POGLAVLJE 3 - Egoistično „ja“

 

Uviđate li da je to „ja“ nestalna, privremena tvorevina, nalik na oblik talasa na površini vode? Ko

je taj koji to uviđa? Ko je taj koji je svjestan nestalnosti vašeg fizičkog i psihološkog oblika? Ja

Jesam. To je to Dublje „Ja“ koje nema ništa sa prošlošću i budućnošću.

          Šta će ostati od svih strahova i potreba povezanih sa vašom problematičnom životnom situacijom koja svakoga dana oduzima najveći dio vaše pažnje? Jedna crta - par centimetara dugačka - između datuma rođenja i datuma smrti, na vašem nadgrobnom spomeniku. Za egoistično „ja“, ovo je depresivna pomisao. Za vas, ona je oslobađajuća.

            Kada svaka misao u potpunosti apsorbuje vašu pažnju, to znači da ste se poistovjetili sa glasom u svojoj glavi. Misao tada postaje uložena u osjećaj sopstva. To je ego, Umom stvoreno „ja“. To mentalno konstruisano „ja“ osjeća se nepotpuno i nesigurno. Zato su strah i potreba njegove dominantne emocije i pokretačke sile. Kada shvatite da u vašoj glavi postoji glas koji se pretvara da ste vi i nikada ne prestaje pričati, počinjete da se budite iz nesvjesnog poistovjećivanja sa

svojim tokom misli. Kada budete primjetili taj glas, shvatićete da vi niste on - mislilac - nego

onaj ko je svjestan njega. Spoznaja da ste vi Svijest iza glasa jeste sloboda.

           Egoistično „ja“ je uvijek zauzeto traženjem. Ono traži više ovoga ili onoga da bi ga dodalo sebi, da bi učinilo da se osjeća potpunije. To objašnjava kompulzivnu preokupaciju ega budućnošću.

Kad god uhvatite sebe da „živite za naredni trenutak“, već ste zakoračili izvan obrasca

egoističnog uma, i istovremeno nastaje mogućnost da izaberete da svoju punu pažnju posvetite

sadašnjem trenutku.

          Posvećivanjem pune pažnje sadašnjem trenutku, inteligencija daleko veća od egoističnog uma stupa u vaš život. Kada živite kroz ego, vi uvijek svodite sadašnji trenutak na sredstvo. Vi živite za budućnost, i kada postignete svoje ciljeve, oni vas više ne zadovoljavaju, barem ne zadugo.

Kada posvetite više pažnje samom djelovanju (aktivnosti), a ne budućem rezultatu koji želite

njime da postignete, razbićete staru egoističnu uslovljenost. Vaše djelanje tako postaje ne samo

neuporedivo efektnije, nego beskrajno više ispunjavajuće i radosnije.

            Gotovo svaki ego sadrži najmanje jedan element onoga što bi se moglo nazvati „identitet žrtve“. Neke osobe imaju tako snažnu sliku o sebi kao o žrtvi, da ona postaje sama srž njihovog ega.

Ogorčenost i negodovanje čine suštinski dio njihovog osjećanja sopstva. Čak i ako je vaše

negodovanje u potpunosti „opravdano“, vi ste sebi stvorili identitet koji je veoma nalik na zatvor

čije su rešetke načinjene u obliku misli. Pogledajte šta radite sami sebi, ili prije šta vam radi vaš Um. Osjetite emocionalnu vezanost koju gajite prema svojoj priči o žrtvi i postanite svjesni

prisiljenosti da mislite i govorite o njoj. Budite tamo kao Prisustvo koje svjedoči o vašem

unutarnjem stanju. Ne morate ništa raditi. Sa budnošću će doći transformacija i sloboda.

              Pritužbe i reagovanje su omiljeni obrasci Uma kroz koje ego jača samog sebe. Za mnoge ljude, najveći dio njihove mentalno-emotivne aktivnosti sastoji se od pritužbi i reagovanja protiv ovoga ili onoga. Postupajući na taj način, vi druge ljude ili određenu situaciju proglašavate za „loše“, a sebe za „dobre“. Kroz tu „dobrotu“ vi se osjećate superiorno, ojačavate svoj osjećaj sopstva.

             U stvarnosti, naravno, vi samo ojačavate iluziju ega. Možete li da opazite te obrasce unutar sebe I da prepoznate taj prigovarački glas u svojoj glavi, kao ono što on zaista jeste? Egoističnom osjećanju sopstva su potrebni konflikti zato što njegov osjećaj odvojenog identiteta ojačava u borbi protiv ovoga ili onoga, kao i u demonstraciji da je nešto „ja“ a nešto drugo nije „ja“.

