ŽIVOT S EMANUELOM

 

Htjela bih podijeliti sa vama kako izgleda živjeti sa Emanuelom.

 

Prije 14 godina, za vrijeme mojih transcendentalnih meditacija, ometale su me unutarnje vizije koje su se nastavljale usprkos mojim nastojanjima da ih potisnem. Na koncu sam odlučila da ima dam prostor u mom životu. U početku sam mislila da haluciniram, i to me je veoma plašilo. Zato sam željela saznati što drugi misle o tome. Mnogo sam čitala i pohađala predavanja koja su mogla biti u vezi s ovakvim iskustvom. Išla sam i na psihoterapiju, pridružila se duhovnoj zajednici, i kolebala između prihvaćanja i otpora, uživanja i negiranja tog iskustva. S vremenom, kroz moje traženbje, pojašnbjavanje i stvaranje naviklosti na to, zbrka u vezi ovih vizija ustupila je mjesto ugodi, oduševljenju, čak i uživanju.

Kako su se moje strepnje povlačile, tako je ljubav zauzimala prvo mjesto.

Prvi puta sam vidjela Emanuela, dvije godine nakon početnog vizualnog prodora, izgledao je baš kao sada, biće od zlatnog svjetla.

Upitala sam ga tko je. "Ja sam Emanuel",odgovorio je."Hoćeš li se družiti sa mnom," upitala sam.

Njegov odgovor je bio jednostavno"da".

Tako je započeo naš zajednički rad.

U početku sam jednostavno uživala sjedeći u meditaciji i uživajući s njim, jer vidite, najvažnija stvar nije ono što vidim ili čujem, već kako osjećam.

Od trenutka kad se pojavio, osjetila sam ljubav, koja je izgledala nepoznata mom ljudskom iskustvu, ali ipak bliska i poznata-jedna od onih stvari, koje se ne mogu prenijeti riječima.

 

Evo nekih tema, u kojima mi je Emanuel pomogao da procijenim vlastito intuitivno razumijevanje.

1. Emanuel nije ni najmanje zastrašen mrakom, negativnošću, zloćom ili grijehom, tim strašilima ljudskog roda. On ih označava kao neophodne dijelove inkarnacijaskih krugova. Ne radi se o pogreškama koje odražavaju manjak duhovnosti ili zalaganja.

Život trebamo sagledati kao učionicu, a ne kao zatvor, ne kao bitku, već kao ples.

2. On nanovo ponavlja da se nemamo čega bojati u tami života ili smrti. Zbrka, kaos, sumnja i kriza, srdžba, očaj i bol., odlične su situacije za rast. Emanuel nas potiče da zagledamo u vlastite strahove i unutrašnji mrak kao na način kojim nam um iskrivljuje Svjetlo. On je nepokolebljiv u uvjerenju da su Svjetlost i Ljubav korijeni svemira i da svako iskustvo može pomoći u obnavljanju spoznaje te činjenice.

3. Emanuel naša životna iskustva naziva rezultatima našeg stvaralačkog izbora. Tvrdi, da smo mi i stvaratelj i stvoreno (duša naspram tijela, osobnosti). Ohrabruje nas da prihvatimo odgovornost za naše ostvarenje. Čineći tako oslobađamo se osjećaja žrtve koji proizlazi iz identifikacije samo sa stvorenim.

4. Emanuel ne zagovara odricanje od bilo čega ljudskog. Sasvim suprotno, on nas ohrabruje da vlastita ljudskost (želje, vezanost) promatramo kao puteve do Božje Istine! Upozorava nas da ne tražinmo istine dalje od života samog. Upozorava nas da se Istina može naći i dok se smijemo do suza ili promatramo mače u igri.

