Poglavlje  III

EGZOTERIJSKA TEORIJA DISANJA

U ovo m poglavlju ukratko ćem o predočiti teorije zapadno g znanstveno g svijet a gled e funkcij e respiratornih organ a i uloge koju im a u ljudsko m sustavu. U sljedećim ćem o poglavljima prikazati druge teorije i utvrđene činjenice istočni h škola filozofije i njihovi h istraživanja. Istok prihvaća teorije i činjenice zapadnog svijeta jer  su  mu  one  već  odavno  poznate . Uz to nadodaje mnogo  toga  što  na  Zapadu  za  sada još nije prihvaćeno ali što će zapadni znanstvenici ipak otkriti, nazvati novim imenom i predočiti svijetu  kao veliku  istinu.

Prije neg o li počnem o s proučavanje m zapadn e ideje možd a je najbolje  predočiti  kratki  opi s  organ a za  disanje  i  čitavog respiratorno g sustava.

Organ i disanja sastoje se od pluć a i „prolaza " koji zrak dovod e do njih. Dva plućn a krila nalaze se u torakalno j šupljini , svako s jedne strane središnje g pravc a tijela; razdvojen a su srcem , veliko m krvo m pumpo m i većim „zračni m cijevima" . Svako se plućn o krilo slobodn o i nesmetan o pruž a  u  svim  pravcim a osi m u hilus u koji se sastoji od bronhija, arterija  i vena koje pluć a povezuj u  s  dušniko m  i  srcem.  Pluća su spongiozn a i porozna , a plućn o je tkivo vrl o elastično. Prekrivena su finom , delikatnom ali čvrstom plućno m maramo m poznato m ka o pleura jeda n list koje blisko prianj a uz pluć a a drugi uz unutrašnjos t stijenke prsn e šupljine. Pleura izlučuje tekućinu koja omogućuj e unutrašnjim stijenkama lagano međusobn o klizanje  tijekom  samog a  čina  disanja.

Zračni se prolazi sastoje od unutrašnjost i nosa , ždrijela, grla, dušnik a ili traheje i broha . Kad a dišem o uvlačim o zrak kroz nos u kojem u se zagrijava u dodir u sa sluznico m koja je prožet a krvni m žilam a i bogat o opskrbljen a krvlju. Nako n prolaska kro z ždrijelo i grlo zrak prolaz i kro z dušni k ili traheju koji se na  koncu dijel i u manj e cijevi koj e nazivam o bronhijima . Bronhij i   s e  ponovn o   dijel e   i   završavaj u   maleni m

zračni m mjehurićim a (plućne alveole) broj kojih je doista velik. Kad a bi se opn a plućni h alveola izravnala, prekrila bi  površin u  od  četrnaest  tisuća  stopa.

Zra k  s e  u  pluć a  uvlač i aktivnošć u  ošit a (dijafragme), velikog i jakog mišića koji dijeli prsn u (torakalnu ) šupljin u o d trbušn e (abdominalne) . Aktivnosti dijafragme gotov o su automatske , jednak o ka o i srca, premd a se ošit mož e transformirati u miši ć koji je u izvjesnoj mjeri po d utjecajem napor a volje. Tijeko m svoje ekspanzij e oši t podiž e grudn i koš i proširuj e pluć a pa zrak ulazi u, na taj način, stvoreni vakum . Relaksacijom grudnog a koša pluć a se skupljaju i zrak iz nji h izlazi.

Prije neg o li razmotrim o što se događ a sa zrako m u plućima , proučim o na trenutak cirkulaciju krvi. Ka o što znate, srčani mišić pokreće krv u arterijama a poto m i u kapilarama. Na taj način krv dolazi do svakog dijela tijela kojega vitalizira, hrani i jača. Tada se mrežo m kapilara odvod i u vene, njim a do srca a zati m opet dospijeva  u  pluća.

Kr v koja počinje svoje arterijsko putovanje svijetlo je crvene boje , obogaćen a život davajućo m kvalitetom i osobinama . Kr v koja se vraća natrag u srce tamn a je, siromašn a i ispunjen a otpadni m tvarima tjelesnoga sustava . Počinj e ka o svjež a i okrepljujuć a struj a planinski h brzaka. Vraća se ka o voda otpadni h kanala. Nečist a  krv  ulazi  u  desn u  srčanu  pretklijetku  (atrij).

