Učenik Husam

KONJA, VELJACA 1246.

Bistrooki i cupavih repova, svi smo sjedili na podu ucionice kad su se vrata otvorila i usetao Sems iz Tabriza. Svi smo se zapanjili. Nakon sto sam cuo toliko losih i bizarnih stvari o njemu, vecinom od naseg ucitelja, i ja sam se lecnuo ugledavsi ga glavom i bradom u nasoj ucionici. On je, medutim, djelovao opusten i prijateljski raspolozen. Sve nas je pozdravio i rekao da je dosao porazgovarati sa seikom Yassinom.

"Nac ucitelj ne voli neznance u ucionici. Mozda biste trebali razgovarati s njime neki drugi put", rekao sam, nadajuci se izbjegavanju tog neugodnog susreta.

"Hvala ti na brizi, mladicu, ali ponekad su neugodni susreti ne samo neizbjezni, vec i neophodni", odgovorio je Sems, kao da mi je procitao misli. "Ali, nista ti ne brini. Nece

trajati predugo."

Irshad, koji je sjedio pokraj mene, promrsio je kroz stisnute zube: "Kako je samo drzak! Utjelovljenje vraga."

Kimnuo sam glavom, iako nisam bio siguran da meni Sems izgleda kao vrag. Onako

sucelice njemu, nisam mogao odoljeti njegovoj izravnosti i odvaznosti.

Nekoliko minuta kasnije, seik Yassin  usao je kroz vrata, cela namrstenog u razmisljanju. Nacinio je samo nekoliko koraka, a zatim zastao i rastreseno trepnuo u smjeru nepozvanog posjetitelja.

"Sto ovaj covjek radi ovdje? Zasto ste ga pustili da ude?" Moji prijatelji i ja izmijenili smo sokirane poglede i preplaseno saputanje, ali prije no sto je itko smogao snage da ista odgovori, Sems je vec izjavio da je bio u susjedstvu i odlucio posjetiti osobu u Konji koja ga najvise mrzi!

Cuo sam kako se nekoliko ucenika napeto nakasljava i vidio kako je Irshad naglo

udahnuo. Napetost izmedu dvojice muskaraca bila je takva da se zrak u ucionici mogao rezati nozem.

"Ne znam sto radis ovdje, ali imam pametnijeg posla od razgovora s tobom", strogo ga je ukorio seik Yassin. "A sad, zasto ne odes, da mozemo nastaviti s ucenjem?"

"Kazes da ne zelis razgovarati sa mnom, ali naokolo govoris o meni" zamijetio je Sems. "Stalno govoris lose o meni i Rumiju, i o svim misticima na sufijskom putu."

Seik Yassin puhnuo je kroz svoj veliki, koscati nos i naskubio usta, kao da ima nesto kiselo na jeziku. "Kao sto sam rekao, nemam o cemu razgovarati s tobom. Vec znam sto moram znati. Imam svoja misljenja."

Sems se sad okrenuo prema nama s brzim, podrugljivim pogledom. "Covjek s brojnim

misljenjima, a bez ijednog pitanja! Nesto je strasno pogresno u tome."

"Ma nemoj?" Seik Yassin izgledao je zabavljen i zainteresiran. "Zasto onda ne upitamo ucenike sto bi od toga dvoga radije bili: mudri ljudi koji znaju odgovore ili zbunjeni koji

nemaju nista osim pitanja?"

Svi moji prijatelji stali su na stranu seika Yassina, ali ja sam osjetio da su mnogi to ucinili manje iz iskrene suglasnosti, a vise kako bi se dodvorili ucitelju. Ja sam odlucio sutjeti.

"Onaj tko misli da ima sve odgovore najveca je neznalica", rekao je Sems i nehajno

slegnuo ramenima, a zatim se obratio nasem ucitelju. "Ali buduci da si tako dobar s odgovorima, smijem li ti postaviti jedno pitanje?"

Tad sam se zabrinuo kamo vodi taj razgovor. Ali nisam mogao uciniti nista kako bih

sprijecio sve vecu napetost.

