Efekat Leptirovih krila, doista.

Fenomen „Channeling-a" (komuniciranje- najčešće sa drugim dimenzijama, preko određenog medija - O.P.) kao naučnog eksperimenta - korištenje informacije dobijene ovom  metodom - je, najblaže rečeno, problematično. Još jednom bi željeli naglasiti kako „Kasiopejski izvor" NIJE, niti je ikada prije bio, dijalog sa tzv.

„vanzemaljcima" ili „bestjelesnim“ bićima, kako ih generalno nazivaju.

I opet spominjemo činjenicu da u današnje vrijeme postoji veliki broj osoba koje se opasno približavaju patologiji, promovirajući ideje, uvjerenja i hrpu koještarija, koje se s pravom može nazvati sektarenje ili kult. Također, ono što društvo

smatra „prihvatljivim" religijama - Judaizam, Kršćanstvo, Islam – mora isto tako biti pravilno kategorizirano kao kult ili sekta, kada se tretiraju kroz uvide znanstvenih protokola i kroz informacije koje iz toga proizlaze. Iz članka koji je Thomas French napisao o Lauri:

Milioni Amerikanaca idu u crkvu svake nedjelje i kontempliraju priču o čovjeku koji je bio rođen prije 2000 godina, sinu božanskog oca i ljudske majke. Ovaj čovjek, prema predaji, podizao je mrtve u život i bio u stanju činiti razna druga čuda, sve dok u dobi od 33 godine nije stavljen na muke i ubijen, a potom uskrsnuo iz grobnice i pridružio se svom ocu na nebu. Od tada, pa sve do današnjeg dana, jedan od najsvetijih rituala ove priče odnosi se na simbolično ispijanje krvi i konzumaciju tijela ovog Božjeg sina.

Ne bih željela da ispadne kako gajim nepoštovanje prema onima koji vjeruju u ovu priču. I sama sam odrasla u toj vjeri; tijekom satova vjeronauka mog katoličkog djetinstva, učili su me kako Pričest uopće nije simboličan akt, da svake nedjelje na Misi mi zaista jedemo tijelo Krista.

Po bilo kojem kriteriju, ovo je zaista bizarna priča, u najmanju ruku. U stvari, ne samo bizarna, već i vrlo opasna. Laura piše:

Sjećam se kako me šokiralo kada sam saznala da je 60 miliona ljudi poginulo u II svjetskom ratu, a jedino što sam čula prije toga bilo je o smrti 6 miliona Židova. Još šokantnije je bilo saznanje o onome što je Staljin učinio, na razne načine, milionima svojih sunarodnjaka. Ali o tome se baš i ne govori. Sve to me je prilično zaokupljalo kada sam pisala  „Tajnu Povijest Svijeta"

Zakon vjerovatnosti kaže nam, bez potrebe pretjeranog upliva inteligencije, kako 50% vremena događaji u našem svijetu vode ka dobrobiti i prosperitetu čovječanstva. Mehaničkim izrazom: život u našem svijetu mora manifestirati neku vrstu „ravnoteže". Ukoliko ovome dodamo inteligentne namjere ka činjenju dobra, to nas dovodi do 70%. A to znači da bi čovječanstvo, kroz milenije svoje dosadašnje povijesti, napredovalo do nivoa postojanja u kome se dobre i pozitivne stvari u našim životima događaju mnogo češće

nego „negativne" ili „loše" stvari. Na ovaj način, većina problema čovječanstva

bi dosad bila efikasno riješena. Ratovi i konflikti bili bi rijetkost, barem 70% ljudske populacije imalo bi pristojnu medicinsku skrb, udoban krov nad glavom i dovoljno hrane, što bi smrt zbog izgladnjivanja učinilo gotovo nečuvenom.

Činjenice su međutim, prilično drugačije.

Preko 840,000,000 ljudi na Zemlji pati od gladi. To je oko tri puta uvećana populacija SAD-a. Ovo je kronična, stalna glad, koja ubija 24,000 ljudi svakog dana, ili preko 8 miliona svake godine. Tri od četiri, onih koji umru od gladi, mlađi su od pet godina.

