EGO I ŽELJE

Tragalac za Istinom mora se uvijek prisjetiti nevezane prirode Jastva, te mora napustiti svako poistovjećivanje s egom. Ego je taj koji ponovo i ponovo vraća Jastvo nazad k svijetu neznanja. Ego pojačava želje. Kada se pojačaju želje, pojačaju se i aktivnosti. A kada se povećaju aktivnosti, povećaju se i želje. Tako se želje i aktivnosti vrte u ukletom krugu, a čovjekovom sužanjstvu/zatočeništvu u tijelu nikad nema kraja. Uništenje želja opisuje se kao Oslobođenje, a čovjek oslobođen želja naziva se jivanmukta, oslobođen za života.

Čak i nakon spoznavanja Istine, često preostaje veoma snažan, uporan pojam bez početka, da je osoba činitelj radnje i doživljavatelj/iskusitelj njenih rezultata. Ove se ideje treba pažljivo riješiti, živeći u stanju stalnog zajedništva s Jastvom. Samo je tako moguće iskusiti blaženstvo Oslobođenja čak i dok prebivamo u tijelu. Tražitelj ne smije biti nepažljiv u vezi svoje postojanosti u traganju za Znanjem o Jastvu. Nepažljivost/nesmotrenost je smrt. Nemar, opsjena, egoizam, ropstvo i patnja su uzastopne karike u lancu svjetovnog života. Ako um bude uvijek pomalo zastranjivao/lutao od Unutarnjeg Jastva ka vanjskom svijetu, on pada sve niže i niže, baš kao što i nemarno ispuštena lopta s vrha stepenica odskače sa stepenice na stepenicu sve dok konačno ne dođe do podnožja stepenica.

Istina o Jastvu jest izrazito suptilna i ne može ju dokučiti rastresen um. Nju mogu realizirati samo plemenite duše čistog uma, pa i one samo putem izuzetne koncentracije.

"JA SAM BRAHMAN"

Učenik uči od učitelja precizno značenje "Ono si ti". Odbacujući atribute pogrešno nadređene/pripisane riječima "Ono" i "ti", on shvaća da se formula odnosi na apsolutno jedinstvo individualnog jastva i Brahmana, ili Vrhunskog Jastva, doživljenog na planu Čiste Svjesnosti. Budući da meditira na jednotu, u umu nastaje stanje (vritti) koje čini da osjeća sebe kao Brahmana, čistog po prirodi, vječnog, samo-prosvijetljenog, slobodnog, beskonačnog, vrhunski blaženog i Jednog bez drugoga. Ovo mentalno stanje, osvijetljeno refleksijom Čiste Svjesnosti, uništava neznanje i sumnje u vezi Brahmana. Pa čak i sada Brahman je samo stanje ili val u umu. Uništenjem neznanja, uništavaju se i njegove posljedice, različita mentalna stanja, baš kao što spaljivanjem tkanine budu spaljene i potka i osnova tkanine. Otuda i mentalno stanje obojeno Brahmanom, koje tvori dio ovih posljedica/učinaka, biva također uništeno. Uništenjem mentalnog stanja preostaje samo svjesnost reflektirana u to stanje, koja, nesposobna da osvijetli Vrhovnog i Samo-sjajećeg Brahmana, biva njime nadvladana. Nadalje, uništenjem ovog mentalnog stanja, refleksija se vraća nazad Vrhunskom Brahmanu, baš kao što se slika lica u ogledalu vraća licu samom, ako ogledalo biva slomljeno ili bude uklonjeno. Tako Subjekt i objekt, Čista Svjesnost i opažajuća svjesnost, postaju jedno. Uklanjanjem dualnosti, preostaje samo Vrhunski Brahman, Jedan bez drugoga. Potpuno neopisivo riječima, ovo iskustvo poznaje samo onaj koji ga je postigao.

