Sebični interesi govore raznorazne jezike
i igraju najraznovrsnije uloge. — Francois Due de /a Rochefoucauld

Nikada ne moraš nikamo
stići ako misliš
da si već ondje. — E. C. McKenzie

Dio života posvetite drugima. Vaša predanost
neće biti žrtva.
Bit će to čudesno iskustvo jer je riječ
o intenzivnome trudu usmjerenom
prema važnom i smislenom
cilju. — Dr. Thomas Dooley

UŽASNO JE UZBUDLJIVO živjeti i razmišljati o svim raznovrsnim čudima otkrivanja koja su pred budućim generacijama. Kamo će nas sva ta otkrića odvesti? Koje će čovječanstvo imati koristi?
Svemir je nepregledan i po svoj prilici vječan, dok smo mi maleni i smrtni. Kako je samo uzbudljivo razmišljati kako bi naša kreativnost
mogla biti dio čudesnoga plana koji još nismo spoznali!

Pascal piše: »Veličinu i dostojanstvo ne smijem tražiti iz svijeta i prostora, nego kroz vladanje svojim mislima. Ovladam li svjetovima, neću biti nimalo bogatiji. Svemir me prostorom obavija i guta poput atoma; mislima ja spozajem svijet«. I premda možda izgledamo beznačajno, naša bi uloga možda ipak mogla biti presudna. Kao ljudska bića imamo dar uma, duha i smisla. Možemo razmišljati, zamišljati i sanjariti. Možemo li tražiti i neke buduće pojmove u raskošnoj i sve široj raznolikosti čovjekove misli? Čini se da nam je dopušteno, na određeni način, da nas stvara beskonačno božansko radi ubrzavanja pustolovine kreativnosti.

Postoji li, međutim, moguća prepreka koju nazivamo egoizmom?
Pritom ne mislimo toliko na osobnu manu, nego prije na naviku uma koja smeta procesu učenja nužnom za budući napredak.
Možda smo naviknutiji na razmišjanje prema kojem smo tijela koja imaju dušu nego spoznaji da smo duše koje žive u tijelu. Ti pojmovi o tijelu postoje već dugo i šalju nam pogrešne poruke o našoj istinskoj biti i svrsi u ukupnosti stvari.
Na koje još načine egoizam može smetati našem razvoju?
Možda se jedna prepreka pojavljuje i kada sebe smatramo odvojenima od drugih. Ako netko odrasta proživljavajući bol zbog usamljenosti, kritika iz redova vršnjaka, ili emocionalne povrijeđenosti, pojam o odvojenosti može se pojaviti u vrlo ranoj životnoj dobi. Druga prepreka može se pojaviti kada naš ego promiče iluzije o krivnji ili strahu.
Odnosno, ego nas može bombardirati i idejama da bez prestanka moramo stjecati što više iz materijalnoga svijeta da bismo iskusili zadovoljstvo.
Međutim, kada postanemo svjesni utjecaja ega na naš život, otvara nam se mogućnost za novo duhovno buđenje.

Jeste li se kada našli u životnoj fazi u kojoj su vas više zanimali drugi i svijet oko vas nego vi sami? Kada se ne koncentriramo na potpunu odvojenost, na povrijeđenost ili strah od onoga što nam život eventualno donosi, stječemo nemjerljivu slobodu!

Najbolji su darovi oni koji za uzvrat ne očekuju ništa. — Norveška poslovica

Život koji nam je podarila priroda kratak je, no sjećanje na dobro proživljen život ostaje vječno. — Ciceron

Prepreku pretvorite u odskočnu dasku. — Anonimna

Naš um tako može slobodno početi istraživati kao dio zajednice traženja, koncentriran na postupak traženja. Čini se da to jednako vrijedi i za istraživanje naše duhovne budućnosti. Možete li promisliti o mogućoj budućnosti u kojoj se zahvaljujući korisnim znanstvenim otkrićima progresivno otkrivaju duhovne spoznaje? Do ključnog napretka može doći kada cijenimo načine na koje je znanost naučila napredovati velikim koracima. Kreativna otvorenost prema traženju otkrića i perspektiva
usmjerena na budućnost također nude neograničene mogućnosti.

Strah se nikada ne usuđuje prići velikoj duši. — Phia Rilke

Može li i poniznost biti ključ za naš budući napredak i osigurač od egoizma? Kada čovjek svemu počne pristupati poniznije, može
početi objeručke prihvaćati nove zamisli o duhu, jednako kao što prihvaća nove znanstvene i tehnološke spoznaje o načinu liječenja upala, o zagrijavanju ili hlađenju stambenog prostora, o brzoj i djelotvornoj komunikaciji s udaljenim ljudima.
Kako njegovati duh poniznosti? Za početak samima sebi možemo dopustiti otvorenost za mogućnost postojanja unutar božanske
stvarnosti koja nadvisuje našu osobnu stvarnost. Bi li duh poniznosti mogao poticati žeđ za istraživanjem neograničenih novih sposobnosti?
Nadalje, možemo li jedni od drugih učiti upravo u sklopu otvorene poniznosti? Ponizan stav omogućuje nam da budemo otvoreni
i da prihvaćamo nove zamisli. Možemo naučiti stvari sagledavati iz tuđe perspektive i svoje stavove slobodno dijeliti s drugima. Možemo
li egoistične osjećaje odvojenosti zamijeniti tako zdravim mentalnim stavom?

Kada dajemo više od sebe, a za uzvrat tražimo manje, također na izvrstan način obuzdajemo ego. Na primjer, potkraj života Lav Tolstoj

postao je, nakon dugogodišnje obuzetosti sobom, Božjim slugom, naučivši mnoge lekcije na putu svete potrage. Prema njegovim riječima: »Isključivi je smisao života služenje čovječanstvu«. Kako je to samo jednostavno! A kako duboko! Kada je služenje drugima prioritet, raspolažemo uzbudljivim i korisnim načinom dosezanja većeg duhovnog razvoja. Kada pokušavamo služiti tuđim potrebama, također stječemo materijalno bogatstvo i priznanja.

Želimo li ukloniti prepreku koju nazivamo egoizmom, možemo same sebe podsjetiti na to da je Bog svakoga od nas stvorio u neograničenoj ljubavi koja se ne mijenja i traje vječno. Tko god želi postati slobodan, mora se osloboditi. Sloboda nije dar koji će nam
nekim čudom pasti u krilo. Što je sloboda?

Imati volju za preuzimanje
odgovornosti za sebe. — Max Stirner

Svako razdoblje može nam donijeti
neku novu spoznaju. — Joan Chittister

Potres ne nadzire pojavu drukčijeg oblika
života, nego to čine oluje velikodušnosti
i vizije blistavih duša. — Boris Pasternak 

Možemo li mislima dopustiti da ostanu usredotočene na ljubav i služenje, a djelovanje usmjeriti tako da potječe iz naše svijesti?
Možemo li pročistiti misli, emocije i ponašanje? Možemo li elegantno i skladno prijeći s vanjskog izgleda na svoje mjesto u beskraju božanskoga?

*