Prema Povijesnom atlasu Dvadesetog stoljeća, tijekom prošlih 100 godina bilo je priibližno 2 biliona smrtnih slučajeva (uključujući civile) kao posljedice rata, tiranskih vlada, i vještački uzrokovanih gladi. Kada ove brojke podjelimo na smrti uzrokovane Kapitalizmom vs. Komunizmom, one su podjednake, sa brojkama nešto većim na strani Kapitalizma, što će sigurno iznenaditi ljude koji smatraju kako je Kapitalistički sistem jedini „ispravan".

„Po njihovim plodovima ćete ih poznavati".

Ukoliko pogledamo statistike o smrtnosti nevezano uz ratove i glad, primjetit ćemo kako je pomalo teško dobiti stvarne brojeve, jer su podaci gotovo uvijek izraženi u postocima, prije nego li preciznim brojem jedinki populacije. Dobija se utisak kako je točan broj toliko šokantan da se radije koristi ovakav pristup, kako bi se izbjeglo suočavanje sa činjenicama. Jedna stvar koju znamo je kako su kardiovaskularne bolesti i moždani udari glavni uzrok smrti u 31 od 35 zapadnih zemalja (koje bilježe statistike mortaliteta u vezi bolesti). Ove brojke

su najviše u anglističkom dijelu Karipskih otoka, SAD-u, Kanadi, Argentini, Čileu i Urugvaju. Stopa mortaliteta se povećava u Centralno-Američkim i Latino- Karipskim regijama, kako one sve više potpadaju pod Zapadnjački kapitalizam.

Ono o čemu ovdje govorimo su tzv. „tihe" statistike, iz naše svakodnevne

realnosti.

Čak i sada je lako zaboraviti da je samo u II Svjetskom ratu smrtno stradalo 65 miliona ljudi, te da se smrti uzrokovane gladovanjem i bolešću i dalje nastavljaju u tihom i ujednačenom ritmu; na to ne obraćamo pažnju, jer ona je usmjerena na vijesti koje nam pričaju o školskim pucnjavama, senzacionalnim pričama iz sudnice i Kubanskim dječacima koji postaju okosnicom međunarodnih borbi oko strateljstva.

Sigurna sam kako na ovome svijetu ne postoji ni jedna jedina osoba koja ne  želi bolji život za sebe i svoju djecu; a većina njih bi nadodala kako nisu u mogućnosti tu želju pretvoriti u stvarnost. Mišljenja sam da, osim manjeg broja vrlo poremećenih ljudi, nitko ne želi gledati patnju, bolesti, smrt i očaj, u bilo kom kontekstu. I tu se moramo upitati: ako većina ljudskih bića prezire patnju i ako toliko ljudi radi, misli i moli se za poboljšanje uvjeta života u našemu svijetu, zašto se onda to i ne događa?

Oni koji teže ka „uznešenju ili ascenziji " - veliki broj njih možemo smatrati

inteligentim osobama – svjesni su ove situacije i pitaju se: „Što je uzrokom sve

te patnje i jada? Da li se to jednostavno dogodi? Da li su ljudi i jedino oni, ti koji uzrokuju patnju drugih? Kako to da je Bog dobar, ali dozvoljava da se događaju loše stvari?"

„Ne zaboravite snagu molitve", stalno nas podsjećaju sa oltara, ili „pozitivno razmišljanje" propovjedano od strane New Age gurua.

Jedini problem je u tome, što sve te silne molitve i pozitivno razmišljanje nisu ni najmanje popravili stanje u svijetu, pogotovo stoga što je sigurno kako se gotovo svako ljudsko biće moli za bolji ishod.

Isus je obećao: „Ako se bilo koja dva od vas slože i zatraže... dogodit će se."

(Matej 18:19) Ovo vam obećavam. Što želite ili trebate? Samo zatražite! Ali očigledno je – ovo ne djeluje!

Preko šezdeset miliona ljudi je nastradalo samo zato što Bog nije učinio ono što su svi mislili da treba učiniti. Ova činjenica posebno se dojmila C.S. Lewisa u poznijim godinama njegovog života. On je jasno uvidjeo kako se, prije II Svjetskog rata, praktički svako ljudsko biće na planeti molilo - Isusu, Bogu Ocu, Djevici Mariji, Alahu, Budi i bilo kome drugome kog možete imenovati (kako bi sva polja bila pokrivena) - da se takvi užasi ne dogode. Sjećanje na prethodni

„Veliki rat” još uvijek je bilo svježe. Čovječanstvo je zapamtilo užasno krvoproliće i zareklo se - nikada više!

