobnog života, pokazuje terapijske i obrazovne aspekte rada na tjelesnim procesima. Te dvije knjige zajedno postavljaju osnovne temelje obrazovanja o tjelesnim procesima, temelje suvremenog kontemplativnog pristupa.