"Buduci da ti tvrdis da sam ja vrazji sluga, bi li bio tako ljubazan da nam kazes kako tocno poimas sejtana?" upitao je Sems.

"Naravno", odgovorio je seik Yassin, nikad ne propustajuci priliku da propovijeda. "Nasa vjera, koja je  zadnja i  najbolja od  abrahamskih vjera, govori nam da je  sejtan

prouzrocio protjerivanje Adama i Eve iz raja. Kao djeca posrnulih roditelja, svi mi moramo biti na oprezu, jer sejtan se pojavljuje u mnogim oblicima. Ponekad dolazi u  obliku kockara koji nas poziva na kockanje, ponekad kao prelijepa djevojka koja nas pokusava zavesti... Sejtan se moze pojaviti u oblicima koje najmanje ocekujemo, kao sto je onaj putujuceg dervisa."

Kao da je ocekivao ovu primjedbu, Sems se znalacki nasmijesio. "Shvacam sto zelis reci. Mora da je ogromno olaksanje i lak izlaz misliti da je vrag uvijek izvan nas."

"Kako to mislis?" upitao je seik Yassin.

"Pa, ako je sejtan tako pokvaren i neukrotiv kao sto ti tvrdis, tad mi ljudi nemamo razloga kriviti same sebe za svoja nedjela. Sve dobro sto se dogodi, pripisat cemo Bogu, a sve lose stvari u zivotu jednostavno cemo pripisati sejtanu. U oba slucaja, bit cemo izuzeti

od svake kritike i samoispitivanja. Kako je to lako!"

I nadalje govoreci, Sems je poceo koracati po prostoriji, a glas mu je sa svakom rijecju postajao odlucniji. "Ali zamislimo na trenutak da nema sejtana. Da nema demona koji cekaju kako bi nas sazgali u vrelim kotlovima. Sve te slike od kojih se krv ledi smisljene su

kako bi nam nesto pokazale, ali su zatim postale kliseji i izgubile svoju izvornu poruku." "A kakva bi to bila poruka?" umorno je upitao seik Yassin i prekrizio ruke na prsima. "Ah, znaci ipak imas pitanja", odgovorio je Sems. "Poruka je da su muke koje si neka

osoba moze zadati beskonacne. Pakao je u nama, jednako kao i raj. Kur'an kaze da su

ljudska bica najplemenitija. Visi smo od najvisega, ali ujedno nizi od najnizega. Kad bismo spoznali puno znacenje toga, prestali bismo traziti sejtana vani i umjesto toga se usredotocili na sebe same. Nama je potrebno iskreno preispitivanje. A ne promatranje tudih mana."

"Samo ti idi  i preispituj se,  i ako  je  Allahova volja, jednog  ces  se dana iskupiti",

odgovorio je seik Yassin, "ali pravi ucenjak mora drzati na oku svoju zajednicu."

"Tad mi dopusti da ti ispricam jednu pricu", rekao je Sems s takvom ljupkoscu da

nismo mogli biti sigurni je li iskren ili zadirkuje.

I evo sto nam je ispricao:

Cetvorica trgovaca molili su se u diamiji kad su vidjeli kako u nju ulazi mujezin. Prvi se

trgovac prestao moliti i upitao, "Mujezine! fe li molitva prekinuta? Ili jos uvijek imamo vremena?" Drugi se trgovac prestao moliti i obratio prijatelju. "Hej, progovorio si dok si se molio. Tvoja je molitva sad nevaieca. Moras poceti ispocetka!"

Kad je to cuo, umijesao se treci trgovac. "Zasto krivis njega, idiote? Trebao si misliti na svoju

molitvu. Sad je i tvoja nevaieca."

Cetvrti se trgovac nasmijesio i glasno rekao, "Pogledaj ih! Sva trojica su zabrljali. Hvala Bogu

sto ja nisam jedan od onih koji su zastranili."

