Pismo

IZ KAYSERIJA U BAGDAD, VELJACA 1243.

Bismillahirrahmanirrahim.

Dragi moj brate Baba Zamane,

Neka mir i Bozji blagoslov budu s tobom.

Proslo je dugo vrijeme otkad smo se zadnji put vidjeli i ja se nadam da ce te moje pismo zateci u dobrom raspolozenju. Cuo sam toliko mnogo divnih stvari o tekiji koju si sagradio u predgradu Bagdada, gdje poducavas dervise mudrosti i ljubavi prema Bogu. Pisem ti ovo pismo u povjerenju kako bih s tobom podijelio nesto sto me vec neko vrijeme zabrinjava. Dopusti da krenem iz pocetka.

Kao sto znas, pokojni sultan Aladdin Keykubad bio je izvanredan

covjek koji se istaknuo vodstvom u teska vremena. Sanjao je o tome da sagradi grad u kojemu bi pjesnici, obrtnici i filozofi mogli zivjeti i raditi u miru. San koji su mnogi nazvali nemogucim s obzirom na kaos i neprijateljstvo u svijetu, posebice kad krizari i Mongoli napadaju s obje strane. Sve smo to vidjeli. Krscani ubijaju muslimane, krscani ubijaju krscane, muslimani ubijaju krscane, muslimani ubijaju muslimane. Vjere, sekte, plemena, cak i braca u medusobnom su ratu. Ali Keykubad je bio odlucan voda. Odabrao je grad Konju - prvo mjesto koje je izronilo nakon velikog potopa - da u njemu ostvari svoj veliki san.

Sad, u Konji zivi ucenjak za kojega ti mozda jesi, a mozda nisi

cuo. Ime mu je Mevlana Dzelaluddin, ali cesto se predstavlja imenom Rumi. Imao sam zadovoljstvo upoznati ga, i ne samo to, vec i uciti s njim, najprije kao njegov ucitelj, a zatim, nakon smrti njegovoga oca, kao njegov mentor i, nakon godina, kao njegov ucenik. Da, prijatelju moj, postao sam ucenik svog ucenika. Toliko je bio nadaren i razborit da ga nakon nekog vremena vise nisam imao cemu nauciti i umjesto toga sam poceo uciti od njega. I njegov otac bio je sjajan ucenjak. Ali Rumi ima osobinu koju ima tek malen broj ucenjaka: sposobnost da zaroni duboko ispod lupine vjere i izvuce iz njezine jezgre dragulj koji je univerzalan i vjecan.

Zelim da znas da ovo nisu samo moja osobna razmisljanja. Kad je Rumi kao mladic upoznao velikog mistika, ljekarnika i proizvodaca miomirisa, Fariduddina Attara, Attar je rekao o njemu: "Ovaj ce momak otvoriti vrata u srcu ljubavi i baciti plamen u srca svih ljubitelja mistike." Jednako tako, kad je Ibn Arebi, istaknuti filozof, pisac i mistik, vidio jednog dana mladog Rumija kako hoda iza svog oca, uzviknuo je, "Uzviseni Boze, ocean hoda iza jezera!"

Sa samo dvadeset i cetiri godine, Rumi je postao duhovni voda. Danas, trinaest godina kasnije, stanovnici Konje uvazavaju ga kao

primjer i svakoga petka ljudi iz citavog podrucja hrle u grad kako bi slusali njegove propovijedi. Istaknuo se u pravu, filozofiji, teologiji, astronomiji, povijesti, kemiji i algebri. Vec se govori da ima deset tisuca ucenika. Njegovi sljedbenici slusaju svaku njegovu rijec i smatraju ga velikim prosvjetiteljem koji ce izazvati vaznu pozitivnu promjenu u povijesti islama, ako ne i u povijesti svijeta.

Ali, meni je Rumi oduvijek bio kao sin. Obecao sam njegovom

pokojnom ocu da cu uvijek paziti na njega. A sad kad sam starac koji se priblizava zadnjim danima svog zivota, zelim biti siguran da je u dobrome drustvu.