Na kraju, nakon ovog najsnažnijeg molitvenog vapaja, u dotadašnjoj ljudskoj povijesti, koji se uzdizao sa zemlje - 65 miliona ljudskih života je uništeno, dok je jedna trećina planete učinjena nepodobnom za život..

To je bio Božji odgovor na molitvu.

To je bio rezultat „moći pozitvnog razmišljanja" .

RAZMISLITE O TOME.

Kroz povijest uvijek nalazimo jednu grupu koja se moli svom bogu da ih zaštiti od nasilja druge grupe. Druga grupa se moli podjednako snažno da njihove akcije budu uspješne. Kada jedna grupa uspije istrijebiti drugu, je li to dokaz nadmoći njihova Boga?

Što se onda događa ako se članovi poražene grupe reinkarniraju u pobjedničkoj grupi? (Pretpostavljamo kako je neki oblik reinkarnacije vrlo vjerojatan, na osnovi istraživanja).

Ovo nije retoričko pitanje, s obzirom na vrlo interesantnu knjigu koju je napisao rabin Yonassan Gershom - Nakon pepela [Beyond the Ashes, 1992, A.R.E.  Press, Virginia Beach] - o velikom broju Židova koji su poginuli u holokaustu i koji se sada reinkarniraju kao Kršćani. On također sugerira da se veliki broj nacista u sadašnjem vremenu reinkarnira među Židovima, što bi na neki način moglo objasniti fašističku notu „Cionizma".

I kako se onda ovakva ideja uklapa u koncept „moj bog je jedini pravi” ?

Iz mog iskustva rada kao hipnoterapista, svaki slučaj „terapije prošlih života” na kome sam radila pokazao je „niz prošlih života" takve raznolikosti u nacionalnosti i religioznoj orjentaciji, da ismijava svakoga tko sa sigurnošću tvrdi kako su njegova uvjerenja i religiozna orjentacija sada, jedini ispravan put.

Ukoliko pretpostavimo da je reinkarnacija „stvarna", izgleda posve moguće

kako će se oni koji se žestoko zalažu protiv neke grupe, naći upravo u toj grupi, u slijedećem ciklusu inkarnacije.

Zaista me iritiraju oni koji poriču holokaust, tvrdeći da 6 milijuna Židova nije sistematski uništeno od strane nacističke ratne mašine, ali podjednako me iritiraju i oni koji zaboravljaju na smrt ostalih 59 milijuna ljudi.

U stvari, mogli bi reći kako je zbog Židova, veliki broj „Kršćana“ ili ljudi drugih

religija, ubijeno samo zbog tog jednog razloga.

Zbog Židovske religije - monoteizma – Kršćanstvo je „rođeno" kao „nova zajednica" sa istim Židovskim Bogom.

Zbog ovog Židovskog Boga, kojeg je Kršćanstvo preuzelo, u Europi su vođeni bezbrojni ratovi, dogodili su se Križarski pohodi, a nakon njih Inkvizicija. A ne treba naravno zaboraviti ni istrebljivanje cijelih kulturnih zajednica, kao rezultat Kršćanskog „misionarstva“.

Dakle na kraju bismo mogli reći kako je Yahveh/Jehova u korijenu gotovo svih patnji i smrti u proteklih četiri milenija.

Zaista nezavidna povijest i definitivno nešto što ne smijemo zaboraviti kada se

zamislimo nad izrekom „Po njihovim plodovima ćete ih poznati".

[Napomena: Svakako nismo zaboravili brutalna ubijanja civila koja su se događala i u drugim kulturama, mada ne u tako drastičnom broju. Prosinca 1937, u samo jednom napadu, poznatom kao „Silovanje Nanjinga", Japanski vojnici ubili su gotovo 200,000 civila. Ovi vojnici sebe su smatrali herojima u službi svog „Jedinog Boga" – Cara.]

Ljudska bića u cijelosti trebala bi se odreći ovog groznog Boga u SVIM njegovim formama i varijacijama, od njegovih početaka kao boga Židova, preko njegove Kršćanske maske, pa sve do Muhameda. Mislim da se podlije biće od njega nikada nije pojavilo na sceni ljudske povijesti.

