Ella

NORTHAMPTON, 22. SVIBNJA 2008.

Bijeli je prosiveni pokrivac skrivao Ellu dok je s osjecajem krajnje izmozdenosti tesko gutala slinu bolnoga grla. Ostanak budna dokasna i ispijanje vise vina od uobicajene granice nekoliko noci zaredom uzelo je svoj danak. Bez obzira na to, sisla je u prizemlje pripremiti dorucak i sjela za stol s blizancima i svojim suprugom, dajuci sve od sebe da izgleda zainteresirano za njihovo blebetanje o "najsuper" automobilima u skoli, iako je zeljela samo vratiti se u krevet i spavati.

Najednom se Orly obratila majci i upitala: "Avi kaze da se nasa sestra vise nikad nece

vratiti kuci. Je li to istina, mama?" Iz njezinog je glasa isparavala sumnjicavost i optuzba. "Naravno da to nije istina. Vasa sestra i ja smo se posvadale, kao sto znate, ali se

volimo", odgovorila je Ella.

"Je li istina da si nazvala Scotta i zatrazila od njega da napuca Jeannette?" s cerekom je upitao Avi, ocito neizmjerno uzivajuci u toj temi.

Ella je razrogacenim ocima pogledala supruga, ali David je podigao obrve i rastvorio

dlan kako bi pokazao da on nije taj koji im je to rekao.

Uvjezbanom lakocom, Ella je svome glasu dala autoritativni ton koji je koristila za upute svojoj djeci. "To nije posve tocno. Istina je da jesam razgovarala sa Scottom, ali nisam mu rekla da napuca vasu sestru. Rekla sam samo da ne brza sa brakom."

"Ja se nikad necu udati", sa sigurnoscu je objavila Orly. "Bas, kao da bi te ijedan tip htio za zenu!" prasnuo je Avi.

Dok je slusala kako se njezini blizanci medusobno zadirkuju, iz razloga koje nije mogla

shvatiti, Ella je osjetila kako joj se na usta navlaci neki nervozan osmijeh. Potisnula ga je. Ali osmijeh je bio ondje, izrezbaren ispod njezine koze, dok ih je ispracala do vrata i kad im je svima zazeljela lijep dan.

Tek kad se vratila na svoje mjesto za stolom, rijesila se tog osmijeha i ucinila je to

jednostavno time sto si je dopustila namrgoditi se. Kuhinja je izgledala kao da ju je napala vojska stakora. Napola pojedena kajgana, nedovrsena zdjelica zitnih pahuljica i prljave salice stvarali su nered na pultu. Spirit se ushodao, nestrpljiv izici u setnju, ali cak i nakon dvije salice kave i multivitaminskog napitka, jedino za sto je Ella smogla snage bilo je izvesti ga u vrt na nekoliko minuta.

Kad se vratila iz vrta, Ellu je docekalo treperenje crvenog svjetla na automatskoj tajnici. Pritisnula je gumb i na njezinu veliku radost, Jeannettin melodiozni glas ispunio je prostoriju.

"Mama, jesi li doma...? Izgleda da nisi, ili bi se javila." Nasmi- juljila se. " U redu, bila

sam toliko bijesna na tebe da vise nikad nisam zeljela vidjeti tvoje lice. Ali sad sam u redu glede svega toga. Hocu reci, ono sto si ucinila bilo je pogresno, to svakako. Nisi smjela nazvati Scotta. Ali shvacam zasto si to ucinila. Slusaj, ne moras me stalno stititi. Ja nisam ona prerano rodena beba koju jos uvijek treba drzati u inkubatoru. Prestani se ponasati

previse zastitnicki! Samo me pusti zivjeti, u redu?"

Elline oci napunile su se suzama. U mislima je vidjela Jeannette kao tek rodenu bebu. Posve crvene, tuzne koze, namreskanih i gotovo prozirnih prstica, pluca spojenih na cjevcicu za disanje - bila je tako nepripremljena za ovaj svijet. Ella je provela mnoge besane noci osluskujuci njezino disanje, samo kako bi bila sigurna da je ziva i da ce prezivjeti.

"Mama, jos nesto", dodala je Jeannette, kao da se toga naknadno sjetila. "Volim te."

Na taj je slagvort Ella ispustila dubok uzdah. Misli su joj skrenule na Azizovu poruku. Stablo zelja uslisalo je njegovu zelju. Barem njezin prvi dio. Nazvavsi je, Jeannette je

odradila svoj dio. Sad je bilo na Elli da ispuni ostalo. Nazvala je kcerkin mobitel i zatekla je na putu u knjiznicu kampusa.

"Duso, dobila sam tvoju poruku. Slusaj, strasno mi je zao. Zelim ti se ispricati." Uslijedila je stanka, kratka, ali nabijena. "U redu je, mama."

"Ne, nije. Trebala sam pokazati vise postovanja prema tvojim osjecajima."  "Zaboravimo sve to, moze?" rekla je Jeannette, kao daje ona majka, a Ella njezina

buntovna kcerka.

"Da, draga."

Sad je Jeannette spustila glas do povjerljivog mrmljanja, kao da se boji onoga sto ce sljedece upitati. "Nekako me zabrinulo ono sto si rekla neki dan. Hocu reci, je li to istina? Jesi li doista nesretna?"

"Naravno da nisam", odgovorila je Ella, malo prebrzo. "Odgojila sam troje predivne djece - kako mogu biti nesretna?"

Ali Jeannette nije zvucala uvjerena. "Mislila sam s tatom."

Ella nije znala sto bi rekla, osim istinu. "Tvoj otac i ja smo dugo u braku. Tesko je ostati

zaljubljen nakon toliko mnogo godina."

"Shvacam", odgovorila je Jeannette i cudno, ali Ella je imala osjecaj da doista shvaca.

Kad je prekinula razgovor, Ella si je dopustila mozganje o ljubavi. Sklupcala se u stolcu za ljuljanje i zapitala kako bi ona, povrijedena i cinicna kakva je bila, mogla ikad ponovno

dozivjeti ljubav. Ljubav je bila za one koji traze malo rime ili razlog u ovome svijetu koji se divlje okrece. Ali sto je s onima koji su odavno odustali od potrage?

Prije nego sto je dan zavrsio, otpisala je Azizu.

Dragi Azize (ako mi je dopusteno).

Hvala ti za ljubazan i srdacan odgovor koji mi je pomogao u obiteljskoj krizi. Moja kcerka i ja uspjele smo ostaviti iza sebe

onaj grozan nesporazum, kako si ga ti pristojno nazvao.

Bio si u pravu glede jedne stvari. Ja se stalno kolebam izmedu dvije oprecnosti: agresivnog i pasivnog. Ili se previse uplecem u zivote onih koje volim, ili se osjecam bespomocnom pred njihovim

djelima.

Glede pokornosti, nikad nisam iskusila onakvo mirno prepustanje o kakvom ti pises. Iskreno, mislim da nemam ono sto je potrebno za

jednog sufija. Ali ovo ti moram priznati: zacudno, situacija izmedu Jeannette i mene postala je onakvom kakvu sam prizeljkivala tek nakon sto sam prestala zeljeti i uplitati se. Dugujem ti veliko hvala. I ja bih se molila za tebe, ali proslo je toliko mnogo vremena otkad sam zadnji put pokucala na Bozja vrata da nisam sigurna zivi li On jos uvijek na istome mjestu. Ops, jesam li govorila kao krcmar u tvojoj prici? Ne brini, nisam toliko ogorcena. Ne jos. Ne jos. Tvoja prijateljica u Northamptonu,

Ella