Ispricavsi nam tu pricu, Sems je stao pred nas i upitao: "Onda, sto mislite? Koje su od molitvi ove cetvorice trgovaca po vasemu misljenju nevazece?"

U ucionici je nastalo kratko komesanje dok smo izmedu sebe raspravljali o odgovoru. Najzad je netko straga rekao: "Molitve drugog, treceg i cetvrtog trgovca su nevazece. Ali

prvi je trgovac neduzan jer se samo zelio posavjetovati s mujezinom."

"Da, ali nije smio samo tako napustiti molitvu", umijesao se Irshad. "Ocito je da su svi trgovci pogrijesili, osim cetvrtoga, koji je samo razgovarao sam sa sobom."

Odvratio sam pogled, ne slazuci se ni s jednim ni s drugim odgovorom, ali odlucan da

ne zucnem. Imao sam osjecaj da moji stavovi mozda ne bi bili dobrodosli.

Ali cim mi je ta misao prosla kroz glavu, Sems iz Tabriza pokazao je na mene i upitao: "A ti? Sto ti mislis?"

S mukom sam progutao slinu prije no sto sam uspio prozboriti. "Ako su ti trgovci pogrijesili, to nije zato sto su prozborili tijekom molitve", rekao sam, "nego zato sto ih je,

umjesto da brinu svoja posla i povezu se s Bogom, vise zanimalo ono sto se zbiva oko njih. Medutim, osudimo li ih, bojim se da cemo i mi naciniti istu presudnu pogresku."

"Kakav je onda tvoj odgovor?" upitao je seik Yassin, najednom zainteresiran za taj razgovor.

"Moj odgovor je da su sva cetvorica trgovaca pogrijesila iz slicnog razloga, ali se ni za jednoga od njih ne moze reci da je u krivu, jer na kraju dana nije na nama da im sudimo."

Sems iz Tabriza zakoracio je prema meni i pogledao me s toliko ljubavi i njeznosti da

sam se osjecao kao djecak koji uziva u bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi. Upitao me kako se zovem, a kad sam mu rekao, zamijetio je: "Ovaj vas prijatelj Husam ima srce sufija."

Zacrvenjeo sam se do usiju kad sam to cuo. Nije bilo dvojbe da ce me seik Yassin strogo izgrditi nakon sata, a moji prijatelji zadirkivati i ismijavati. Ali sve moje brige brzo

su isparile. Uspravio sam se i nasmijesio Semsu. On mi je zauzvrat namignuo i, jos uvijek sa smijeskom, nastavio objasnjavati.

"Sufi kaze, 'Trebao bih misliti na svoj unutarnji susret s Bogom, a ne osudivati druge ljude.'  Medutim,  ortodoksni  ucenjak  uvijek  budno  trazi  pogreske  drugih.  Ali  ne

zaboravite, ucenici, onaj tko se tuzi na druge najcesce je sam na krivom putu."

"Prestani zbunjivati umove mojih ucenika!" umijesao se seik Yassin. "Kao ucenjaci, ne mozemo si dopustiti nezainteresiranost za djela drugih ljudi. Ljudi nam postavljaju mnoga pitanja i ocekuju da cemo im odgovoriti kako treba, tako da svoju vjeru mogu zivjeti

propisno i u cijelosti. Pitaju nas trebaju li se ponovno umiti ako im prokrvari iz nosa ili je li u redu postiti na putu, i tako dalje. Ucenja Safija, Hanefija, Hanbalija i Malikija medusobno se razlikuju kad je rijec o tim stvarima. Svaka skola zakona ima svoje precizne odgovore koje treba prouciti i nauciti."

"To je dobro, ali nemoj se toliko vezati uz nominalne razlike." Sems je uzdahnuo.

"Bozji logos je cjelovit. Ne posezi za pojedinostima naustrb cjeline."

"Pojedinostima?" u nevjerici je ponovio seik Yassin. "Vjernici pravila shvacaju ozbiljno.

A mi ucenjaci vodimo ih u njihovim nastojanjima."