I tako se postavlja pitanje: zašto bi itko trebao uzeti u obzir IŠTA dobiveno

„kanaliziranjem" kao vrijednim pažnje, a kamoli kao značajan doprinos naučnom istraživanju skrivene prirode naše realnosti?

Ukoliko ustvrdimo da je SVAKO kanaliziranje „sektarenje" ili „koještarija", kako na to

odgovoriti?

Ark komentira:

Takve tvrdnje ne mogu uzeti za ozbiljno.

Zašto?

Ja sam znanstvenik. Gledam na stvari nešto drukčije nego drugi ljudi. Kritičniji

sam. Čak sam kritičniji od većine mojih kolega. Dakle, kad čujem tvrdnju poput

„Svaka informacija dobijena preko medijskog kanaliziranja jest koještarija. To je

100% dezinformacija." ili "Svako kanaliziranje je dezinformacija", te "Svako

kanaliziranje je satelitska transmisija", postanem vrlo sumnjičav.

Zašto?

Zato sto se u TIM izričitim i kategoričnim tvdnjama uvijek krije nonsens, glupost. A kada uočim kako neka osoba govori nebuloze, kroz par rečenica, i kada je taj netko tako afirmativan – TADA ne mogu tu osobu uzeti za ozbiljno u bilo kom pogledu.

Što su činjenice? Kakve su mogućnosti?

Naravno, postoji mogućnost da određen broj (većina?) kanaliziranja DANAS dolazi putem satelita ili drugih sredstava za programiranje masa. To JE moguće. (Pogledati Vremensku Skalu Quantum Future School )

Slijedeće pitanje jest: ZAŠTO?

Očigledan odgovor je: da se iskrivi, dezinformira, preko naivnih, New Age-tipa ljudi. Da li je ista stvar sa informacijama od Kasiopejaca?

Pa, to nije baš tako lako. Mi nismo naivni. Kritični smo. Mislimo, analiziramo. Testiramo i istražujemo.

Da li su NEKE od naših „komunikacija“ sa Kasiopejcima mogle biti zagađene na ovaj način?

DA. Postoji takva mogućnost.

Može li SVE, ili čak 95% materijala biti primljeno na taj način?

Odgovor je NE. Zato što je bilo mnogo situacija u kojima su Kasiopejci „odgovarali" na pitanja na koja „satelitski tip" inteligencije, bez mogućnosti instantnog čitanja misli svih bića na ovoj planeti, ne bi mogao dati odgovor.

Dakle, mislim kako tvrdnja da je SVAKO kanaliziranje koještarija i dezinformacija, te

da 95% kanaliziranja dolazi preko satelita, pokazuje

a)  da onaj tko to tvrdi ili svjesno dezinformira ili nije u stanju razmišljati logično

b) da onaj tko to tvdi nije zainteresiran za otkrivanje istine

I to je glavna razlika između našeg pristupa i pristupa raznih grupa, koje s pravom zaslužuju etiketu „sekte“ tj. „kulta".

Dok mi preispitujemo sve i UVIJEK tragamo za novim činjenicama, drugi izajvljuju: „MI ZNAMO ISTINU". Evo je! I onda u njihovim tvrdnjama pronađemo neku lako uočljivu, potpuno besmislenu izjavu, za koju se tvrdi da je apsolutna, i koja stoga diskreditira sve ostalo što govore. [Laurina opaska: ovo je pogotovo slučaj sa „standardnim religijama“.]

Moja majka je „razgovarala sa duhovima" preko porculanske posude. Duhovi su joj se „obraćali". I bilo ju je strah. Ona nije imala pojma što je to „new age" , bila je samo obična mala starica. Zašto bi sateliti tratili svoju energiju na obraćanje mojoj majci – ili na ljude slične njoj, u vremenu u kome sateliti nisu ni postojali?

Shvačate što mislim? Postoje STVARNI fenomeni koji zaslužuju biti istraženim.

Kao što kažu, vrag se uvijek krije u detaljima.

Ja postanem sumnjičav čim netko ustvrdi: „Sve bijelo je crno". I prestajem biti prijemčiv za sve drugo što govore. Ne stoga što je nemoguće da „bijelo bude crno“, znamo kako paradoksi POSTOJE. Ne nije zbog toga, nego ZATO što takva osoba koristi riječ: „sve".