Kad a se pretklijetka ispun i krvlju, kontrahir a se i odvod i tijek krvi u desn u srčanu klijetku  (ventrikul) koji svojo m kontrakcijo m potiskuj e krv u pluć a u kojim a s e on a milijunim a krvni h žilica dovod i d o plućni h  alveola  o  kojim a  sm o  govorili.

Dakle , nečist a krv rasprostranjen a j e izmeđ u milijun a sitnih plućni h alveola. Udisaje m se uvlači zrak i kisik iz njega dolaz i u dodi r s onečišćeno m krvi kro z tank e stijenke krvih kapilar a zidov i koji h s u dovoljn o čvrsti da zadrž e kr v i dovoljn o tank i i propusn i d a dopust e prolaza k kisika. Kad a kisik dođ e u dodi r s krvlju  događ a  se  neka  vrsta  sagorijevanja; kr v veže kisik i oslobađ a ugljični dioksi d stvoren iz otpadni h produkat a i otrovni h supstancij a koje je krv sakupil a u svim dijelovim a tjelesnoga sustava. Tako obogaćen a i pročišćena kisiko m krv se dovod i do srca. Ponovn o je bogata , crvena i svijetla, zasićena život davajući m kvalitetama i osobinama . Ulaz i u lijevu srčan u pretklijetku (atrij) a iz nje u lijevu klijetku (ventrikul) , odakl e ponovn o arterijski m spleto m krvnih žila odlazi donijeti život svim dijelovim a tijela. Utvrđen o je da u jednom e dan u tijelom, dakle tijekom dvadeset i četiri sata, ok o 16 000 litara krvi prođ e kro z krvne kapilare gdje se krv izlaže kisiku i udahnuto m zraku . Zamislivš i s e sam o i n a trenuta k na d ti m sićušni m detaljem ne možem o se ne začudit i i zadiviti na d beskrajno m brižljivošću i inteligencijom Prirode.

 

Sve do k dovoljn a količina svježega zraka ne ud e u pluća, nečisti tijek venozne krvi ne mož e biti pročišćen. Posljedic a toga nije sam o lišavanje tijela hranjivi h sastojaka neg o se također i otpadn i produkti , do čijeg b i oslobađanj a trebal o doći , ponovn o vraćaj u u cirkulaciju, trujući tjelesni sustav.  Nečist zrak djeluje na jednaki način sam o u nešto manje m opsegu. Također se mož e primijetiti da, ukoliko osob a ne udiše dovoljnu količinu zraka, „ra d krvi " nije ispravan što rezultira nedovoljno m ishrano m tijela i stvaranje m bolesti ; organiza m počinj e patiti o d jedno g stanja koje bism o mogl i nazvati nesavršen o zdravlje. Krv osob e koja neispravn o diše je plavkaste, tamn e boje. Nedostaj e jo j punoć a crvene , čist e arterijsk e krvi . Cest o j e t o očitovan o u izgledu osobe . Naglašen a je blijedoća i slabija cirkulacija krvi. Ispravn o disanje pospješuj e cirkulaciju i rezultira čistim i sjajni m izgledom . Ča k i sam o malo razmišljanja pokazat će na m vitalnu važnost ispravno g disanja . Ukolik o krv nije u potpunost i pročišćen a regenerativnim proceso m u plućima , ulazi u arterijski krvoto k u lošem , neprirodno m stanju , nedovoljn o čista i nepotpun o očišćena od nečistoća koje je preuzel a na svo m povratk u u srce i pluća . Ukolik o ove otpadn e supstancij e organizm a ponovn o uđ u u tjelesni sustav, zasigurn o će se očitovati u nekoj od bolesti tijela, ili u  form i bolesti  krvi  illi  u  bolesti koj a nastaj e ka o posljedic a nepravilnog a rad a nepotpun o  ishranjenog organ a  ili  tkiva.