TRI FAZE

Da bi se Znanje o Brahmanu moglo realizirati izravno i jasno "poput ploda na dlanu nečije ruke", a ne samo intelektualno razumjeti, Vedanta propisuje određene discipline znane kao "slušanje"

(śravanam), "razmišljanje" (mananam), "meditiranje" (nididhyasanam) te "upijenost/apsorpciju u Brahmana" (samadhi). "Slušanje" znači slušanje uputa kompetentnog učitelja, koji objašnjava iz svetih spisa jednotu Individualnog jastva i Brahmana. "Razmišljanje" znači konstantno mišljenje o tako poučavanom Brahmanu, te jačanje nečijeg uvjerenja u Realnost Brahmana prikladnim rezoniranjem. Na taj način se uklanjaju krivi i protivni pojmovi aspiranta o Jastvu. "Meditiranje" znači stalno prebivanje uma u toku/rijeci ideja, identičnih s pojmom o nedualnom/nedjeljivom Brahmanu, do isključenja takvih stranih ideja kao što su tijelo, osjetila, um i ego. Meditacija koja se vježba neprekidno i dugotrajno s velikom ljubavi prema idealu i s neumornom odlučnošću (riješenošću) za realizacijom/ostvarenjem istog, vodi ka samadhiju ili upijenosti u Brahmana.

VJEŽBANJE YOGE

Vidioci (vidovnjaci, mudraci) Upanišada, propisali su za aspirante obdarene s četverostrukim disciplinama Vedante tri faze koje vode u realizaciju Brahmana, spomenute u ranijem poglavlju. Kasniji učitelji Vedante preporučuju Patañjalijev sustav Yoge kao praktičnu disciplinu za postignuće samadhija, u kojem je realizirano Znanje o Brahmanu. Međutim, treba primijetiti da nema velike razlike između disciplina Vedante i yogičkih disciplina, pri čemu su ove druge znanstvena sistematizacija duhovnih disciplina koje su dominirale u Patañjalijevo vrijeme.

Riječ "yoga" znači jedinstvo individualne duše i Univerzalne Duše te također i praktične metode kojima se ostvaruje takvo jedinstvo. Patañjali opisuje sljedećih osam disciplina nužnih za aspiranta u traganju za Znanjem o Jastvu.31

Yama ili opća disciplina. Ona se sastoji od nepovređivanja, istinoljubivosti, ne-krađe, čednosti i neprihvaćanja poklona. Nepovređivanje znači nikome ne škoditi bilo mišlju, riječju ili djelom, koliko je to god moguće. Istinoljubivost znači potpunu usklađenost između misli, riječi i djela. Prihvaćanje poklona stvara obaveze i ometa spokojstvo uma. Utemeljenost duhovnog života nalazi se u prakticiranju čednosti riječju, mišlju i djelom. Spolno uzdržavanje obdaruje tijelo, živce i um neophodnom snagom/moći za finom duhovnom percepcijom.

Niyama   ili   specifična   disciplina.  Sastoji   se   od    čistoće,   zadovoljstva,   askeze   (strogog samoobuzdavanja, vježbi samousavršavanja), proučavanja svetih spisa i meditacije na Boga. Čistoća znači čistoća i tijela i uma. Zadovoljstvo jest zadovoljstvo s materijalnim potrebama koje zadobivamo/zadovoljavamo bez mnogo napora. Proučavanje spisa uključuje i ponavljanje svete riječi Om ili imena Gospodina. Meditacija uključuje obožavanje i druge devocionalne vježbe.

Asana ili položaj. Sastoji se u postavljanju ruku, nogu i ostalih dijelova tijela u određene položaje te u držanju tijela uspravnim. Ona vodi do fizičke relaksacije i unutarnjeg mira. Aspirantu se preporučuje da zauzme neki od položaja s uspravnim tijelom i da se osjeća udobno.

Pranayama ili kontrola vitalne energije. Sastoji se od izdisaja, udisaja i zadržavanja zraka, u skladu s uputama yogičkih spisa, te je treba vježbati pod nadzorom kompetentnog učitelja. Ona pomaže aspirantu da uspostavi kontrolu i nad tijelom i nad umom.

Pratyahara, ili povlačenje u samog sebe (introverzija pažnje s fizičkog tijela na suptilno). Ona znači odvajanje organa osjetila od objekata s kojima su inače povezani.

Dharana ili koncentracija. Cilj ove discipline jest da osposobi aspiranta da fiksira svoj um, nakon što postane odijeljen/odvojen od osjetilnih objekata, na Brahmana, Jednog bez drugoga.