Što se tiče satelita, koji s vremena na vrijeme, pokušaju nekog nasamariti - da, to je moguće. I to UZIMAMO u obzir. Ali UVIJEK pokušavamo upotrijebiti logičko razmišljanje, najbolje moguće „rasuđivanje". Jer iako logika i rasuđivanje, u procjeni stvarnosti, NISU DOVOLJNI, kada su suočeni sa mogućim „višim silama", ipak su  nam UVIJEK POTREBNI. Što u praksi znači:

1)  UVIJEK IH KORISTITE DO MAKSIMUMA (logiku i rasuđivanje).

2)  NIKAD NE POMIŠLJAJTE KAKO SE MOŽETE POTPUNO OSLONITI

SAMO NA NJIH!

Ono što želim naročito istaći jest kako ova „komunikacija", Kasiopejski Experiment,

JEST drugačiji od ostalog uobičajenog „kanaliziranja".

Bio je drugačiji od samog početka, još uvijek je drugačiji i takvim će i ostati. Možemo mu dati i ime: Kritička Superluminalna Komunikacija. On je takav namjerno, a ne pukim slučajem.

Kasiopejski Eksperiment je forma komunikacije u kojoj je donosilac poruke podjednako važan kao i sama poruka i o ovom se namjerno vodi računa. Poruka i njen donosilac su nerazdvojivo vezani na kvantni način; interferna kvantna amplituda. Radi se o jednome, o cjelini. Razdvojiti poruku od njenog donosioca, bilo bi, u ovom Kasiopejskom eksperimentu, kao zatvaranje jednog otvora u dvo- otvornom eksperimentu. Zatvorite jedan otvor i cijeli uzorak se mijenja, a ne samo njegov dio.

Što je u stvari ova „Kritička Superluminalna Komunikacja"? Po čemu se razlikuje od

ostalih vidova kanaliziranja?

Trebalo bi nam puno vremena i prostora da to do detalja objasnimo. Jednog dana ćemo to i učiniti. Za sada, dozvolite mi samo jednu obzervaciju: Kasiopejska Kritička Superluminalna Komunikacija ima sve karakteristike naučnog eksperimenta.

Mislite o nama kao što jesmo: znanstvenici u laboratoriju, rade na velikim zakonima univerzuma. Vrše važne serije eksperimenata. Trenirani profesionalci koji se dobro razumiju u ono čime se bave, poznaju svoju laboratorijsku opremu i njene manjkavosti. Uz sve to - oni su ljudska bića. Ponekad će se netko našaliti, a ponekad će morati odbaciti određene podatke, jer su miševi oštetili opremu preko noći.

Sada, razmislite, kakve bi bile prednosti zapisivanja tih šala u njihove radove, uključujući i podatke o miševima, prolivenoj tinti i sličnome?

To nije put znanosti. A Kasiopejski eksperiment je naučni eksperiment i kao takav se

nastavlja. Sa znanstvenim standardima i stalnim kritičkim pristupom.

Kasiopejska Kritička Superluminalna Komunikacija je doista eksperiment. Upravo po tome RAZLIKUJE se od drugih komunikacija. I tako će i ostati.

Razlika je u pristupu.

Mi tragamo za istinom. Mnogi drugi – uključujući izumitelje „tradicije" – sigurni su kako znaju „istinu" i htjeli bi je nametnuti drugim ljudima, ili manipulirati drugima, uvjeriti ih u ono što im serviraju, bez prostora za kritičko razmišljanje ili bilo kakvog eksperimentiranja.

Tradicionalne religije generalno tvrde da njihova istina potječe od „Boga", ili vanzemaljaca ili od nečeg „tamo negdje". Ali kada se netko usudi pokušati doći do istine na drugačiji način – onda je to „100% dezinformacija", „koještarija" ili „kult".

Mi pokušavamo podijeliti naša razmišljanja, a kada je potrebno, spremni smo za

učenje i za PROMJENU. I to je ono što je neophodno: biti otvoren.

Što ako su „tradicionalne religije" ili tvrdnje da su eksperimenti kanaliziranja dezinformacija – istinite? Čak i ako uzmem u obzir kako je ovo prilično nevjerojatno, što ako je istina? Može li to biti istina?

