EINSTEIN ZA POČETNIKE

[ www.astronomija.co.yu ]

1.  UVOD

Od kada je nastao, čovjek posmatra nebo i čudi se onome što vidi. Ima li ikakvog smisla ili svrhe u pojavama koje se dešavaju na nebu ?

Do prije nekoliko vijekova ljudi su vjerovali da Zemlja miruje u centru vasione, a Sunce, Mjesec, zvijezde i planete, kruže oko nas, odajući tako svakodnevnu počast našem jedinstvenom centralnom položaju. Nikakvo čudo što su ljudi tada izmislili astrologiju, jer ako mi zauzimamo centralan položaj u vasioni onda izgled sasvim prirodno da zvijezde utiču na naše živote dok se okreću oko nas.

Osnovna lekcija koju je čovječanstvo naučilo u posljednjih 400 godina je da su ta drevna shvatanja bila totalno pogrešna. Zemlja ne zauzima posebno mesto u vasioni. Živimo na jednoj sasvim običnoj planeti, jednoj od devet koje kruže oko tipične zvijezde koju nazivamo Sunce. A ta zvijezda, naše Sunce, samo je jedna među milijardama drugih zvijezda rasutih po našoj galaksiji. Čak i cijela naša galaksija nije ništa naročito. Samo jedan pogled kroz najmoćnije teleskope otkriva milione sličnih galaksija rasutih beskonačnim dubinama vasione.

Savrijemena otkrića astronomije i  fizike  možda  na  neke  ljude  djeluju  deprijesivno. Po njihovom mišljenju moderna astronomija nas uči da je čovječanstvo skup beznačajnih mikroba priljepljenih za malu stijenu koja kruži oko jedne sasvim obične zvijezde, negdje u jednoj galaksiji kakvih ima na milione u neshvatljivo ogromnoj vasioni.

Ipak, prednost treba dati drugačijem shvatanju. Tačno je to da smo mi samo jedna liliputanska rasa koja neizvjesno lebdi u biosferi koja okružuje jednu malu, plavu planetu. Ali mi, ta sićušna stvorenja, zahvaljujući svom ljudskom umu imamo neobičnu sposobnost da ispitujemo i shvatamo sudbinu vasione. Stvarna lekcija moderne astronomije nije da su naša tijela beznačajna, nego da je ljudski um moćan.

Do početka XX vijeka smisao prostora oko nas bio je potpuno nezavisan od pojma vrijemena. Obični ljudi, naučnici, svi, lako su se snalazili u ovom našem prostoru sastavljenom od tri pravca : naprijed-nazad, lijevo-desno i gore-dole, a vrijeme, vrijeme je teklo ravnomjerno, uvijek istim tempom i uvijek u istom smijeru, od prošlosti  ka budućnosti. Ali, šta su uopšte to prostor i vrijeme !? Svi ljudi ove pojmove koriste svakog dana, ali rijetko ko se zapita šta oni zapravo predstavljaju, koje je njihovo pravo fizičko značenje.

Svima je dobro poznato da sve što se dešava dešava se negde u prostoru, i u nekom vrijemenskom trenutku. Kroz prostor se krećemo, on je postojao prije nas, i nastaviće da postoji poslije nas. Isto tako je i sa vrijemenom, vrijeme  neprijekidno  teče,  na  istu stranu, istom brzinom.

Na prvi pogled djeluje da prostor i vrijeme nemaju mnogo toga zajedničkog, ali da li je stvarno tako ?

Do početka XX vijeka i smatralo se da je tako, ali tada je došlo do velike promjene u shvatanju ovih fundamentalnih pojmova prirode. Jedan od najvećih umova moderne fizike je sve to promenio, i u fiziku uveo jedan novi pojam koje je objedinio prostor i vrijeme. Taj nov pojam bio je prostor-vrijeme. Uvođenjem ovog novog pojma svijet oko nas prilično mijenja svoj izgled – on prestaje da bude trodimenzionalan i postaje četvorodimenzionalan. Istovremeno, pojavljuje se mnogo pitanja na koje treba dati odgovore : Da li se svijet sastoji samo od 4 dimenzije nama poznate dimenzije ili ih možda ima još više ? Postoji li mogućnost da putujemo unazad kroz vrijeme ? Itd ,itd. Ima još mnogo sličnih pitanja, ali teško je sa sigurnošću na njih odgovoriti.