25   Raja-Yoga, od Swamija Vivekanande, preporučuje se za detaljno proučavanje predmeta.

Dhyana ili meditacija. Ona znači postojano prebivanje uma u Brahmanu. Na ovom stupnju aspirant je razvio moć postojanog (glatkog, bez fluktuacija) tôka pažnje prema izabranom objektu meditiranja, kao što je pojedini simbol Apsoluta ili neka uzvišena misao odnosno koncept Boga. Primjedba Swamija Brahmajñananande: Ovdje smo stavili vlastitu definiciju meditacije.

Samadhi ili upijenost (apsorpcija). Ono jest posvemašnja upijenost/rastvorenost uma u Brahmanu.

Onaj koji želi postići samadhi treba živjeti odvojeno od ljudi. Samoća pomaže u kontroli osjetila. Kontrolom osjetila kontroliramo i um. Kontrolom uma kontroliramo i ego. Kontrolu ega slijedi neprekinuta realizacija Blaženstva Brahmana. Aspirant mora njegovati izrazitu nepristranost za sve vanjske objekte i nevezanost za tijelo, osjetila i za um. Ako je privržen ma čemu od gore navedenog, on je ograničen/sputan time. Misao o ne-Jastvu je zla i stvara jad/bijedu. Meditacija na Jastvo, Blaženstvo, Apsolut vodi ka Oslobođenju.

SAMADHI

Nedualistički vidioci Vedante rekli su da postoje dvije vrste samadhija, ovisno o intenzitetu i prirodi meditacije, tj. savikalpa i nirvikalpa. U savikalpa samadhiju, mentalno stanje (vritti) uzima oblik Brahmana i počiva u Njemu i u isto vrijeme zadržava minimalno razlikovanje između znalca, znanja i objekta znanja. Aspirant još uvijek može biti svjestan relativnog, iako jasno vidi da je ono prožeto Apsolutom. To je kao kod viđenja glinenog slona gdje glina također prožima slona. Aspirant još uvijek zadržava ja-svjesnost (ali se ne ograničava na “ja”) i kaže "Ja sam Brahman, inteligencija, Apsolut, bezobličan poput etera, svevišnji, vječno svijetleći/sjajan, bez rođenja, nepromjenjiv, nevezan, sveprožimajući, oduvijek slobodan te Jedan bez drugog".

Međutim, u nirvikalpa samadhiju, uranjanje je lišeno ja-svjesnosti, um se potpuno rastapa u Brahmanu, postaje jedno s Njim, te se gube sve razlike između znalca, znanja i objekta znanja. Baš kao što otopivši grudicu soli u vodi više ne osjećamo da se ona razlikuje od vode i ne možemo je odijeliti od vode, slično tome, mentalno stanje u nirvikalpa samadhiju, uzevši oblik Brahmana, više se ne osjeća različitim od Brahmana i ne može biti odvojeno od Brahmana; ono ne postoji odvojeno od Brahmana. Tada Brahman, ili Jastvo, postoji sâmo i svijetli vlastitim sjajem. Premda se postojanje uma ne osjeća ni u dubokom snu bez snova, ipak su ova dva stanja, naime nirvikalpa samadhi i dubok san bez snova, sasvim različita. U dubokom snu bez snova, um potpuno prestaje funkcionirati, bivajući stopljen sa svojim uzrokom, avidyom ili s neznanjem. On je takoreći progutan skrivajućom moći avidye. Međutim, u nirvikalpa samadhiju mentalno stanje, iako se ne osjeća (ne postoji kao objekt jer nema nimalo dualnosti pa ni relacije subjekt-objekt), uzima oblik Brahmana i postoji kao Brahman. U dubokom snu bez snova, čovjek nije svjestan nikakvog objekta. Nadalje, nakon buđenja iz takvog sna, on manifestira svoje ranije osobine:  lopov nastavlja i dalje biti lopov, budala ostaje budala, zao čovjek ostaje zao. Međutim, u nirvikalpa samadhiju, čovjek postaje sveznajući jer um uzima oblik Brahmana. Nakon doživljenja ovog blaženog stanja, osoba postaje novo biće, potpuno transformirano/preobraženo u Brahmana.