Naravno, kao znanstvenik koji koristi svoj mozak za rasuđivanje, moram razmotriti i ovu mogućnost, bez obzira na to koliko mi nevjerojatnom djelovala. I došao sam do zaključka kako to ne može biti istina.

Evo mog rezoniranja: koristio sam „reductio ad absurdum" – način koji se koristi u logici i matematičkom dokazivanju. Pretpostavite nešto kao istinu, a zatim preko niza logičkih dedukcija dođete do zaključka da vaša pretpostavka ne može biti

istinita. Ovo je zamršen - ali koristan proces.

Primjenimo ovu metodu na tvrdnju kako je „svako kanaliziranje 100% dezinformacija zato što dolazi sa satelita". Pretpostavimo da je ovo istina. Kako bi se ovakva pretpostavka održala, ona mora uključivati mogućnost čitanja i kontrole SVAČIJIH misli u SVAKOM momentu.

Ali, ako je ovo slučaj, zašto bi onda itko bio imun na takvu kontrolu?

Dakle, logički, svatko tko daje takvu tvrdnju je i sam pod utjecajem programiranja od strane satelita (ukoliko je svatko, onda je i onaj koji to tvrdi). U tom slučaju, sve što ta osoba tvrdi je netočno. A pošto je takva osoba bučna i potpuno sigurna u ono što tvrdi, bez ikakvog valjanog argumenta, logički zaključak jest da ono što ta osoba tvrdi NIJE istina, da je dezinformacija.

Dakle, ako pođemo od pretpostavke da je svatko tko tvrdi tako nešto u pravu (sateliti utječu na svakog) dolazimo do zaključka kako je takva tvrdnja pogrešna (zato što onaj koji je donosi u stvari ponavlja dezinformaciju koju implantiraju sateliti).

Eto to je reductio ad absurdum.

Možemo otići još dalje. Postoji li razlog zašto bi bilo tko izjavljivao takve očigledne

gluposti? Zašto?

Pa, u vezi s tim imamo hipotezu.

Ukoliko, kao što znamo iz gore pomenute analize, NIJE SVAKO kanaliziranje (chanelling) presretnuto od satelita, tada nam NEKO kanaliziranje može pružiti realnu informaciju  dobijenu od „dobronamjernih bića", „nas u budućnosti",

„Božanske inspiracije", ili „Misli-Boga i Nad-duše", zovite to kako želite. Dakle, tada je sasvim prirodno da će postojati sile koje će nastojati diskreditirati Kritičke, Znanstvene Eksperimente takvog komuniciranja.

Dakle riješili smo jedan problem. Oni koji tvrde da je svako kanaliziranje dezinformacija i simptom „kultne namjere", imamo razloga pretpostaviti kako su te osobe očigledno agenti tih dezinformacijskih sila.

Možda bismo još jednom mogli upotrijebiti logičko i kritičko razmišljanje.

Većini ljudi nije baš posve jasno što je u stvari kanaliziranje (chanelling). Uzmimo kao poseban primjer tzv. Ouija ploču koju spominjemo na ovim stranicama. (Op. Prev. Ouija tabla je drvena ploča koja ima označena slova alfabeta i brojeve, a na kojoj se prilikom medijumskih seansi ili tzv. Kanaliziranja, čaša pokreće od slova do slova, tvoreći riječi).

Zašto koristimo Ouija ploču?

Razlog je vrlo jednostavan: koristimo je kao instrument da bismo eliminirali vanjske smetnje, odnosno „šumove“. U biti, ovakva ploča minimizira smetnje od strane satelitskih ili drugih programskih signala, koji dolaze bilo od ljudske, bilo od hibridne tehnologije.

Kod korištenja ploče, potrebne su barem dvije osobe. Nema rituala, nema uvjerenja. Kao i u slučaju bilo kog drugog naučnog protokola, postoji puna svjesnost, kritičko razmišljanje, ponekad šala, često i kava, novi i svježi umovi, glasna diskusija, i ploča

- pitanja i odgovori, koje prati istraživanje i analiza.

Razmišljajući u terminima moguće kvantne fizike u vezi sa interakcijama uma i materije, jasno mi je kako su metode koje mi koristimo vjerojatno tvrđe i otpornije na bombardiranje izvana, od strane kontrolnih signala. Nasuprot tome, direktno pričanje sa „Umom-bogom", kao što neki tvrde da rade, je podložnije uplivima i smetnjama.