5. Bivajući s Emanuelom počinjemo cijeniti ogromni evolucijski kontekst u kojem živimo vlastite živote. Promatramo sebe same u širem tkanju kao dio kreativnog pulsa što je Bog sam, kreativnost koja nas vodi u mrak opsjene odvojenosti i zatim natrag u Jednotu. U svakom času mi smo na pravom mjestu našeg puta. Kako Emanuel naglašava:"Ono što si sada nužan je korak da bi postao ono što ćeš biti." A ono što ćemo biti nije nužno da bude u ljudskom obličju. On nas podsjeća da ljudska inkarnacija nije niti početak niti kraj našeg puta buđenja Svijesti u dušama.

6. Uvijek nanovo Emanuel ponavlja kako je tama proizvod našeg razuma. On nam savjetuje da prevlast prosuđivačkog, diskriminativnog i polarizirajućeg razuma mora ustupiti mjesto našem srcu i intuiciji ukoliko želimo steći više znanje."Srce poznjaje dušu bolje negoli um."

7. Što se tiče planete i njene ekologije, Emanuel sugerira da ona prolazi mijenu puno dublje naravi nego što na prvi pogled uviđamo. Taj širi koncept sadržava također kaos i manjak svijesti u svjetskoj situaciji koja nas sada zaokuplja. Većinu političara opisuje kao djecu koja "ne znaju za bolje". Oni boluju od društvenog raka koji u stanovitopj mjeri postoji u svakom od nas... naime vjerovanje da je nasilje, rođeno od pohlepe koja je opet nastala iz straha, jače od ljubavi. U ovom bolesnom vjerovanju ranjivost i samilost shvaćeni su kao slabost i opasnost. Emanuel smatra da su ljudi arogantni ako misle da svijet mogu okončati po svojoj volji. On kaže, "Škola se ne može raspustiti tako brzo. Zvono još neće zazvoniti." Upozorava nas da ne peremo ruke u odnosu na Zemlju i kaže, "Još mnogo dobrih je preostalo."

8. Emanuel naširoko govori o smrti iz jedne osvježajuće perspektive onostranosti. On naglašava da je umiranje (kako i kada) jednako tako dio plana duše u određenoj inkarnaciji, kao i bilo koje drugo životno iskustvo. Ukazuje na osjećaj olakšavanja u trenutku smrti. Kaže da je to poput "skidanja tijesnih cipela" ili "izlaženja iz zagušljive prostorije". Kaže, "Postoji nešto posebno osvježajuće i poučno u vezi sa smrću" i uvjerava nas da tada nama vlada osjećaj potpune sigurnosti. Dok govori o iskustvu nakon smrti, kaže da se razlika između duša koja se odražava u individualnim razlikama njihovih životnih inkarnacija nastavlja odražavati u različitim iskustvima nakon smrti. Njegove primjedbe daju smisao mnogim međusobno različitim izvještajima o tome kako je "na drugoj strani".

9. Emanuel govori i o mnogim drugim temama kao što su spolnost, pobačaj, međuljudski odnosi, istina, religije i ratovi, vanzemaljska bića itd. U vezi s tim postoji mnogo nejasnoća, a on ih objašnjava lako i s jasnoćom koja donosi konstruktivnu perspektivu.

U svemu ovom uistinu nema ničeg novog.

Emanuel to i naglašava kada nam kaže da nema potrebe za novim učenjima.

Imamo sve što nam treba. Uprkos tome, što je sve rečeno već i prije, ove istine trebamo čuti uvijek nanovo i to u kontekstu svog vremena.

Emanuel to čini vrlo dobro, te se nadam da će postati vaš duhovni prijatelj kao što je postao i moj.

 

PREGLED LJUDSKE AVANTURE

 

Svrha života je istraživanje.

Avantura.Učenje. Zadovoljstvo.

Još jedan korak prema domu.

 

Fizička tijela su poput

svemirskih odijela.

 

Vaša fizička tijela

mogu biti simboli vaših ograničenja,

krajnje boli i smrti,

iznenađujućih i uznemirujućih potreba

i neočekivane trivijalnosti

koja ne poznaje granica opadanja.

Ili mogu biti shvaćena kao izabrana sredstva

koja duše nastanjuju

jer, poput svemirskih odijela,

tu gdje jeste ona su potrebna.