 

Ne tako rijetko, i plemena, narodi i religije podstiču ojačavanje osjećanja kolektivnog identiteta iz

toga što imaju neprijatelje. Ko bi bio „vjernik“ ako ne bi bilo „nevjernika“? Možete li u sebi

opaziti suptilne osjećaje superiornosti ili inferiornosti u svojim odnosima sa drugim osobama?

Tako ćete vidjeti samo ego koji živi kroz poređenje. Zavist je nusproizvod ega, koji se osjeća

umanjeno uvijek kada se nešto dobro dogodi nekom drugom, ili ako neko ima više, zna više i

može više da uradi od vas.

                  Identitet ega zavisi od tih poređenja i živi na tom više. On će se hvatati za sve. Ako sve drugo propadne, možete ojačati svoje izmišljeno osjećanje sopstva kroz posmatranje sebe kao nekoga ko je više nastradao u životu ili je više bolestan od nekog drugog. Kakve su priče, izmišljotine na kojima vi zasnivate svoje osjećanje sopstva?

Izgrađene na samoj strukturi egoističnog „ja“, nalaze se potrebe protivljenja, protivrječenja i

isključivanja, koje postoje da bi se održao osjećaj odvojenosti, na kojem počiva njegov stalni

opstanak. Zato postoji „ja“ nasuprot „drugima“, „mi“ naspram „njih“. Egu je neophodno da bude u sukobu sa nekim ili nečim. To objašnjava zašto težite miru i radosti i ljubavi, ali ne možete da ih podnosite dugo vremena. Vi kažete da želite biti srećni, a u stvari ste ovisnik o svojoj nesreći.

Vaša nesreća u krajnjem slučaju nastaje ne usljed okolnosti u vašem životu, već usljed

uslovljenosti vašeg Uma.

             Osjećate li krivicu u pogledu nečega što ste uradili - ili niste uradili - u prošlosti? U ovo možete biti sigurni: djelali ste u skladu sa svojim nivoom Svijesti, ili bolje rečeno nesvjesnosti, u datom trenutku. Da ste bili budniji, svjesniji, djelali biste drugačije. Krivica je još jedan pokušaj ega da stvori identitet, osjećaj sopstva. Za ego uopšte nije bitno to da li je to „ja“pozitivno ili negativno.

Ono što ste vi uradili, ili niste uradili, jeste manifestacija nesvjesnosti - ljudske nesvjesnosti.

Međutim, ego to personalizira i kaže: „ja sam to uradio“, a vi se opteretite mentalnom slikom

sebe kao „lošeg“.

Tokom svoje istorije ljudi su počinili bezbroj nasilnih, okrutnih i bolnih djela jedni nad drugima, I nastavljaju da to čine. Treba li ih sve osuditi, jesu li svi oni krivi? Ili su ta djela samo odraz

nesvjesnosti, jedne evolutivne etape koju mi sada prerastamo? Hristove reči - „Oprostite im, jer

ne znaju šta čine“, odnose se i na vas.

Ako ste sebi postavili egoistične ciljeve za svrhu oslobađanja, povećavajući tako osjećanje

sopstvene važnosti, oni vas neće zadovoljiti čak i kada ih budete dosegli. Postavite ciljeve, ali

shvatite da njihovo postizanje nije jedino važno. Sve što nastane iz sadašnjosti pokazuje da

sadašnji trenutak nije sredstvo za neki cilj: djelovnje je samo po sebi ispunjavajuće u svakom

trenutku. Ne svodite više sadašnji trenutak na sredstvo za postizanje nekog cilja - to je logika ega.

„Nema sebe. Nema problema“, rekao je Budistički Učitelj kada su ga pitali da objasni dublje značenje Budizma

Površno gledajući, izgleda kao da je sadašnji trenutak samo jedan od mnogih, mnogih trenutaka.

Izgleda kao da se svaki dan vašeg života sastoji od hiljada trenutaka u kojima se događaju

različite stvari. Pa ipak, ako malo bolje pogledate, nije li to samo jedan trenutak, uvijek? Zar

život nije uvijek „ovaj trenutak“? Taj jedan trenutak - sada - jeste jedina stvar od koje nikada ne

možete pobjeći, jedini stalni činilac u vašem životu. Bez obzira na to šta se događa, bez obzira na

to koliko se život promijeni, jedna stvar je sigurna: uvijek je sada. Budući da ne postoji bijeg odsadašnjosti, zašto joj ne poželjeti dobrodošlicu, zašto se sa njome ne biste sprijateljili?