Emocionalna zrelost je, prije svega, sposobnost i mogućnost da volimo. Naravno da je emocionalna zrelost relativna, ona je pitanje stupnja. Ali kad postoji strah da budemo povrijeđeni, razočarani, kao i strah od života, emocionalna zrelost postoji u mjeri u kojoj u ličnosti ne postoji strah ili ranjeno dijete. Emocionalna zrelost suprotnost je sebičnosti. Netko može biti krajnje nesebičan u malim vanjskim stvarima, ali to može biti maska za emocionalnu sebičnost. Takva osoba se može odreći imovine i biti nesebična u tom području, ali se istovremeno može bojati ljubavi i rizika da bude povrijeđena, pa tako ona ne daje ljubav drugima. Emocionalna zrelost znači da se ne bojimo platiti cijenu postojanja. I ta “cijena života” uključuje i povremene povrede i razočaranja. Zrelija osoba to zna, prihvaća, nije prestravljena i shvaća da raste kroz poteškoće, jer kada se povlačimo od života u usamljenost i okrećemo od drugih ljudi, mi ne samo da povređujemo druge, nego i sami sebe. Emocionalna zrelost znači da se ne bojimo svojih vlastitih osjećaja, zato jer ako imamo negativne osjećaje, naš strah od njih neće učiniti da oni nestanu. Upravo suprotno, jedino kada se suočimo s tim negativnim osjećajima, tada možemo shvatiti od kuda oni dolaze, i samo ih tada možemo kontrolirati, a ne da ih potiskujemo, pa tako oni rastu. Tada se također nećemo bojati svojih pozitivnih osjećaja, jer nećemo mariti zbog povremene povrede i radije ćemo hrabro riskirati, umjesto da ne pokazujemo svoje pozitivne osjećaje. Jer ako možemo pokazivati svoje pozitivne osjećaje drugima, dajući im toplinu, ugodu i nježnost, to će biti važnije od onoga što bi nam se moglo dogoditi kasnije.

Emocionalno zrela osoba je sposobna upustiti se u proces odlučivanja, tj. vidjeti da svaka odluka ima pored pozitivnog i mogući negativni ishod. Nakon takvog traženja istine, ona je spremna platiti cijenu za odluku koju je donijela. Emocionalna zrelost znači da znamo što želimo, da želimo ono što možemo imati i da smo za to voljni platiti cijenu. Odreći se egoizma na svim razinama našeg bića i zbog toga biti spreman istražiti naše nesvjesne reakcije, za koje smo rekli da mogu biti suprotne svjesnim željama, znači emocionalnu zrelost. Tako naše vanjske reakcije postaju jedno s našim najdubljim reakcijama.

Da bismo sazrijevali trebamo pronaći onaj dio nas u kojem još vladaju nezreli osjećaji malog djeteta, pa smo stoga sebični. To će nam često u početku biti kao šok, jer su te reakcije toliko različite od naših iskrenih svjesnih vanjskih reakcija. Bilo da su te vanjske reakcije do sad uistinu bile iskrene, jer je to bilo najbolje što smo mogli, ili su one svjesno varanje, ta vanjska maska mora biti razriješena da bismo mogli pogledati ispod nje u našu negativnost. Tu ćemo naći mnoge osjećaje i namjere koji su dijametralno suprotni našem svjesnom uvjerenju o nama samima. Do sada nam maska nije donijela ono što smo željeli, ili ono što smo mislili da ćemo dobiti. I to nas je ljutilo. Maska pokušava sakriti ono što je iza nje. Tako smo se osjećali prevarenima i iskorištenima, međutim nismo shvaćali da to nije istinska ili bezuvjetna dobrota, nego je bila dobrota iz prisile, straha, pa stoga pogrešna. Međutim, tada se može dogoditi da odemo u drugu krajnost i počnemo iživljavati negativne osjećaje ispod maske, vjerujući da smo tako u istini sami sa sobom. Mi naravno moramo prihvatiti i taj sloj u nama, ali on nije naša najdublja istina. Trebamo istražiti što se nalazi iza bunta, ljutnje i drugih negativnih osjećaja tako da ih konstruktivno proživimo. To su simptomi koje treba proživjeti, a ne potiskivati, a rezultat su neznanja o životu. Tad ćemo sve više biti svjesni svoje Istinske ličnosti, odnosno istine o nama.

Odgovore ćemo pronaći samo ako budemo imali hrabrosti pogledati ispod maske, suočiti se i prihvatiti naše negativne osjećaje i namjere, bez da ostanemo u našoj negativnosti. Kao što smo shvatili da je maska pogrešan zaključak malog djeteta, tako je to i negativnost Tada ćemo biti sposobni da budemo u istini sami sa sobom bez da preuveličavamo našu negativnost. Također ćemo shvatiti da naša prošla nesebičnost nije bila učinkovita, jer je bila lažna. Takav način rada na sebi vodit će nas u emocionalnu zrelost, ili u sposobnost da volimo i dajemo.

Najbrži put da se oslobodimo sebičnosti je ako se prikazujemo onakvima kakvi zaista jesmo, čak ako to znači i neko malo poniženje. To je davanje ljubavi u najdubljem smislu. To je stoga što se drugi ljudi osjećaju podjednako nesigurno kao i mi. Ako nas vide toliko savršenima kako im to pokazuje naša maska, njihov će kompleks manje vrijednosti još narasti, pa će prezirati sebe još više. Tada će oni oko sebe staviti još čvršći oklop, koji će ih još više razdvojiti od drugih ljudi, podjednako kao što i mi pokušavamo biti neovisni, jaki i toliko savršeni. S druge strane, ako se pokažemo onakvima kakvi uistinu jesmo, sa svojim slabostima, to će im dati poticaj da oni to isto učine. Tako ćemo dobiti ono čega smo se odrekli. To je duhovni zakon: prvo se moramo odreći onoga što želimo dobiti. Mi smo se odrekli toga da želimo ljubav drugih jer smo toliko savršeni, odrekli smo se svoje taštine i samovolje. A drugima smo dali poklon tako da smo umanjili njihovu usamljenost. To je tako jednostavno, ali u početku nije lagano. I gdje postoji problem koji ne možete riješiti, probajte to učiniti na ovaj način. Nemojte u tome pretjerivati, jer niti jedna krajnost nije zdravlje. Treba samo skinuti masku, biti prirodan i nenametljiv. Tako ćemo otkriti tko uistinu jesmo u ovom trenutku i budimo ta osoba. Tako dajemo najveći dar drugom ljudskom biću.