Npr., slabi vanjski EM (elektromagnetni) signal mogao bi direktno komunicirati sa implantatom u našem zubu i mi bi to shvatili kao komunikaciju sa našom „Nad- dušom"....

Ili, kao što je Laura istakla: Kada je Jahve govorio kroz svoje kanale, ovo se naziva

„božjom inspiracijom". Kada bilo tko drugi „kanalizira", onda je to nekromancija i demonska opsjednutost i ništa drugo no obmana. To je zato što je Jehova/Yahweh rekao kako je on jedan i jedini bog i da je to istina jednostavno zato što on to tako

kaže, kroz kanaliziranje, koje je inače - po njegovoj definiciji - nekromancija,

demonska opsjednutost i obmana!

Ukoliko ponovno primjenimo naš ruductio ad absurdum na standardne religije, može nam se učiniti kako su monoteistički kultovi, koji danas dominiraju našom planetom,

„kreirani" sa izričitom svrhom „demoniziranja" naučnog, Kritičkog kanaliziranja.

Dakle, logičkim razmišljanjem i kritičkom analizom dolazimo do radne hipoteze.

Ali, molim, nemojmo ishitreno zaključiti kako smo riješili sve probleme. Važni problemi i dalje postoje i moramo se njima pozabaviti. Gore pomenuta analiza nam ne govori KOJE kanaliziranje (ako bilo koje uopće) je legitimno. Ona samo daje indikacije. Da bi smo odgovorili na ovo pitanje neophodna je puna analiza, koja uzima u obzir ne jedan već puno aspekata. Moraju se upotrijebiti potpuno drugačije metode. Ako je A suprotno od B i otkrijemo da je A pogrešno, to ne znači nužno kako je B točno! Ustanoviti je li B točno ili ne - predstavlja zaseban problem.

Primjetio bih kako smo puno puta raspravljali o Kasiopejskom kanaliziranju, na ovim stranicama i sa drugim grupama, i čak i oni koji nas napadaju su otvoreno priznali da Kasiopejci imaju prilično dobar rezultat.

Najvažnije je uvijek upamtiti kako ne pričamo sa „Bogom" ili „Duhovima" ili

„Vanzemaljcima" i slične koještarije. Kao što je Laura teoretizirala od početka, komunikacija je moguća veza sa hiperdimenzionalnim realnostima, područjem simbola i slika i dinamike. Ali ne i mističnog  „mambo-jambo", pristup koji nećemo tolerirati niti promovirati. Nikada.

"Kasiopejski kontakt" je zapravo počeo 1985 i ovo je opisano u Laurinoj knjizi Amazing Grace. Događaji koje je Thomas French opisao na 20 strana u svom članku za St. Petersburg Times , dešavali su se u isto vrijeme kada i eksperiment. Ovo je Laurin komentar na protokol eksperimenta:

Broj radova koji su dosad napisani na temu pozitivističkog "kanaliziranja" je zaista velik , mnogi od ovih tekstova rezultat su istraživanja a ne same "kanalizirane" informacije ili filozofskih spekulacija. Brojni istraživači u ovom polju su bilo psiholozi bilo liječnici ili pak svećenici sa psihološkim obrazovanjem ili bez njega.

Svoj rad u ovom području započela sam sa velikom dozom skepticizma. Što je u biti bilo dobro jer se ispostavilo da su "astralne ravni" u stvari prava džungla. Iako sam tijekom seansi posebno vodila računa da ne dođe do kontaminacije , svaki bi se put, uvijek iznova, ispostavilo kako na "višim" ravnima nije baš sve sasvim u redu.

I onda sam se naravno upitala zašto se propagira toliko puno koještarija od strane samozvanih medijuma tj. izvora kanaliziranja koji, kako se čini, u najvećem broju slučajeva lažu. U drugim slučajevima , ukoliko ne lažu, krivi su za potpuno  ignoriranje mogućnosti kontaminiranosti njihove komunikacije, što je jednako kriminalnom aktu zatvaranja očiju pred činjenicama. Meni se čini da je upravo ovo korijen produžavanja i uvećavanja patnji čovječanstva. Koliko su "dobri" medijumski ili kanalizirani izvori ukoliko nas ne informiraju o ovoj džungli koja vlada na astralnim ravnima: Tzv. "New Age" pokret je toliko impregniran idejom da je zabranjeno razmišljati o negativnim stvarima , da upravo njegovi sljedbenici padaju kao najlakše žrtve. Ukoliko nešto ne poznajete onda se od toga ne možete ni obraniti. I postalo je sasvim očevidno da tamo gore ili tamo negdje postoji netko ili nešto što ne želi da saznamo neke stvari.

