POHOTNICA




Eva ne nosi gaćice.
I ne shvaća zašto se radnje erotskih priča uvijek događaju u sobama uz svijeće i šampanjac... moguće i uz vatru na kaminu.
Sretnik će uhvatiti priču u kojoj se radnja događa na podu, na nekoj koži koja smrdi na ovčetinu, davno ustrijeljena jelena ili krepanu kravu...
Eva zna što hoće.
Dosadno joj je u životu. I traži uzbuđenje. U krcatim tramvajima u određeno vrijeme. Kada je u zraku vonj muškog znoja. Oh kako je to pali!

Stiješnjena između dva muška tijela, obješena o rukohvat, oslanja se malo na onog ispred što joj je leđima okrenut, pa malo na onog iza sebe, namjerno ga guzom gađajući u osjetljivo mjesto... sve dok to mjesto ne počne osjećati i dok ne namiriše želju...
Tobož će hvatati ravnotežu, u raskoraku. Mirisi se razumiju. Ne treba znati tko je iza nje, kao ni on tko je ispred njega.
Ženski raskorak i njegovo osjetljivo a u tvrdoći već i bolno mjesto... komuniciraju. Sami.

Tramvaj im pomaže u transmisiji pohote.
Nagla kočenja su više nego poželjna. Eva obožava semafore.
Pridiže se na prste, samo to. Ostalo obavlja stara tramvajska kanta. Mmmm kako se fino trljati o njega.
Nema on ništa protiv. Dapače. Upire se o nju kao pomahnitao. Već i dahću, ali okolina ne primjećuje. Sve se dobro uklapa u omarinu uznojena prostora...

Eva zna. Nije joj prvi puta.
Izlazi na slijedećoj stanici. Vlažna i uzbuđena.
Poklanja još pogled, osobi koja je iz tramvaja gleda velikim staklenim očima zvijeri... kojoj su upravo oteli plijen iz čeljusti...
Eva se smije. Neodoljivo.

Nasmije se i on. Evina zvijer za današnji dan.



Elfrida Matuč-Mahulja/Krk





NAPOMENA: Iz knjige, Elfrida Matuc - Mahulja, O LJUBAVI I ZABLUDAMA, Krk, 2006. Idin Blog molim Vas pogledajte, ona Vam pise na: http://www.blogoye.org/ida4you/

Draga Ida, tako je krasna tvoja knjiga koju si mi poklonila. Dok se ona lagano ali sigurno uspinje ka visim regionima kojima pripada i kojima tezi, jer si Ti udahnula dusu knjizi, dok se ona se vec odavno osamostalila i zivi svojim zivotom, - velicanstvena je to spoznaja. S druge strane otuzno mozemo konstatirati, da: gdje ce Boduli kupiti knjigu od jedne Bodulke? Dobro mi je to poznato!

Po tko zna koji put, pitam se: da kako je svijet mali, i nista se ne desava bez razloga ni slucajno. Dok se malena jedanaestogodisnja djevojcica igrala i trckarala pokraj vile Zore, te 1977. ja kao Sef tehnicke sluzbe Hotelskog grada Haludovo, zivio sam i radio u Malinskoj. Mozda si s loptom zaigrana potrcala pokraj mene, sijecam se igrale se tamo i skolice, skakalo na lastiki ili kupala u moru na domak kuce.

Zanimljiva je s ove vremenske distance spoznaja, da smo se davno prije vidjali, ali ne i poznavali. Unatrag mjesec dana u Krku, jucer u Rijeci, prisutni na internetu, upoznao sam prekrasnu i vrijednu, nadasve nadahnutu knjizevnicu. Raduje me to da si i dobra haiku pjesnikinja. I da konstatiram, da je lijepo biti p r i j a t e l j e m i u blizini Ide.

Pozdrav od Borivoja.

http://budan.blog.hr/

U Rijeci, 29.04.2006.