UCitelj

BAGDAD, 26. SIJECNJA 1243.

Biti dio tekije od dervisa zahtijeva mnogo vise strpljenja nego sto ga Sems iz Tabriza ima. A ipak, proslo je devet mjeseci, a on je jos uvijek s nama.

Na pocetku sam ocekivao da ce se svakog trenutka spakirati i otici, toliko je vidljiva bila njegova averzija prema strogo uredenom zivotu. Vidio sam da ga nasmrt ojaduje odlazak na spavanje i budenje uvijek u isto doba, redovni obroci i pokoravanje istoj rutini kao svi drugi. On je bio sviknut letjeti kao samotna ptica, divlja i slobodna. Mislim da je nekoliko puta bio veoma blizu bijegu. Svejedno, ma koliko bila velika njegova potreba za samocom, jos je veca bila njegova obveza da pronade svog druga. Sems cvrsto vjeruje da cu jednog od ovih dana ja imati informaciju koja mu je potrebna i da cu mu reci kamo da ode, koga da pronade. S tom je vjerom ostao.

Tijekom tih devet mjeseci, pomno sam ga promatrao i pitao se protjece li njemu vrijeme drugacije, brze i intenzivnije. Ono za sto su drugim dervisima trebali mjeseci, a ponekad i godine, on bi naucio u samo nekoliko tjedana, ako ne i dana. Bio je zacudno znatizeljan

glede svega novog i neobicnog i bio je sjajan promatrac prirode. Mnogih bih ga dana zatekao u vrtu kako se divi simetriji paukove mreze ili kapljicama rose sto blistaju na cvijetu sto nocu cvjeta. Kukci, biljke i zivotinje kao da su mu bili zanimljiviji i vece nadahnuce od knjiga i rukopisa. Ali bas kad bih pomislio da ga citanje nimalo ne zanima, pronasao bih ga udubljenog u neku drevnu knjigu. Zatim bi ponovno mogao tjednima zaredom bez ikakvog stiva ili ucenja.

Kad sam ga upitao o tome, rekao je da covjek mora sacuvati um zadovoljenim, ali mora

paziti da ga ne razmazi. To je bilo jedno od njegovih pravila. "Um i ljubav sacinjeni su od razlicitih materijala", rekao je. "Um veze ljude u cvorove i ne izlaze se nikakvoj opasnosti, ali ljubav odrjesuje sve cvorove i izlaze se svim opasnostima. Um je uvijek oprezan i savjetuje, "Cuvaj se prevelikog ushicenja", dok ljubav govori, "Oh, ne obaziri se! Zaroni!" Um se ne slama lako, a ljubav se bez napora moze svesti na gruh. Ali izmedu rusevina skrivaju se blaga. Slomljeno srce skriva blaga."

Kad sam ga bolje upoznao, divio sam se njegovoj odvaznosti i pronicavosti. Ali ujedno sam smatrao da postoji nalicje Semsove ingeniozne izvornosti bez premca. Kao prvo, bio je

izravan do te mjere da bi postajao osoran. Ucio sam svoje dervise da nikad ne zamjecuju mane drugih ljudi, a ako ih zamijete, da im oproste i ne govore o njima. Sems, medutim, ne pusta da ijedna pogreska prode neprimjeceno. Kad god zamijeti nesto  pogresno, odmah progovori o tome, nikad ne okolisa. Njegova iskrenost vrijeda ostale, ali on voli izazvati ljude da vidi sto ce izici iz njih u trenucima gnjeva.

Bilo je tesko primorati ga da obavlja obicne zadatke. Imao je malo strpljenja za takve poslove i gubio zanimanje za nesto cim bi to svladao. Kad bi bila rijec o rutini, postajao bi

ocajan, kao tigar zarobljen u kavezu. Ako bi mu razgovor bio dosadan ili bi netko izrekao kakvu budalastu primjedbu, ustao bi i otisao, ne gubeci vrijeme na uljudnost. Vrijednosti koje cijeni vecina ljudskih bica, kao sto su sigurnost, udobnost i sreca, za njega gotovo nemaju nikakvoga znacenja. A njegovo nepovjerenje u rijeci toliko je jako da cesto danima ne bi progovorio. I to je bilo jedno od njegovih pravila: Vecina problema u svijetu potjece od jezicnih pogresaka i jednostavnih nesporazuma. Nikad ne uzimaj rijeci zdravo za gotovo. Kad zakoracis u podrucje ljubavi, jezik kakav poznajemo postaje zastarjeo. Ono sto se ne moie pretociti u rijeci moie se spoznati samo kroz sutnju.

S vremenom sam postao zabrinut za njegovo dobro stanje. Jer duboko u sebi, osjetio sam da onaj tko moze tako zarko gorjeti, moze biti sklon dovesti se u opasne situacije.

Na kraju dana, nase su sudbine u Bozjim rukama, i samo On moze reci kad ili kako ce svatko od nas napustiti ovaj svijet. Ja sam odlucio dati sve od sebe kako bih usporio Semsa

i priviknuo ga, najvise sto mogu, na miran nacin zivota. I neko sam vrijeme mislio da bih mogao uspjeti. Ali tad je dosla zima, a sa zimom i glasnik s pismom iz daleka.

To je pismo sve promijenilo.