Sems

KONJA, 30. LISTOPADA 1244.

Bila je to vecer prije nego sto sam upoznao Rumija, sjedio sam na svom balkonu u Svratistu trgovaca secerom. Srce mi je uzivalo u velicanstvenosti svemira koji je Bog stvorio na svoju sliku, tako da Ga, ma gdje se okrenuli, mozemo i potraziti i pronaci. A ipak, ljudska bica rijetko to cine.

Sjetio sam se pojedinaca koje sam susreo - onog prosjaka, prostitutke i pijanca. Obicnih

ljudi koji su patili od uobicajene bolesti: odvojenosti od Jednog. Oni su bili od onih ljudi koje ucenjaci ne vide dok sjede u svojim kulama od slonokosti. Pitao sam se je li Rumi imalo drukciji. Ako nije, samome sam sebi rekao da moram biti kanal izmedu njega i najnizih slojeva drustva.

Grad je napokon usnuo. Bilo je to ono doba noci kad cak i nocne zivotinje nevoljko remete mir koji vlada. Uvijek me neizmjerno zalosti i ujedno ushicuje slusati kako neki grad spava, pitati se kakve se price prozivljavaju iza zatvorenih vrata, kakve sam price ja mogao prozivjeti da sam odabrao drugi put. Ali ja nisam nista odabrao. U najmanju ruku, put je odabrao mene.

Sjetio sam se jedne pripovijesti. Putujuci dervis dosao je u grad u kojem stanovnici nisu imali povjerenja u strance. "Odlazi!" vikali su mu. "Nitko te ovdje ne poznaje!"

Dervis je mirno odgovorio: "Da, ali ja poznajem samoga sebe, i vjerujte mi, bilo bi mnogo gore da je obrnuto."

Dok god poznajem samoga sebe, bit cu dobro. Tko god poznaje samoga sebe, poznaje Jedno.

Mjesec me okupao svojim toplim sjajem. Lagana kisica, njezna kao svilena marama,

zapadala je po gradu. Zahvalio sam Bogu na ovom blagoslovljenom trenutku i ostavio se u Njegovim rukama. Ponovno me se dojmila krhkost i kratkoca zivota i sjetio sam se jos jednog pravila: Zivot je privremeni zajam, a ovaj je svijet tek povrsno oponasanje Stvarnosti. Samo bi djeca zamijenila igracku za stvarnu stvar. A ipak, ljudi se ili zalude igrackom ili je drsko slome i bace. U ovome zivotu, kloni se svih krajnosti, jer one ce unistiti tvoju unutarnju ravnotezu.

Sufije ne idu u krajnosti. Sufi uvijek ostaje blag i umjeren.

Sutra ujutro otici cu do one velike dzamije i slusati Rumija. Mozda on jest sjajan propovjednik kao sto svi kazu, ali na kraju sirina i doseg svakog govornika odredeni su sirinom i dosegom njegove publike. Rumijeve rijeci mozda jesu kao divlji vrt, pun cesljuga, travki, smreke i grmlja, ali uvijek je na posjetitelju da odabere sto mu se najvise svida. I dok lijepo cvijece odmah cupaju, rijetki ljudi obracaju pozornost na biljke s trnjem i bodljikama. Ali, istina je da se od njih cesto spravljaju sjajni lijekovi.

Nije li jednako i s vrtom ljubavi? Kako ljubav moze biti vrijedna svog imena ako biras samo ono sto je lijepo i izostavljas teskoce? Lako je uzivati u dobrome i ne voljeti lose.

Svatko to moze. Pravi je izazov voljeti dobro i lose zajedno, ne zato sto moras prihvatiti grubo s glatkim, vec zato  sto moras nadici takve opise i prihvatiti ljubav  u njezinoj cijelosti.

Jos samo jedan dan prije no sto upoznam svog druga. Ne mogu spavati.

Oh, Rumi! Kralj kraljevstva rijeci i znacenja! Hoces li me prepoznati kad me vidis?

Vidi me!