Vidis, ma koliko izvanredan i uspjesan Rumi nedvojbeno jest, sam mi se Rumi nekoliko puta povjerio da se u nutrini osjeca nezadovoljan. Nesto u njegovome zivotu nedostaje - neka praznina koju ne mogu ispuniti ni njegovi ucenici ni njegova obitelj. Jednom sam mu rekao da iako nije ni priblizno sirov, jos nije ni pecen. Njegova je salica puna do ruba, a ipak je potrebno da se vrata njegove duse otvore kako bi vode ljubavi mogle teci unutra i van. Kad me je upitao kako se to moze uciniti, rekao sam mu da treba druga, prijatelja na istome putu, i podsjetio ga da Kur'an kaze, "Vjernici su zrcala jedni drugih."

Da se ta tema nije ponovno pojavila, mozda bih posve zaboravio

na nju, ali onoga dana kad sam otisao iz Konje, Rumi je dosao k meni kako bi me zatrazio misljenje o ucestalome snu koji ga je opterecivao. Rekao mi je da u svom snu trazi nekoga u nekom velikom, prometnom gradu u nekoj dalekoj zemlji. Rijeci na arapskome. Bozanstven zalazak sunca. Dudova stabla i svilci koji strpljivo cekaju u zatvorenim cahurama da dode njihov trenutak. Zatim se vidio u dvoristu svoje kuce, kako sjedi uz bunar sa svjetiljkom u ruci i place.

Isprva nisam imao pojma sto djelici u njegovome snu znace. Nista mi nije djelovalo poznato. Ali onda jednog dana, nakon sto sam na dar dobio svileni sal, odgovor mi je dosao i zagonetka je bila

rijesena. Sjetio sam se koliko ti volis svilu i dudove svilce. Sjetio sam se divnih stvari koje sam cuo o tvom derviskom redu. I sinulo mi je da je mjesto koje je Rumi vidio u svojim snovima upravo tvoja derviska tekija. Ukratko, moj brate, ne mogu se ne zapitati ne zivi li Rumijev drug pod tvojim krovom. Otuda razlog za ovo pismo.

Ne znam postoji li takva osoba u tvojoj tekiji. Ali ako postoji,

ostavljam tebi da ga obavijestis o sudbini koja ga ceka. Ako ti i ja mozemo odigrati i najmanju ulogu kako bismo pomogli da se dvije rijeke susretnu i izliju u ocean Bozanske Ljubavi kao jedan jedinstveni vodeni tijek, ako mozemo pomoci da se dvojica dobrih prijatelja Boga sretnu, smatrat cu se blagoslovljenim.

Postoji, medutim, jedna stvar koju moras uzeti u obzir. Mozda Rumi jest utjecajan covjek kojega mnogi obozavaju i postuju, ali

to ne znaci da nema kriticare. Ima ih. Stovise, takvo zajednicko kolanje moglo bi izazvati nezadovoljstvo i otpor i suparnistvo onkraj nasega shvacanja. Njegova ljubav prema drugu mogla bi takoder izazvati probleme u njegovoj obitelji i uzem krugu. Osoba koju otvoreno voli netko kome se toliko mnogo ljudi divi mora izazvati zavist, ako ne i mrznju drugih.

Sve bi ovo moglo dovesti Rumijevog druga u nepredskazivu opasnost. Drugim rijecima, moj brate, osoba koju posaljes u Konju mozda se nikad ne vrati. Stoga te, prije nego sto doneses ikakvu odluku glede toga kako ces otkriti ovo pismo Rumijevom drugu, molim da pomno razmislis o svemu.

Zao mi je sto te stavljam u tezak polozaj, ali kao sto obojica

znamo, Bog nas nikad ne optereti vise nego sto mozemo podnijeti. Unaprijed se radujem tvom odgovoru i vjerujem da ces, ma kakav bio

ishod, poduzeti prave korake u pravome smjeru.

Neka svjetlo vjere nikad ne prestane obasjavati tebe i tvoje dervise,

Ucitelj Seyyid Burhaneddin