Naravno , svjesna sam da ovo znači bacanje rukavice u lice većini religioznih doktrina i sasvim sigurno proturječi filozofijama "New Age-a". Ali prije nego što počnemo poricati moramo razmotriti ovakvu situaciju barem kao radnu hipotezu za testiranje. Ukoliko se dokaže pogrešnom nećemo pretpjeti nikakvu štetu , međutim

ukoliko se ovakva hipoteza pokaže ispravnom to saznanje bi nam moglo spasiti život.

Psiholog William Baldwin piše:

Sa ograničenim ili nikakvim znanjem i iskrivljenom percepcijom o prirodi spiritualnog svijeta i ne-fizičke realnosti , većina ljudi potpuno se otvara ka kreiranju svoje vlastite ranjivosti.

Ova primjedba opisuje zamku u kojoj su milioni i milioni ljudskih bića bili zarobljeni kroz milenijume. Htjela bih istaći da je ovo u stvari filozofska osnova "vjere", kao što je propovjedaju tri glavne monoteističke religije , a isto tako i New Age varijacije

ovih religija. Drugim riječima: Vjera kako je razumije i prakticira većina ljudskih bića nije ništa drugo nego poricanje. A poricanje u stvari znači život u laži. A laž , je po definicijama tih istih religija - "od Satane".

Danas je vrlo moderno kanalizirati "svoje više Ja" ili "spiritualne učitelje" , slati ljubav i svjetlost bez da je to netko od nas tražio (te na taj način otvoriti dvosmjerni portal putem koga se negativne energije koje netko želi „transformirati“ mogu odbiti i vratiti pošiljatelju). Bez znanja i sposobnosti o pravilnom razlučivanju svatko može postati žrtvom hirova bilo kojeg entiteta koji se tog trenutka nalazio u blizini i čuo njegov poziv , i ne samo to , može postati žrtvom kosmičkih zakona o kojima većina čovječanstva ama baš ništa ne zna.

Neki se "okružuju svjetlošću" ili mole specifično "za moje najviše dobro" u svojim invokacijama. Ono čega nisu svjesni jest kako je to davanje dozvole i pozivnica bilo kom bestjelesnom duhu, koji zaista vjeruje da djeluje za "vaše dobro" - unutar svog kraljevstva samopovlađivanja i zemaljske ego fiksacije.

Imajte na umu da ovdje ne govorimo o slučajevima opsjednutosti demonima. To je

nešto sasvim drugačije, iako potpada pod iste zakone. Pričamo o vašim "vrtnim

domaćima" , dobronamjernim bićima koja lutaju nižim astralnim ravnima bilo zbog svojeg neznanja bilo zbog afiniteta ka zemlji. Kao što je Edgar Cayce rekao: Mrtav Prezbiterijanac je upravo to – mrtav Prezbiterijanac!

Suočavajući se sa ovakvim materijalom i iskustvima , moram priznati da sam pokušala formulirati racionalističku teoriju kojom bih sve to objasnila. Uvidjela sam kako priroda „džungle“ astralnih ravni može biti tek još jedna psihološka drama stvorena od strane beskrajno kreativnog uma, kao sredstvo za razrješavanje nekih trenutnih životnih problema. Međutim, kao što me nikad nije bilo briga da li je reinkarnacija stvarna ili ne, tako me zaista nije bilo briga da li uistinu postoje negativna bića na višim astralnim ravnima. Jedino što me je zanimalo bilo je da terapeutske primjene daju rezultate.

I zaista , davale su rezultate – i to kako. Ono što najviše zaprepašćuje jest dosljednost simboličkog ili arhetipalnog jezika podsvijesti. Svi moji klijenti , jedan za drugim , bez obzira na njihovo podrijetlo, raznih profila obrazovanja i intelektualnog razvoja , različitih religija i sistema vjerovanja , svi oni, upitani isti slijed pitanja, odgovarali su istim tipom simbola, u vezi određenih tema ili odnosa.