"Samo ih vi nastavite voditi - odnosno, sve dok ne zaboravljate da je vase vodstvo ograniceno i da ne postoji rijec iznad Bozje rijeci", odgovorio je Sems i dodao: "Ali pokusajte ne propovijedati onima koji su postigli prosvjetljenje. Oni u surama Kur'ana

pronalaze drukcije zadovoljstvo i stoga ne zahtijevaju vodstvo jednog seika."

Kad je to cuo, seik Yassin toliko se rasrdio da su mu se uveli obrazi oblili grimiznim crvenilom, a Adamova jabucica naglo iskocila. "Nema niceg privremenog u vodstvu koje mi  dajemo",  rekao  je.  "Serijatski  zakon  predstavlja  pravila  i  odredbe  kojih  se  svaki

musliman treba pridrzavati od kolijevke do groba."

"Serijatski zakon samo je camac koji plovi po oceanu Istine. Onaj tko uistinu trazi Boga, prije ili kasnije napustit ce plovilo i zaroniti u more."

"Tako da ga moze pojesti morski pas", odvratio je seik Yassin i nasmijuljio se. "To je ono sto se dogada onome tko odbija vodstvo."

Nekoliko ucenika pridruzilo se njegovom hihotu, ali mi ostali mirno smo sjedili i

osjecali sve vecu nelagodu. Sat se blizio kraju, a ja nisam vidio kako bi se ovaj razgovor mogao zakljuciti u pozitivnom tonu.

Mora da je i Sems iz Tabriza osjetio istu sumornost jer je sad izgledao zabrinut, gotovo

jadan. Zatvorio je oci kao da je najednom umoran od tolikog razgovora, pokretom tako

istancanim da je bio gotovo nezamjetan.

"Na svojim putovanjima upoznao sam brojne seike", rekao je Sems. "Dok su neki od njih bili iskreni ljudi, drugi su bili snishodljivi i nisu znali nista o islamu. Ne bih mijenjao prasinu sa starih cipela osobe koja uistinu ljubi Boga za glave danasnjih seika. Cak i

glumci sjena, koji prikazuju slike iza zastora bolji su od njih jer oni barem priznaju da je ono sto daju cista iluzija."

"Sad je dosta! Mislim da smo culi dosta s tvog rasljastog jezika", objavio je seik Yassin. "A sad izlazi iz moje ucionice!"

"Ne brini, ionako sam kanio otici", nestasno je odvratio Sems i zatim se okrenuo prema nama. "Ovo cemu ste danas svjedocili stara je rasprava koja seze sve do vremena poslanika Muhameda, mir neka je s njim. Ali ta rasprava ne odnosi se samo na povijest islama. Ona je prisutna u srcu svake abrahamske vjere. To je sukob izmedu ucenjaka i mistika, izmedu uma i srca. Vi odaberite!"

Sems je kratko zastao kako bismo osjetili puni ucinak njegovih rijeci. Osjetio sam kako njegov pogled pada na mene i kao da smo podijelili tajnu - ulazak u neko neiskazano,

nepisano bratstvo.

Zatim je dodao: "Na kraju, ni vas ucitelj ni ja ne mozemo znati vise no sto nam Bog dopusta znati. Svi igramo svoje uloge. Iako, samo je jedno vazno. Da svjetlo sunca ne bude zasjenjeno sljepocom oka onoga tko porice, onoga tko odbija vidjeti."

Na to je Sems iz Tabriza polozio desnu ruku na srce i pozdravio se sa svima nama, ukljucujuci seika Yassina, koji je stajao sa strane, hladan i mrk. Dervis je izisao i zatvorio vrata iza svojih leda, ostavljajuci nas obavijene tako dubokom sutnjom da jos dugo nismo mogli prozboriti niti se promeskoljiti.

Irshad me je iscupao iz transa. Zamijetio sam da zuri u mene s necim slicnim prijekoru. Tek sam tad shvatio da moja desna ruka pociva na mom srcu u pozdrav Istini koju je prepoznalo.