Kad a je krv na ispravan nači n izložena zraku u plućima , ne sam o da se rješava nakupljen e nečistoće i nakupljen a štetno g ugljično g dioksid a već takođe r uzim a i apsorbir a određen u količin u kisika kojega donos i svi m dijelovim a tijel a u kojim a j e o n neophoda n d a b i prirod a mogl a n a ispravan nači n izvršiti svoj proces. Kad a kisik dod e u dodi r s krvlju, sjedinjuje se s hemoglobino m i odlazi do svake stanice tkiva, mišića i organ a koje osvježuje i jača. Istrošene i stare stanice nadomještavaju se novim materijalima koje Priroda zamjenjuje prem a svojoj potrebi. Arterijska krv ispravn o izložen a zraku, sadrži ok o 25 % slobodno g kisika.

Vitalizacija kisiko m ne odnos i se sam o na tjelesna tkiva i organe . I probava, također, ovisi o određeno m zasićenju hrane kisikom što se događ a jedino kada kisik iz krvi dolaz i u dodi r  s  hrano m  stvarajući  određen i obli k izgaranja. Stog a je nužn o odgovarajuć u količinu kisika unijeti u pluća. Sve to govori u prilo g činjenici da se slaba pluć a  i slaba probav a  često javljaju  skupa . D a bism o shvatil i cjelovit u važnos t ov e tvrdnj e moram o imat i n a um u činjenicu d a čitavo tijelo uzim a hranjive sastojke iz apsorbirane hrane te da poremećena ili nedostatn a apsorpcij a hranjivi h sastojak a uvijek znači nedovoljno ili nepotpun o nahranjen o tijelo. Ča k i sam a pluć a ovise o isto m izvoru ishrane; premd a je apsorpcija pute m nesavršena disanja nepotpun a a pluća

zauzvrat oslabljena, on a vremeno m još više slabe i u nemogućnost i su izvršavati svoj rad na zadovoljavajući način. Posljedica toga je daljnje slabljenje tijela. Svaki komadić , djelić hran e i pić a mor a doć i u dodi r s kisiko m prije neg o li prijeđe u probavn i trakt u kojem se apsorbiraj u potrebn i hranjivi sastojci i prije neg o li se odgovarajuć i tjelesni produkt i tjelesnog sustava reduciraj u n a odgovarajuć i obli k i eliminiraj u i z organizma . Nedovoljn a količin a ili manja k kisik a označava nedostatnu ishranu, nepotpun o eliminiranje štetnih sastojaka i  slabije zdrastveno stanje.  I  doista -

„disanj e je život".

Izgaranj e koj e nastaj e uslije d promjen e u neiskorišten e otpadn e produkt e stvara toplin u i izjednačuje temperaturu tijela. Ljudi s dobri m disanjem nisu skloni prehladam a  i općenit o imaj u obilje topl e krvi koja im omogućuj e otpornos t prem a promjenam a vanjske  temperature.

Povrh svega  što  je  rečeno,  važno  je  napomenut i d a važan dodata k samom e čin u disanja daje vježbanje unutarnji h organ a i mišića , osobin u koju zapadn i autor i koji pišu o ovoj temi običn o previđaju, ali koju yogin i  u  cijelosti prihvaćaju  i uvažavaju.

Nepotpun o ili plitko disanje tek sam o s dijelo m aktivirani h plućni h alveola , znač i d a j e velik  di o plućni h kapaciteta neiskorišten. U to m slučaju čitav tjelesni   susta v  pat i   sukladn o   količin i   nedovoljn o

 

zasićene krvi kisiko m ili rečeno drukčije, razmjern o manjk u kisika ili suboksidaciji. U svo m uobičajeno m stanju životinje diš u prirodn o a jednaki je slučaj i s primitivni m čovjekom . Međutim , nepriroda n i nenormala n nači n života koji je moderno m čovjeku nametnul a modern a civilizacija, sjena  koja  se nadvil a na d naše modern o civilizirano društvo, lišila nas je i uskratila na m prirodn u naviku disanja. Ljudski ro d trpi posljedice toga neprirodno g stanja i pati. Čovjekov jedini  fizički  spas  je  „povrata k prirodi" !